Čemu ta domoljubna patetika, nakon koje uvijek slijedi izmotavanje i posipanje pepelom, kada nisu sposobni izvršiti ni ovako elementarne zadatke?
U lipnju 2016 Haški sud je pokrenuo projekt „Legacy Dialouges“ (dijalozi o naslijeđu) čiji je primarni cilj osiguranje održivosti presuda za međunarodne ratne zločine, nakon što sud prestane s radom. Drugim riječima, međunarodne konferencije i razne manifestacije otvorenog karaktera, trebale bi kod sudionika razviti dugoročni osjećaj političkog značaja haških presuda. Posredno, s obzirom na raznoliki sastav ljudi koji sudjeluje u projektu „Legacy Dialogues“, postoji i očekivanje prema sudionicima u kontekstu daljnjeg političkog djelovanja, koje bi trebalo biti u skladu s političkim ocjenama i zaključcima Haškog suda. Što se tiče Hrvatske, najvažnije pitanje, svakako je vezano uz neprimjerenu, i činjenično neistinitu formulaciju o „udruženom zločinačkom pothvatu“. Podsjetimo se, nakon objave nepravedne presude šestorki u Haagu i tragične smrti generala Praljka, premijer Andrej Plenković i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, davali su izjave iz kojih se moglo iščitati kako je presuda za Hrvatsku neprihvatljiva, ali poslije međunarodnog pritiska, preformulirali su vlastita stajališta i čitavu temu maknuli s dnevnog reda.
Pitanje je i bi li haška presuda bila baš ovakva, da je Hrvatska ozbiljno sudjelovala u projektu „Legacy Dialouges“. Ako ništa drugo, sasvim izvjesno, kao država smo mogli izbjeći nametanje odgovornosti za sudjelovanje u nekakvom „udruženom zločinačkom pothvatu“. Na simpozijima, konferencijama i predavanjima, kroz otvorene rasprave, dijaloge i debate, naši pravni stručnjaci i diplomati, morali su se boriti protiv konstrukcija o zapovjednoj odgovornosti i zločinačkim pothvatima, a kad je presuda postala notornom činjenicom, premijer i Vlada trebali su oformiti pravni tim koji bi na završnom simpoziju što se održavao tijekom ovog tjedna u Haagu, argumentima i dokazima osporio zaključke iz presude, ali i doveo u pitanje pravno i političko naslijeđe, koje iz takvih presuda proizlazi. Tako bi barem postupila suverena i odgovorna izvršna vlast.
U novom broju Hrvatskog tjednika, novinar Joško Buljan o izdaji, ili blaže rečeno, ovom zanemarivanju nacionalnih interesa piše:
„Ovaj simpozij bio je neizmjerno važna prigoda službenoj hrvatskoj vlasti da svoje stavove i razmišljanja o presudi Praljku i šestorici, a i o radu suda, podijeli s međunarodnim stručnjacima, akademicima, pravnicima, diplomatima i drugim članovima međunarodne zajednice. To je prigoda da se pravna struka upozna s apsurdnim presudama, kršenjem međunarodnog prava, politiziranošću suda i svim onim nedostatcima zbog kojeg RH ne treba prihvatiti presude tog suda, posebno ne presudu Praljku i hercegovačkoj „šestorki“. I to iz formalnih pravnih razloga, a ne politike. Time bismo se predstavili- bez obzira na ishod takve rasprave- kao zemlja koja provodi pravo , a ne krši. Sasvim je sigurno da bismo u takvoj kritici našli brojne saveznike u stručnoj javnosti i, prema tome, među onima koje zovemo „opinion makerima“ tj. onima koji stvaraju javno mnijenje. No iskusni hrvatski diplomati „sve sami časni ljudi“, nikoga nisu poslali na ovaj simpozij! Da se ne bi slučajno nekome zamjerili, kakvom švedskom novinaru ili njemačkom činovniku. Očito su zbog svojih karijera odustali od hrvatske države. Isto tako možemo biti sigurni da ni Srbi ni Bošnjaci ne će propustiti ovu priliku.“
Buljan je zasigurno u pravu, što se može vidjeti i iz konferencija koje su prethodile projektu „Legacy dialogues“. Prilikom istraživanja, našli smo tako i vijesti o međunarodnoj konferenciji iz 2010 godine. Konferencija je trajala dva dana i sastojala se od šest panela. Najmanje je bilo sudionika iz Hrvatske, a za neke od njih vjerujemo, bilo bi bolje, da se nisu tamo ni našli jer uistinu sumnjamo da su zastupali hrvatske interese. Na primjer, Vesna Teršelić. Puni sastav i sve sudionike ove konferencije možete pronaći na sljedećem linku. http://www.icty.org/en/outreach/legacy-conferences/international-conference-2010/conference-videos
Zadnja konferencija trajala je od 18.12. do završne ceremonije koja se održala u četvrtak 21.12.2017.
Sve informacije o toj konferenciji, možete pronaći na ovom linku.
http://www.icty.org/en/in-focus/icty-legacy-dialogues
Tu se ne radi o istjerivanju neke naknadne pravde, jer za pravdu je kasno, već o stvaranju temelja budućnosti na ovim prostorima. Ignoriranje konferencije je krajnji nemar hrvatskih hibridnih političara, koji uopće ne vrše svoje dužnosti. Čemu ta domoljubna patetika, nakon koje uvijek slijedi izmotavanje i posipanje pepelom, kada nisu sposobni izvršiti ni ovako elementarne zadatke? O kakvoj vlasti ovdje govorimo, kada isti strahuju od prosječnih europskih birokrata? Ne mogu se oteti dojmu da bi Haški sud drugačije radio i presuđivao da je postojao kontinuitet borbe za hrvatske časnike i nacionalne interese. Umjesto dosljednog stava i ozbiljnog pristupa, tijekom cijelog razdoblja rada Haškog suda, imamo, u stvari, kontinuitet izdaje. Haški sud je prestao s radom. On više ne postoji. Jedino što iza njega ostaje, u hrvatskom slučaju, naslijeđe je velike izdaje.