98% spolno zbunjenih dječaka i 88% spolno zbunjenih djevojčica u konačnici prihvaćaju svoj biološki spol
Američka udruga pedijatara poziva one koji rade u zdravstvu, odgojitelje i zakonodavce da odbace politiku i sve upute koje uvjetuju da djeca prihvate kao normalan život pomoć kemijskih i kiruških sredstava za promijenu spola. U nastavku donosimo ključne zaključke udruge pedijatara.
ČINJENICE – A NE IDEOLOGIJA – ODREĐUJU STVARNOST.
- Ljudska seksualnost je objektivno binarno svojstvo „XY“ i „XX“ kao genetička oznaka muškog i ženskog. Norma za oznake ljudskih svojstava mora biti MUŠKO ili ŽENSKO. Ljudska seksualnost je binarna sa svrhom reprodukcije i procvata neše vrste. Ovo je načelo očito. Vrlo su rijetki poremećaji razvoja spolova (DSD), uključujući ali ne ograničavajući se na testisnu feminizaciju i kongenitalnu nadbubrežnu hipertenziju i svi su medicinski prepoznatljivi kao odstupanja od seksualne binarne norme i s pravom se prepoznaju kao poremećaj određenih ljudskih karakteristika. Pojedinci s DSD simptomima (koji se nazivaju i inter-seks) ne predstavljaju treći spol.
- Nitko se ne rodi s rodom. Svatko se rodi s biološkim spolom. Spol (svijest i osjećaj sebe kao muškarca i žene) sociološki je i psihološki pojam; nije objektivno biološki. Nitko se ne rodi sa svijesti o sebi kao muškarac ili žena. Ta se svijest razvija tijekom vremena poput svih razvojnih procesa. Ona može biti i istisnuta iz subjektivne percepcije, odnosa i neželjenih iskustava djeteta od ranog djetinjstva. Ljudi koji se prepoznaju kao „osjećaj suprotnog spola“ ili „negdje između“ nemaju treći spol. Oni ostaju biološki muškarci ili biološke žene.
- Vjerovanje osobe da je ono što nije ili da jest nešto što nije je u najboljem slučaju znak poremećenog razmišljanja. Kako bi inače zdravi biološki dječak smatrao sebe djevojčicom ili zdrava biološka djevojčica da je dječak. Tu postoji objektivni psihološki problem u svijesti a ne u tijelu i tako mu treba pristupiti. Ova djeca pate od rodne disforije. Rodna disforija (GD) ranije navedena kao poremećaj rodnog identiteta (GD) prepoznati je mentalni poremećaj u najnovijem izdanju dijagnostičkog i statističkog priručnika Američke psihijatrijske udruge (DSM). U psihodinamičnoj i društvenoj teoriji učenja GD poremećaj rodnog identiteta nikada nije bio zanijekan.
- Pubertet nije bolest i hormoni koji blokiraju pubertet mogu biti opasni. Hormoni koji blokiraju povratno i nepovratno pubertet uvode stanje bolesti – odsutnost puberteta – koče rast i spolnost u ranije biološki zdravom djetetu.
- Prema DSM-5 čak 98% spolno zbunjenih dječaka i 88% spolno zbunjenih djevojčica u konačnici prihvaćaju svoj biološki spol nakon prirodnog prolaza kroz pubertet.
- Djeca u doba prije puberteta s dijagnosticiranom spolnom disforijom mogu dobiti blokatore puberteta u jedanaestoj godini te će u kasnijoj adolescenciji morati uzimati corss-sex –unakrsne spolne- hormone da nastave oponašati suprotni spol. Ta djeca nikada neće moći začeti ni na koji način genetski određenu djecu čak ni putem reproduktivne tehnologije. K tome unakrsni – cross-sex -hormoni (testosterone i estrogen) povezuju se s opasnim zdravstvenim rizicima koji se ne ograničavaju samo na srčane bolesti nego uključuju i visoki krvni tlak, krvne ugruške, srčani udar, dijabetes i rak.
- U Švedskoj, koja je kao država koja najviše promiče LGBTQ – L( esbijski) G(homoseksualni) B(biseksualni) T(transgender) Q( čudno i upitno) je broj samoubojstava približno dvadeset puta veći među odraslima koji koriste unakrsne, cross-sex, hormone i podvrgavaju se odgovarajućim kiruškim zahvatima promjene spola. Koja će razumna osoba koja ima osjećaj samilosti osuditi malu djecu na takvu sudbinu znajući da će nakon puberteta 88% djevojčica i 98% dječaka nakon završenog puberteta prihvatiti stvarnost i postići stanje mentalnog i tjelesnog zdravlja?
- Poticanje i uvjetovanje djece da vjeruju životu podržanom kemijom i kiruškim zahvatima za postizanje lažnog spola je ZLOSTAVLJANJE DJECE.
Autori: Michaelle A. Cretella – predsjedavajuća American College of Pediatrician, Quentin Van Meter MD-Medicine Doctor, Paul McHugh profesor Sveučilišta u Splitu i na Med. Fakultetu John Hopkins i bivši glavni psihijatar u bolnici John Hopkins
S engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović
Facebook Comments
Loading...