Kada političar ima podrugljivi nadimak „anemični“, tada svi zamišljaju ličnost mekanog i popustljivog karaktera, zapravo jednu slabu osobu, koja nije psihološki spremna da vodi beskompromisnu i jasnu politiku.
Tko je pravi Andrej Plenković?
U kontekstu političke dosljednosti, Andrej Plenković pokušava spojiti nespojivo i pritom često pristaje na razne kompromise. Ipak, postoji tu i druga strana priče, odnosno ličnosti. Plenković je mnoge uvjerio u blagost svog karaktera, ali u pitanjU je velika obmana. Za razliku od Ive Sanadera, koji je ljude trošio i iskorištavao, pa onda odbacivao, Plenković se za svakog HDZ-ovca, koji mu je odan, bori do posljednjeg daha. Lokalnog šerifa i obiteljskog nasilnika, župana Alojza Tomaševića, izbacio je iz stranke tek nakon velikog pritiska medija i javnosti. Poslovne pothvate braće Brkić, apsolutno ignorira, a u sam vrh stranke, vratio je i Božidara Kalmetu, hodajuću metaforu Sanaderovog vremena zgrtanja novca na izgradnji autocesta i bojanju tunela. Prije par dana, lokalni ogranak HDZ-a iz Like, reaktivirao je članstvo osuđenom silovatelju Josi Mraoviću i opet nitko ne vidi ništa sporno. Plenković je uložio silan trudi i za spašavanje Martine Dalić. Otišla je tek kada je shvatila, da joj ostavka može poslužiti kao imunitet od eventualnog kaznenog progona.
Macan i dalje radi kao Plenkovićev savjetnik?
Posebno zanimljiv je slučaj Krešimira Macana, koji je nakon afere s komentarima na twitteru, dao ostavku na mjesto posebnog savjetnika. Ni mjesec dana nakon ostavke, Macan nije ažurirao svoje podatke na društvenim mrežama. Na svim javnim profilima, Macan se i dalje predstavlja kao posebni savjetnik premijera i zaposlenik Vlade Republike Hrvatske. S obzirom da je stalno aktivan na društvenim mrežama, ne postoje objektivni razlozi zbog kojih se i dalje predstavlja kao Plenkovićev savjetnik, osim naravno, ako to nije njegov posao. Ako zanemarimo facebook i pogledamo njegov profil na Linkendinu, onda možemo govoriti i o lažnom predstavljanju. Naime, Linkendin je društvena mreža koja služi poslovnom povezivanju i na njemu Macan piše engleskim jezikom, između ostalog i zato, jer se obraća potencijalnim stranim poslovnim partnerima. Na svom profilu i dalje se predstavlja kao posebni savjetnik premijera Hrvatske za stratešku komunikaciju pri Vladi RH.
Iz pouzdanih izvora saznajemo da se tu ne radi o Macanovom propustu, već da su Plenković i Macan nastavili suradnju. Uostalom, Krešimir Macan javno je pohvalio Marka Milića, novog glasnogovornika Vlade. Milić je inače sin poznatog televizijskog novinara, bivšeg Yu-telovca Gorana Milića.
Neki portali, objavili su vijest o tajnom susretu Božidara Kalmete i Budimira Lončara. Bolji poznavatelji politike u Zadru, uvjeravaju nas kako takva druženja nisu nikakva novost, niti senzacija. Plenković je stvarno uspio povezati ljude, koji na prvi pogled ne bi zajedno mogli ni sjediti za istim stolom, a kamoli predstavljati stupove, jedne te iste politike. To je politika moćne i brojne partijske oligarhije, kojoj je na čelu Andrej Plenković, prividno anemičan i slab karakter, a ustvari autoritaran i tvrd političar, koji ne trpi nikakvu opoziciju, niti suprotna mišljenja. U njegovu neformalnu organizaciju i široki krug ljudi, dobrodošli su svi, od Milorada Pupovca i Budimira Lončara do Damira Krstičevića, Miljana Brkića i Tome Medveda. Izgleda, kako se suprotnosti privlače, ili bolje rečeno, privlači ih Andrej Plenković, spreman da svakom osigura njegovo mjesto pod suncem.
Ministar Kujundžić, zastrašujuća pojava hrvatske politike
Nema tu nikakvih moralnih, svjetonazorskih, pa čak ni pravosudnih kriterija, a uvjet je samo jedan- apsolutna lojalnost „velikog vođi“. I tu dolazimo do slučaja ministra Kujundžića, trenutno najomraženijeg lica u čitavoj Hrvatskoj. Ministra koji vodi najosjetljiviji resor, a ne pokazuje ni trunke empatije i razumijevanja za malog čovjeka. Kujundžić je zastrašujuća pojava u svakom smislu. Najbolje od svega, on i nije pravi HDZ-ovac. Otišao je iz stranke i osnovao vlastitu, koja se zvala „Hrvatska zora“. Doživio je debakl na predsjedničkim izborima, a izgubio je i svaki ugled među liječnicima. Vrijeđao je i Andriju Hebranga, za kojeg je izjavio sljedeće:
“Hebrang je začet i rođen pod zvijezdom petokrakom, simbolom boljševizma i Udbe, pod tim simbolom živi i pod njim će i umrijeti. To je jedino objašnjenje za duh čovjeka koji se uporno služi lažima i od njih ne odustaje.”
Naravno, Kujundžiću ne smetaju veze Plenkovićevih roditelja s bivšim sistemom. Kad je bio politički mrtav, Plenković ga je imenovao ministrom zdravstva i time vječno zadužio i osigurao njegovu trajnu lojalnost. Za razliku od Sanadera, Plenković demonstrira dvosmjernu odanost. Od svojih ljudi očekuje da ga slušaju i čuvaju mu leđa, ali istodobno pokazuje i spremnost da ih spašava, kada se nađu u teškoj situaciji. Njemu je potpuno nebitno tko su, što su i kako rade, važno je samo da može uvijek računati na njihovu podršku. Zato je prevrat u HDZ-u, usprkos nezadovoljstvu šireg članstva, praktički neizvediv. Na žalost, isto vrijedi i za Hrvatsku. Dok god postoji dovoljno nepoštenih, nesposobnih i bezličnih kadrova, koje je ova država, voljna zaposliti i integrirati u „duboku državu“, Hrvatska nikada neće biti funkcionalna i pravedna socijalna država.