Vlaho Orepić u široj je hrvatskoj javnosti postao poznat kada je zasjeo u vruću stolicu ministra unutarnjih poslova u Vladi kratkotrajnog premijera Tihomira Oreškovića iz kvote Mosta. Prije toga znali su ga kao kapetana bojnog broda i zapovjednika Pomorske baze jug, trenera karatea i fitnesa, ali i kao lokalnog borca protiv gradnje termoelektrane u Pločama, piše portal direktno.hr.
Ministar je postao u siječnju 2016. godine, a odlukom premijera Andreja Plenkovića razriješen je te dužnosti 27. travnja 2017. godine, kada je Plenković jednim potezom promptno smijenio sve Mostove ministre.
Rođen je 16. studenog 1968. godine u Čapljini, u Bosni i Hercegovini, gdje mu je otac radio na željeznici. Njegovi roditelji , podrijetlom iz Konavla što ponosno ističe, skrasili su se u Pločama davne 1973. gdje je otac dobio premještaj na željeznici. Vlaho je odrastao u “bijeloj zgradi” ili radničkim stanovima gdje najviše žive željezničari i radnici iz luke Ploče.
Završio je Zapovjedno-stožernu školu ‘Blago Zadro’ u Zagrebu, smjer pomorstvo. Na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku stekao je zvanje diplomiranog inženjera pomorskog prometa – smjer Nautika, a na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu završio je za višeg sportskog trenera fitnessa.
Posebice je ponosan na svoj ratni put – bio je prvi zapovjednik Prve generacije ročne vojske u RH, bio je na južnom bojištu, ali i na terenima na potezu Svilaja – Dinara gdje je izravno sudjelovao u akcijama “Zima 94”, “Ljeto 95”, “Oluja”.
Više je puta pohvaljivan, nagrađivan i odlikovan. Nakon završetka rata sredinom 1996. godine vratio se u HRM u Zapovjedništvo Južnog Jadrana gdje je obnašao niz odgovornih dužnosti pa u konačnici dužnost Zapovjednika s koje odlazi iz sustava 2015. godine. Kao mornarički zapovjednik na jugu aktivno je sudjelovao u prosvjedima i borbi protiv termoelektrane na ugljen u Pločama, s čim se i veže njegov tada neočekivani odlazak iz sustava i to na osobni zahtjev.
Nakon izbornog uspjeha čelnici Mosta su mu kao nestranačkoj osobi ponudili mjesto ministra unutarnjih poslova.
Poslije će Orepić, kako kaže zbog političke dosljednosti, napustiti tu stranku u koju je ušao uoči prvog sabora Mosta i “otisnuti’’ se u nezavisne i neizvjesne političke vode.
Počnimo od najaktualnijeg. Javnost Vas je već gotovo zaboravila, no Vi ste najavili osnivanje vlastite stranke, Nova politika. Tada ste rekli, citiram: ‘’Pokušavao sam izbjeći osnivanje stranke, ali sam na kraju ipak zaključio da se ovim poslom ne možete baviti bez takve forme. Od mog odlaska iz Mosta sve više ljudi tražilo je i nagovaralo me na takav organizacijski okvir’’. Što biste to Vi konkretno mogli ponuditi građanima, a što drugi već nisu?
Znam da je pristojna, samozatajna i samoostvarena Hrvatska u većini u odnosu na onu nepristojnu, bučnu, bahatu i parazitsku koja dominira u političkom prostoru RH. Znam i da pristojna Hrvatska hrani sebe, ali i ovu nepristojnu Hrvatsku. I znam da Hrvatska nije u krizi već u neredu te kao takva je zapuštena i nezaštićena. Iz stanja u kojem se nalazimo jasna je potreba prvo za redom u državi, a potom i za tim da politiku tj. vlast preuzmu pristojni ljudi koji su samoostvareni izvan politike. Konačno je jasna potreba za novom politikom. Upravo zbog te naglašene potrebe Nova Politika kao stranka konkretan je projekt okupljanja većinske pristojne i samoostvarene Hrvatske s ciljem da nadglasa nepristojnu i bahatu i manjinsku Hrvatsku koja sada dominira u političkom prostoru. Nova politika je projekt političke i institucionalne konvergencije Hrvatske prema željenom stanju, a to je pristojna i uređena država. Ovaj proces transformacije Hrvatske iz trenutno neuređenog i za rad i znanje neisplativog životnog ambijenta u uređen i za rad i znanje isplatljiv životni ambijent mogu realizirati samo samoostvareni i od aktualne politike neovisni ljudi. Iz ove tvrdnje proizlazi i osnovna agenda Nove Politike, a to je da upravo ti ljudi prvo osvijeste trenutne političke potrebe društva, a potom i preuzmu odgovornost za njihovo ostvarivanje. I ne spominjući ljubav prema Domovini, vjerujem da će pristojna i samoostvarena Hrvatska prepoznati potrebu za okupljanjem i Novom Politikom upravo u činjenici da je “Đavao došao po svoje”. Da su i njihovi samoostvareni životni komodi ugroženi ukoliko se radikalno ne promijene akteri, način vođenja i smjer političke odgovornosti. Jednostavno, ovakva država više nije nikome u interesu.
To ste najavili u rujnu 2018. godine- u kojoj ste sada fazi s osnivanjem? Pa to je ‘’krvavi’’ posao, rovarenje po terenu, a sve s neizvjesnim ishodom. Mislite li da imate dovoljno jaku karizmu da biste bili vođa?
Da, dobro ste rekli da je ovo što radim “krvav posao”. Doslovno rovarenje po terenu. Ali, to je jedini ispravni put. Ne sudjelujem u saborskim kombinatorikama. Most sam napustio upravo zbog političke dosljednosti i zbog te dosljednosti se opet obraćam onima i samo onima koji su me izabrali i koji biraju. Pokrenuo sam proces stjecanja povjerenja za Novu Politiku na terenu i to u svim izbornim jedinicama. Pričati o osobnoj karizmi besmisleno je, ali da biste vodili politiku kao što je ja vodim, trebate biti čisti, dokazano čisti. Kad kažem dokazano čist, želim reći da su se mnogi svojevremeni moćnici trudili da dokažu suprotno. E to je moja “karizma” na koju se oslanjam. Ja sam čovjek koji je imenom i prezimenom ušao u politiku i koji se imenom i prezimenom politički natječe. O svemu ostalom će reći birači.
A ne strahujete li od toga da će Vaš mukotrpan trud biti bačen u vjetar, jer je građanima Hrvatske jednostavno previše političkih stranaka i političara koji obećavaju?
Ne strahujem, jer vjerujem da smo napokon postali svjesni stanja koje se može iščitati i iz sljedećeg mog iskustva. Nešto najdegutantnije što sam ikad čuo novogodišnje su riječi jedne meni drage osobe, inače iznimno kvalificirane u svojoj struci. Kaže da ozbiljno razmišlja upisati se u HDZ kako bi barem zaštitio svoj trenutni radni status, koji je usput rečeno, daleko ispod njegovih kvalifikacija. Strašno!!! Valjda nam je napokon jasno da za ovo nije odgovoran samo i isključivo HDZ ili SDP … već i svi mi!!! Posebno svi oni koji protivno svojim uvjerenjima čuvaju ostvareni životni komod svojom političkom apstinencijom ili čak samim članstvom u HDZ-u, SDP-u… Više je neodrživa pozicija neslaganja s postojećim i istovremenog otpora prema novome. Potreba za promjenom više je nego očita. Može se. Rješenje je u okupljanju onih koji smiju, mogu i žele. Onima koji imaju m…!
Koja je Vaša baza, na koga biste računali? Nezadovoljnike? Gotovo da i nema građanina u Hrvatskoj koji je zadovoljan sadašnjim stanjem.
Prvenstveno oni koji sad ne izlaze na izbore. Oni koji kažu da nemaju za koga glasati. Oni koji su sami sebe isključili iz političkih procesa, jer ih smatraju besmislenim i/ ili štetnim za vlastitu karijeru. Oni koji su samoostvareni i samosvjesni. Svakako treba okupiti i pripadnike svih političkih stranaka koji su nastojali, ali bili su spriječeni brinuti se za državu i narod. No istovremeno s procesom motiviranja apstinenata na izlazak na izbore, treba pokrenuti proces demotiviranja, tj. brisanja fiktivnog glasačkog tijela. Odgovorno tvrdim da fiktivni glasači (lažno prijavljena prebivališta na području RH) u nizu lokalnih jedinica samouprave imaju presudni utjecaj na izborni rezultat, kao i u nekim regionalnim izbornim procesima, ali i na parlamentarnim izborima i izborima za predsjednika RH.
Vi kao ministar unutarnjih poslova pokrenuli ste rješavanje tog problema. Zar to niste riješili?
Da. Pokrenuo sam proces brisanja fiktivno, tj. lažno prijavljenih građana na području RH, jer je to zakonska obveza načelnika policijskih uprava. Po tom pitanju imao sam otpor sa svih strana i razina vlasti. Problem fiktivnih prebivališta uistinu je višedimenzionalan, ali presudno utječe na legalnost i legitimnost izbornih procesa na svim razinama i to ga kao problem pozicionira među neodgodive prioritete za rješavanje. Uvjerenja sam da se radi o potencijalu od 200.000 glasova. Znači, doslovno je ugrožena legalnost rezultata izbora na svim razinama u RH, dok se ne riješi problem fiktivnih glasača.
Svjesni smo teške situacije u kojoj se nalaze Hrvati u BiH. Kako procjenjujete posljedice posljednjih izbora gdje je hrvatski predstavnik izabran većinom koja je osigurana bošnjačkim glasovima?
Izbor gospodina Komšića rezultat je gubitničke politike Čovića i njegovog HDZ-a, a ne urote Bošnjaka kojom Čović prevarantski pravda svoj politički neuspjeh koji se jasno iščitava iz stanja životnih prostora Hrvata u BiH, ali i stanja ukupne BiH kojom je predsjedao donedavno. Stvarni problem Hrvata u BiH isti je kao kod svih ostalih naroda koji žive u BiH. To je nepodnošljivo nizak životni standard i egzistencijalna neizvjesnost, a ne neka međusobna urota naroda između sebe na koje upućuje Čović, ali i Dodik i Izetbegović. Znači, prvi korak prema boljoj budućnosti Hrvata u BiH je nestanak Čovića iz političkog života BiH, ali i RH. Naravno i svih onih iz BiH i RH koji hrane i održavaju njegovu ucjenjivačku, utjerivačku politiku. Kažem i RH, jer je s rukama svojih pulena u Hrvatskom saboru “štitonoša” parlamentarne većine. Njegovi puleni nisu samo gospoda Ljubić i Raguž, već svi oni koji u svojoj glasačkoj strukturi imaju presudne fiktivne glasove. Takvih je minimalno četiri do šest sabornika. To je “sila” koja je omogućila da RH u liku i djelu Čovića ima “svoga” akademskog građanina. Kao i da se taj isti Čović nesmetano odazove i bude nazočan na Dodikovu derneku neki dan. Na stvarnu veličinu problema tek ukazuje činjenica da je na istom derneku nazočio i hrvatski veleposlanik u BiH.
Tko iz RH i zbog čega, kako kažete, održava Čovića na političkom životu?
Gospodinu Plenkoviću svojstven politički pragmatizam u ishodištu je njegove potpore Čoviću. Tu je, naravno i predsjednica RH koja je u istoj političkoj strukturi s Čovićem. Toj “sili” nažalost, pridružio se i Petrov i povukao Most sa sobom u klasične klijentelističke vode desničarske boje. To je vidljivo i iz njegovog prešućivanja Čovićevog odlaska na Dodikov dernek. Taj Čovićev potez nije ga potaknuo da izusti “persona non grata” u smjeru Čovića, kao što je to izgovorio Komšiću nakon objave izbornih rezultata u BiH. I svi ostali samozvani suverenisti i ”junaci s desna” mukom zamukoše. Zajednički interes nabrojanih paleta je usluga gospodina Čovića, s težištem na konfliktnoj politici i putu “svile” iz Srbije prema RH, što generira i hrani fiktivno glasačko tijelo u RH i manipulira njime. A ovi pak s ove RH strane pomognu bratskom Čovićevom HDZ-u kad je njemu potreba.
Vratimo se sada malo unazad. Jeste li bili šokirani onim zapanjujućim potezom Andreja Plenkovića koji je sve Mostove ministre javno ponizio pred građanima? Kako ste se osjećali u tome trenutku?
Ja to nisam doživio kao poniženje. Moja ruka u zraku posljedica je jasnog političkog stava. S druge strane, predsjednik Vlade ima pravo birati svoje suradnike. To nije upitno, no mislim da je postupio protuzakonito i protuustavno, jer on ne imenuje i ne smjenjuje ministre, već je to posao saborske većine. Tu je pokazao sklonost ignoriranju procedure. A ne zaboravite da demokracija nije ništa drugo nego procedura.
S ove vremenske distance, mislite li da je to bilo dobro i za Vladu, a i za Vas osobno?
Jedino što mi je žao jest to što se nije realizirala reorganizacija MUP-a, koja je prošavši uži kabinet Vlade došla do faze usvajanja. Uložen je ogroman trud velikog broja stručnih ljudi. To se ne bi smjelo ignorirati. To je znak političke nezrelosti i neodgovornosti. Struka je rekla što treba napraviti, a aktualna politika to ignorira. Zalažem se za stanje u kojem je politika štit struci.
Što se kasnije dogodilo u Mostu? Zašto ste otišli iz stranke, čiji ste bili jedan od zaštitnih znakova?
Čitav je niz ozbiljnih razloga zbog kojih sam otišao iz Mosta. Dovoljno je, a i korektno samo reći da se nisam mogao poistovjetiti s politikom koju su provodili vodeći ljudi Mosta, Petrov i Grmoja, kao što nisam mogao prihvatiti način kako vode stranku. Sve je jasnije da su oni napustili ideju Mosta, a ja zbog toga stranku Most. Zato je moje distanciranje od Mosta u stvari politička dosljednost, tj. doslovno poštivanje volje birača koji su me birali.
Možete li objasniti u čemu je zapravo tajna neuspjeha Mosta, od kojega se puno očekivalo, smatrajući ga tom famoznom ‘’trećom opcijom’’?
Ne možete i nije korektno govoriti o neuspjehu Mosta. Korektno je reći da se radi o djelomičnom uspjehu. No, Most je svojom političkom introvertiranošću i autokratskim vođenjem izgubio sposobnost i propustio priliku učiniti još mnogo toga dobrog. Kao i u svemu, odgovornost je na ljudima. Presudila je politička i životna nezrelost.
Jesu li bile istinite tvrdnje da je Most povezan s Opusom Dei?
Nemam takve spoznaje, ali iskoristit ću ovo Vaše pitanje i konstatirati kako je krajnje vrijeme da domaća i opća Crkva osvijeste vlastitu odgovornost za stanje u kojem se nalazimo.
Na kraju je Živi zid gotovo ‘’satrao’’ Most; naravno, ne računam tu HDZ, koji je krenuo s Mostovom ‘’demontažom’’- pa kako je to moguće?
Nije Živi zid, kako kažete, ”satrao” Most. Gospoda Petrov i Grmoja su autokratskim vođenjem i repozicioniranjem Mosta u okvire svojih osobnih svjetonazora Mostu umanjili oko 60 posto potpore. Most je u potrebi definiranja vlastitog političkog identiteta. A što se tiče njihovog odnosa s HDZ-om tu je jasna pozicija. Njima samo smeta Plenković. Ukoliko bi došlo do smjene Plenkovića s čela HDZ-a od strane konzervativne struje HDZ-a pa čak i od tzv. Karamarkovih, Petrov i Grmoja odmah bi Most uvukli u suradnju s takvim HDZ-om.
A toliko ste obećavali ozbiljnih projekata, razotkrivanja korupcije, raznih malverzacija…Ispalo je da je riječ o floskulama, ali, realno, Most je ipak pokrenuo neke promjene?
Ako je floskula to što je za nepunih godinu i pol usvojena reorganizacija MUP-a od strane užeg kabineta Vlade, to što je policija ušla u Agrokor, to što je izbrisano oko 60.000 fiktivnih prebivališta, to što je spriječeno više od 100.000 ilegalnih ulaza u RH, to što je obnovljena operativna suradnja s policijama Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Mađarske s kojom su i otvoreni željeznički prijelazi koje sam zatekao zatvorene, to što je u zaštitu naših granica ugrađeno više od 80 milijuna eura, to što je državni proračun zaštićen od milijunskih šteta u AKD-u, to što je politički srušen Karamarko, pa čak i što je Mamić tamo gdje je, i što je Todorić tamo gdje je … onda sam ja floskula.
Možete li iz svoje pozicije ocijeniti rad ministra unutarnjih poslova, Davora Božinovića?
Drugi dan nakon moje smjene javljeno je svima u sustavu da se obustavi proces brisanja fiktivnih prebivališta. Vratio je politiku u butigu iz koje sam je na jedvite jade uspio istjerati. Ovim postupkom i nekim kadrovskim rješenjima paralizirao je operativni rad policije. Mislim da se radi o iskusnom političaru, ali ovakvi potezi ga čine prevarantom. U unutarnjim poslovima nije se proslavio. Mislim da bi u vanjskim bolje prošao.
Općepoznata je tvrdnja da Hrvatska ima dobru i kvalitetnu, ali potplaćenu policiju. No u čemu je problem s njezinim ključnim kadrovima? I za Vas su tvrdili da ste opako kadrovirali i da ste na to mjesto došli bez potrebnih kvalifikacija…
Kao školovani visoki časnik Hrvatske vojske koji je obrazovan za obnašanje intergranskih zapovjednih, stožernih i drugih funkcionalnih dužnosti koje sam kroz rat i poslije rata u vojnoj karijeri i obnašao, mislim da sam dovoljno kvalificiran i za ministarsku dužnost u MUP-u. Moj posao je podrazumijevao suradnju i poznavanje funkcioniranja policije. Toliko o mojoj kvalifikaciji. Kada je riječ o kadrovima u MUP-u, njihov ključni problem ovisnost je o politici. Moje ministarsko kadroviranje svodi se samo na osam kadrovskih promjena i samo 30-ak promaknuća i to na prijedlog onih koji su za to ovlašteni. Nisam dopustio politici da kadrovira. Pogledajte podatke za kolege prije i poslije mene. Frapirat će Vas. I vidjet ćete da sam stvarno inzistirao da policajac bude karijerno i o politici neovisno zanimanje. To je jedan od prvih ciljeva kad Nova Politika dobije povjerenje od građana. Nisam bio stranački ministar. Radio sam po zakonu i nepristrano. To je moja prednost koju mi priznaju čak i politički protivnici.
Kao branitelj, osjećate li poseban senzibilitet kada vidite kako svjedočimo gotovo masovnom zbjegu iz Hrvatske?
Ne samo da osjećam, već kao branitelj imam potrebu učiniti nešto konkretno da se to promijeni. Ali, kao branitelj osjećam i sram što upravo mi branitelji nismo spriječili one među nama koji nas sramote i obezvrjeđuju svojim lopovlukom i zlouporabom braniteljskog statusa. Što toleriramo lažnjake među nama i što dopuštamo da nas predstavljaju oni koji to nisu zaslužili. Što nikako da shvatimo da smo i mi kao takvi jedan od razloga zbog kojeg naši mladi ljudi odlaze u bolje uređene zemlje koje im pružaju šansu da žive dostojanstveno i od svoga rada. Kao branitelj želim to mijenjati, želim da mi branitelji svojim osobnim primjerom očistimo dostojanstvo koje smo zaslužili, ali i zaprljali tolerirajući kojekakve laži i gadosti među nama samima, a koje obezvrjeđuju svaku žrtvu za Domovinu. Ovaj moj gnjev koji osjećate, realan je i neću odustati od nastojanja da mi branitelji prestanemo biti u uzroku odlaska naših sugrađana iz Domovine koju smo branili i obranili i to upravo od onakvih u koje ćemo se pretvoriti ukoliko hitno ne poduzmemo nešto. Mjesto življenja je postalo stvar izbora i trebamo učiniti sve da budemo izbor.
Vidite li svjetlo na izlazu iz tunela, ili vlak koji dolazi iz suprotnog pravca?
Svjetlo na izlazu iz tunela.
I na kraju, je li Vam bilo simpatično kada su Vas zvali Tom Selleck i Clark Gable s Neretve?
Još me uspoređuju s njima. Ali, dobro sam prošao. Zar ne?