Kao što u Hrvatskoj postoji Srpsko narodno vijeće, tako i u Srbiji djeluje Hrvatsko nacionalno vijeće. Na žalost, po važnosti i utjecaju, ove dvije organizacije nacionalnih manjina ne mogu se uopće uspoređivati.
Milorad Pupovac često piše i daje izjave za srpske medije, a u Hrvatskoj izgleda nikoga ne zanima što imaju reći Hrvati koji žive u Srbiji, odnosno Vojvodini. Nakon fizičkog napada na trojicu hrvatskih mladića u Sonti 24. prosinca prošle godine, hrvatski mediji prenijeli su izjave srpskih političara koji su rezolutno demantirali optužbe o nacionalističkoj pozadini incidenta. Tomislav Žigmanov, zastupnik u srbijanskome parlamentu i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, otkrio je da se protiv jednog od pretučenih Hrvata pokrenuo kazneni postupak. Iako je taj mladić zadobio teške tjelesne povrede, tužiteljstvo ga optužuje za nasilničko ponašanje. Žigmanov smatra da je bilo puno manjkavosti u policijskom postupanju te da cijeli događaj nije pravedno procesuiran.
Vodeći političari Srbije, ali i predstavnici srpske nacionalne manjine iz Hrvatske, često optužuju hrvatske medije i političare za govor mržnje, revitalizaciju ustaštva te huškanje Hrvata protiv Srba, što kod hrvatskih građana srpske nacionalnosti razvija osjećaj straha i opće nesigurnosti.
Ovom prilikom, ne mislim se baviti tim optužbama već smatram kako se širu javnost treba informirati o tome kakav je uistinu status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji te kako tamo žive Hrvati. Što se tiče medijskih hajki i stvaranja negativnog ozračja prema Hrvatima, dovoljno je pogledati naslove najčitanijih srpskih novina i novinskih agencija: „Jezivo iživljavanje ustaškog režima“ (Svet), „Deca u Hrvatskoj salutiraju kao ustaše“ (internetmagazin.rs), „Kolinda u zagrljaju neonaciste (Tanjug), „Ustaško lice biskupa Komarice (jadovno.com), „Kolindo, fašisto, veličaš klanje“ (Kurir), „Šešelj: Smisao postojanja Hrvata je antisrpska mržnja“ (Tanjug), „Pupovac: Srbi u Hrvatskoj žive u strahu što su Srbi“ (Tanjug), „Vulin: Srbija ne može graditi dobre odnose s fašističkom politikom“ (Tanjug)….
Možemo nabrojati stotine ovakvih naslova, ali poanta je sljedeća. Tanjug za razliku od Hine novinska je agencija koja raspiruje mržnju i stalno diže tenzije. Kod Tanjuga je sasvim normalno prenositi izjave Vojislava Šešelja, dok je u Hini nezamislivo dati afirmativni prostor političarima s takozvanog desnog političkog spektra. Šovinističke poruke i javni istupi koji se u Hrvatskoj nalaze na margini političkih zbivanja i na rijetkim portalima, u Srbiji predstavljaju politički i medijski „mainstream“, javni diskurs koji dominira javnim prostorom od samog vrha do dna društvene ljestvice. Kako se ta atmosfera reflektira na sudbinu hrvatske nacionalne manjine za Hrvatski tjednik otkrio je Darko Baštovanović, predsjednik Povjerenstva za praćenje povreda manjinskih prava pri Hrvatskome nacionalnom vijeću. Svake godine, Srpsko narodno vijeće tiska i objavljuje bilten u kojem su nabrojeni svi slučajevi govora mržnje i drugih oblika povrede manjinskih i građanskih prava hrvatskih Srba. SNV izdaje i tjednik Novosti, koji također ne bi mogao opstati bez velike financijske potpore Republike Hrvatske. Sve te aktivnosti financiraju svi građani Republike Hrvatske.
S druge strane, Hrvatsko nacionalno vijeće nema dovoljno sredstava ni za tiskanje biltena, a kamoli političkog tjednika koji bi izlazio u čitavoj Srbiji. Zato su u skladu sa svojim skromnim mogućnostima sastavili „Press cliping“ koji donosi podatke i slučajeve nasilja nad Hrvatima u Srbiji tijekom 2016.-2017. godine. Na ukupno 646 stranica, spomenuto je više od tri stotine slučajeva. Za razliku od Pupovčevog biltena gdje se broje čak i statusi te komentari na društvenim mrežama, ovdje se radi o konkretnim slučajevima fizičkog nasilja s nacionalnim predznakom.
I što ćemo sada? Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj, tobože imaju isti status nacionalnih manjima, ali ni približno ista prava i mogućnosti. Uostalom i sama krovna organizacija Srba u Hrvatskoj, ne zove se nacionalno nego narodno vijeće, čime se jasno izražava težnja za povratom statusa konstitutivnog naroda. Hrvati u Srbiji i Vojvodini nalaze se u teškom i neravnopravnom položaju. Sasvim očekivano, Srbija im ne želi pomoći, a što je još gore, čini se da ih je zaboravila i Hrvatska.