Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta “Protagora” obratila se priopćenjem u kojoj iznose svoje viđenje nastave vjeronauka u školama. Njihovo priopćenje, koje potpisuje predsjednica udruge Vesna Mihoković Puhovski, prenosimo u cijelosti:
“Proteklih smo godina u više navrata upozoravali na niz problematičnih momenata vezanih uz nastavu vjeronauka u osnovnim i srednjim školama u našoj zemlji. Nažalost, nova školska godina daje nam povoda za iskazivanje rastuće zabrinutosti u pogledu budućnosti hrvatskog školstva, a posebno u pogledu tendencija daljnjeg kršenja dječjih ljudskih prava i intenziviranja diskriminacije na temelju vjerskog opredjeljenja djece i njihovih roditelja. Iako je vjeronauk izborni predmet, u mnogim se školama učenike koji se nisu opredijelili za taj predmet – kako nam prijavljuju roditelji, čiji nam je identitet poznat – prisiljava da ostanu u razredu za vrijeme nastave tog predmeta (i to obično u nekom izdvojenom kutu učionice).
Diskriminacija djece koja nisu odabrala katolički vjeronauk, bilo zato što pripadaju nekoj drugoj religiji, bilo zato što nisu vjernici, ali i zbog toga što kao vjernici smatraju da je vjeronauku isključivo mjesto u vjerskim zajednicama, ne zaustavlja se na tome. Sama nastava vjeronauka koncipirana je tako da sadrži izrazite elemente poticanja na diskriminaciju. Najbolji je primjer udžbenik vjeronauka za 8. razred osnovne škole “S Kristom u život”, u kojem se ateiste označava kao egoiste (te se izravno poziva na moralnu osudu tih “nesimpatičnih ljudi”), kao krivce za Auschwitz (pri čemu se iznosi lažan podatak da je Hitler bio ateist) i kao osobe lišene bilo kakve moralnosti. I ne samo to: kao ateiste se osuđuje i one vjernike koji smatraju da se Crkva ne treba baviti politikom! Agnosticizam, a implicitno i sekularizam, izjednačavaju se s ateizmom: ukratko, tko nije vjernik, ne zaslužuje priznanje vlastitoga ljudskog dostojanstva.
Posebno su drastični oblici diskriminacije oni koji su izraženi u nekim obveznim predmetima, gdje ni vjernicima, ako ne pripadaju “pravoj vjeri” nego nekoj drugoj, nije zajamčena sloboda od diskriminacije. Kao primjer se može navesti udžbenik hrvatskog jezika za 7. razred osnovne škole “Snaga riječi 7” autorice Anite Šojat, u kojem se od učenika na više mjesta traži da pišu sastavke i pisma Isusu Kristu, te da mu upućuju molitve. Takvi zahtjevi predstavljaju izravnu diskriminaciju učenika koji nisu kršćani (jer pripadaju nekoj drugoj monoteističkoj ili politeističkoj religiji) ili uopće nisu vjernici (jer su agnostici ili ateisti), a nema dvojbe da se time krše kako sekularni karakter Republike Hrvatske, tako i odredbe povelje UN-a o dječjim pravima, koje izričito propisuju pravo djece da misle i vjeruju što žele dok time ne krše slobodu drugih da vjeruju što žele i da prakticiraju svoja vjerovanja.
Sve to upućuje na zaključak kako imamo posla s ozbiljnom ugrozom ustavnog poretka u onom dijelu u kojem on jamči ravnopravnost svih državljana i državljanki neovisno o njihovom vjerskom i svjetonazornom opredjeljenju, te kako je odgojno-obrazovni sustav u značajnoj mjeri stavljen u funkciju preobrazbe naše zemlje u fundamentalističko-teokratsku tvorevinu, katolički pandan Iranu ili Saudijskoj Arabiji. Žele li odgovorni za stanje u obrazovanju biti na razini svojih proklamacija o kurikularnoj reformi, ali i na razini povijesne odgovornosti za budućnost hrvatskog društva, nužno je da poduzmu zakonom propisane mjere kako bi se ustanovilo da spomenuti (ali i mnogi drugi) udžbenici nisu usklađeni s nacionalnim i predmetnim kurikulom niti s udžbeničkim standardom, te se oni povlače iz uporabe u javnim školama. Nadalje, nužno je poduzeti učinkovite mjere kojima bi se spriječilo daljnje diskriminiranje djece koja ne pohađaju vjeronauk. Dugoročno rješenje vezano je, dakako, za izdvajanje vjeronauka iz redovitog odgojno-obrazovnog sustava i prenošenje vjerskog odgoja u isključivu ingerenciju vjerskih zajednica.
Ohrabrujemo roditelje diskriminirane djece da ne odustaju od zalaganja usmjerenoga na zaštitu temeljnoga ljudskog prava na vjersko i svjetonazorno opredjeljenje, te iskazujemo svoju spremnost da im pomognemo. Od prosvjetnih pak vlasti očekujemo poduzimanje učinkovitih mjera usmjerenih na uspostavljanje ustavom zajamčenoga sekularnog društva u području odgojno-obrazovne djelatnosti i na suzbijanje nedopustive prakse koja se širi po hrvatskim školama.”