Zašto Ministarstvo uprave ne dostavlja preslik tabličnih prikaza broja birača po županijama, općinama i gradovima na dan 21. rujna 2014.?

0
394
SCREENSHOT

Tadašnja saborska većina grubom je manipulacijom brojem birača spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time je, uz pomoć ustavnih sudaca, prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske. Ministarstvo uprave, neizdavanjem tražene dokumentacije, nastavlja grubo manipulirati brojem birača i uskraćuje pravo građanskim inicijativama nadzor nad prebrojavanjem i kontrolom valjanosti dostavljenih potpisa potpore birača referendumskim inicijativama za održavanje referenduma

Autor teksta, Edo Zenzerović, poslao je 9. listopada ove godine, pismo dr. sc. Mladenu Nakiću, pomoćniku ministra uprave RH, s predmetom – kršenje prava
na referendumsko izjašnjavanje birača grubom manipulacijom brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj, u kojem je naglasio:

Poštovani gospodine Nakić,
Kao potpisnik peticije GIUIO-i za održavanje referenduma o izbornim pravilima i član udruge “Korektiv”, upozoravamo Vas da nam sukladno Zakonu o informiranju, Ministarstvo uprave nije dostavilo preslik isprave Ministarstva uprave s tabličnim prikazima broja birača po županijama, općinama i gradovima na dan 21. rujna 2014. godine na temelju koje je
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu: Jasna Omejec, predsjednica, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku pokrenutom na zahtjev Hrvatskog sabora radi utvrđivanja, jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma iz članka 87. stavka od 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 10. prosinca 2014. donio slijedeću odluku:

Loading...

„ I. U povodu zahtjeva Organizacijskog odbora Građanske inicijative „U ime obitelji“ za raspisivanje referenduma o prijedlogu izmjene članka 73. [72.] Ustava Republike Hrvatske pod nazivom „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“, koji je dostavljen predsjedniku Hrvatskog sabora 22. listopada 2014., a koji je u Hrvatskom saboru zaveden pod ur. brojem: 363-14-02, klasa: 014-01/14-02/09 od 22. listopada 2014., Ustavni sud utvrđuje:
– da je ispunjena pretpostavka iz članka 87. stavka 1. Ustava; – da nije ispunjena pretpostavka iz članka 87. stavka 3. Ustava.

II. U povodu zahtjeva Organizacijskog odbora Građanske inicijative „U ime obitelji“ nije dopušteno raspisivanje referenduma iz točke I. ove izreke jer je prema očitovanju tog odbora raspisivanje referenduma zatražilo 380.649 birača, a njegovo raspisivanje trebala su zatražiti 404.252 birača s obzirom da su na dan 21. rujna 2014. u Republici Hrvatskoj bila registrirana 4.042.522 birača…“

Zenzerović potom nastavlja pismo dr. Nakiću: Tadašnja je saborska većina grubom je manipulacijom brojem birača spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time je, uz pomoć ustavnih sudaca, prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske (vidi priložene analize kretanja broja birača na izborima i referendumima od 1990. godine do 2017.). Vi nastavljate grubo manipulirati brojem birača i uskraćujete pravo građanskim inicijativama nadzor nad prebrojavanjem i kontrolom valjanosti dostavljenih potpisa potpore birača referendumskim inicijativama za održavanje referenduma. Referendumsko odlučivanje o svim bitnim pitanjima hrvatskog društva i države, gospodine Nakiću, je pretpostavka ostvarenja „Nove hrvatske paradigme” prema knjizi Davora Ive Stiera – uključivanjem što više državljana i članova stranaka u odlučivanje.
S poštovanjem!

Što je govorio nadbiskup Đuro Hranić?

Naime, valja reći da je Građanska inicijativa „Glasujmo imenom i prezimenom“ od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje referenduma o izbornim pravilima. Tadašnja je saborska većina grubom manipulacijom brojem birača spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske ( vidi I., II. i III. tablicu ). Predsjednik Komisije HBK „Iustitia et Pax”, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u povodu svetkovine Velike Gospe, dao je veliki intervju Večernjem listu u kojemu se osvrnuo na situaciju u hrvatskom društvu, probleme u Slavoniji, iseljavanje, te izjavio o prikupljenim potpisima za referendume: „Smatram da svaka vlast koja ne sluša i ne poštuje, nego opstruira glasove svoga vlastitoga naroda, radi protiv sebe same. Narod će ostati, a Vlada će prije ili kasnije ionako otići. Vlast bi bila mudrija kad bi umjesto ignoriranja i opstruiranja prikupljenih potpisa razmotrila meritum referendumskih pitanja i u izborno zakonodavstvo, te u Ustav RH, implementirala signale i zahtjeve svojih građana“.

Govoreći o problemima hrvatskog društva, nadbiskup Hranić je podsjetio kako je nedavno u propovijedi u Vukovaru rekao da „hrvatsko društvo boluje od posljedica ‘grijeha struktura’ koje su u poratnoj pretvorbi i privatizaciji omogućile da vlasnicima zajedničke imovine postanu i mnogi od onih koji su kao direktori poduzeća prethodno iscrpili ta poduzeća, a onda ih kupili onim što su iz njih pljačkom izvukli”. A potom su mnoga od njih u potpunosti bila uništena’ a radnici bez svojih plaća istjerani na ulicu. „Odgovornost za to snose ‘grešne strukture” koje su donijele i donose zakone za legalnu pljačku“, upozorio je nadbiskup.
Vlada Andreja Plenkovića ne sluša mudre savjete nadbiskupa Đure Hranića nego nastavlja vrijeđati hrvatske birače. Gospodin Nakić, kao pomoćnik HDZ-ovog ministra uprave Lovre Kuščevića i doktor politoloških znanosti, na okruglom je stolu SDP-u bliskog GONG-a o tome „kako ostvariti ravnotežu izravne i predstavničke demokracije“, o potpisima koje su prikupljale građanske inicijative „Narod odlučuje“ i „Istina o Istambulskoj“, rekao da je „moguće da su za njih ‘glasovale’ i bebe…“ Također je rekao i kako „postoje potpisi, a na knjigama ne piše gdje su prikupljeni, što otežava posao“.

Međutim, gospodin Nakić bi trebao znati da to gdje su potpisi prikupljeni, trebalo bi biti posve svejedno, jer Ustav RH daje jednaka politička prava i pravo glasa svim državljanima RH, a diskriminacija prema mjestu stanovanja (u ili izvan matične države) striktno je zabranjena presudama Europskog suda za ljudska prava, što se, naravno, našeg zakonodavca previše ne tiče. Zakonom je zabranjeno prikupljanje referendumskih potpisa u inozemstvu, ali naravno nije moguće zabraniti bilo kojem državljaninu RH da potpiše inicijativu, jer bi to bilo protuustavno, što je paradoksalna situacija i nedorečenost Zakona.
Može li gospodin Nakić onda odgovoriti, kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 25. svibnja do 21. rujna 2014. godine povećao za 281.739 birača za samo 118 dana? Kako su ustavni suci mogli zabraniti referendumsko izjašnjavanje na temelju krivotvorene isprave o 4,042.522 birača na dan 21. rujna 2014. godine, koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk, a potvrdili su ustavnost i zakonitost provedenih drugih izbora za EU-parlament na kojima je bilo registrirano na biralištima u Hrvatskoj 3,760.783 birača?
Ustavni suci su svojom odlukom pokazali da služe političkoj kasti boljševičkog mentalnog sklopa… Može li gospodin Nkić odgovoriti i kako se broj birača od 21. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018. godine povećao za 27.853 birača s prebivalištem u Hrvatskoj? Nemoguće je da je za 118 dana 281.739 naših stanovnika s prebivalištem u Hrvatskoj steklo biračko pravo punoljetnošću, više nego što ih je umrlo. Dakle, Građanska inicijativa „Glasujmo imenom i prezimenom“ je skupila dovoljno potpisa birača na peticiju za održavanje referenduma o izbornim pravilima. Broj registriranih birača na biralištima na izborima održanim tijekom 2013. i 2014. godine nije prelazio 3,78 milijuna birača (vidi III. tablični prikaz).

Odstupanja od prirodnog i migracijskog kretanja

Usporedbom podataka broja birača na prošlogodišnjim lokalnim izborima i tabličnim prikazima broja birača po županijama općinama i gradovima, dobivenim 26. srpnja od Ministarstva uprave, lako je dokazati da podaci o broju birača na dan 13. svibnja, grubo odstupaju od prirodnog i migracijskog kretanja stanovništva tijekom razdoblja od prošlogodišnjih lokalnih izbora i početka skupljanja potpisa za održavanje referenduma (vidi tablice I., II., III. i IV.). Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj, prema registru od 21. rujna 2014. do 13. svibnja 2018. godine, smanjio za 295.113 – sa 4,042.522 na 3,747.409, neka dokažu hrvatskim biračima gospodin Nakić, bivši ministar uprave Arsen Bauk i sadašnji Lovro Kuščević! Jedan od ova dva podatka sigurno nije istinit, a to je podatak na ispravi koju je potpisao bivši ministar, Arsen Bauk. Za takvo smanjenje broja birača treba godišnje umrijeti više od 78 tisuća birača, nego ih punoljetnošću steći biračko pravo… Prema podatcima iz II. Tablice, tijekom razdoblja od 2014. do uključivo 2017. godine, umrlo je 212. 293 stanovnika (uglavnom birača), a biračko pravo je punoljetnošću steklo njih 197.174. Analizom podataka prirodnog kretanja stanovništva razlika nije mogla biti veća od 15.119 birača… Ovo je dokaz da vlasti u Republici Hrvatskoj grubo manipuliraju registrom i popisom birača kako bi spriječili referendumsko izjašnjavanje ili namještali rezultate izbora i referenduma. U III. tablici može se ukazati na skokovite promjene broja birača na izborima i referendumima održanim od 3. siječnja 2000. godine do 21. svibnja 2017. godine.

Prema popisu stanovništva, Hrvatska je imala 2001. godine 4,437.460 stanovnika, a bilo je 3,505.533 punoljetnih, 2011. godine imali smo 4,284 889 stanovnika, a njih 3,487.034 bilo je punoljetno, te prema procjeni DZS-a, sredinom 2016. godine imali smo 4,174.349 stanovnika, a 3,435.425 bilo je punoljetno. Broj punoljetnih stanovnika je pao od popisa 2001. do popisa 2011. godine za 18.499, a do sredine 2016. godine, prema procjeni DZS-a, pao je za 70.101. Prema procjeni DZS-a, Hrvatska je na kraju 2017. godine imala 4,105.493 stanovnika, odnosno 179.396 stanovnika manje nego prema popisu od 2011. godine.

Znatne oscilacije u brojevima birača

Prema izvještajima DIP-a, broj birača na izborima za Hrvatski sabor 23. studenog 2003. godine, iznosio je 3,690.936, odnosno 30.451 manje od procijenjenog broja. Ukoliko bismo uzeli kao pouzdan podatak o broju birača registriranih na biračkim mjestima u Hrvatskoj prema izvještaju DIP-a, tada bi broj birača 2007. godine iznosio 3,703.297, a prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 25. studenog 2007. godine bilo je 3,824.731, odnosno 121.434 birača više od procijene.

Na izborima za Hrvatski sabor 4. prosinca 2011. godine, prema izvještaju DIP-a bilo je registrirano na biračkim mjestima u 10 općih izbornih jedinica 3,842.363, a to je 108.615 birača više od maksimalno procijenjenog broja birača od 1994. do 2017. godine, odnosno 355.329 birača više od broja punoljetnih osoba popisanih travnja 2011. godine. Maksimalni godišnji porast broja birača prema procjeni iznosi 10.987, a maksimalni godišnji pad je bio 2017. godine iznosio je 9230 birača. Prema analizi, koristeći podatke iz tablice I. o prirodnom kretanju stanovništva te podatke o dobnoj strukturi stanovništva prema popisima stanovnika iz 2001. i 2011. godine, broj birača trebao je biti maksimalan 2007. godine iznosa 3,733.748 birača, uz referentan broj birača prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 3. siječnja 2000. godine.

Broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije nikad mogao prijeći tri milijuna sedamsto i pedeset tisuća!

 

Od drugog kruga izbora za predsjednika Republike, održanih 10. siječnja 2010. do izbora za Hrvatski sabor održanih 4. prosinca 2011. godine, broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj smanjio se za nih 246.957 u 692 dana, odnosno za 1,896 godina ili godišnje za 130.251 birača, a od 4. .rosinca 2011. do 22. siječnja 2012. godine je broj birača povećan u 48 dana za 249.774, te od 22. siječnja 2012. do 14. travnja 2013. godine u 459 dana odnosno za 1,25 godina smanjio se za 349.754 birača.

I kaznene prijave protiv Vlade RH

Prikazane skokovite promjene broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj dokazuju grubu manipulaciju s brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj i dovele su u pitanje legitimnost izbora bivšeg predsjednika Republike Ive Josipovića 2010., te rezultate Pristupnog referenduma…

Kretanje broja birača na izborima i referendumima od 2010. do 2017. godine grubo odstupa od procjene kretanja birača učinjene na temelju popisa stanovnika 2001. i 2011. godine i prirodnog kretanja stanovništva. Hrvatska za to razdoblje ima svake godine – negativni migracijski saldo.
Plenkovićeva vlada nastavlja, poput Milanovićeve, grubo manipulirati brojem birača kako bi opet spriječila referendumsko izjašnjavanje birača o izbornim pravilima i za otkazivanje Istambulske konvencije. Zbog toga bi građanske inicijative „Narod odlučuje“ i „Ne Istambulskoj konvenciji“, trebale podnijeti kaznenu prijavu protiv Vlade Republike Hrvatske.

Prosvjedom do referenduma o izbornim pravilima, jedini je put demokratizacije hrvatskog društva ukoliko politička kasta opet spriječi referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima i otkazivanju Istambulske konvencije. Vlasti troše golemu energiju na ignoriranje i opstrukciju referendumskog odlučivanja, umjesto da prihvate savjet nadbiskupa Hranića i konačno riješe izborno zakonodavstvo sintezom bitnih zahtjeva građanskih inicijativa „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ i „Narod odlučuje“… Zar političare nije nimalo sram, da nakon kršenja 1. članka Ustava 2014. godine i višegodišnjim odgađanjem promjena Zakona o izbornim jedinicama, onemogućavaju referendum za promjenu izbornih pravila? Od 2014. godine imali su dovoljno vremena da promjene Zakon o referendumu i izborno zakonodavstva prema zahtjevu Ustavnog suda od 10. prosinca 2010. godine i zahtjevima građanske inicijative „Glasujmo imenom i prezimenom“.
Deveti saziv Hrvatskog sabora bi trebao hitno omogućiti hrvatskim državljanima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor ili prihvatiti bitne zahtjeve građanskih inicijativa kod izglasavanja novog Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, te fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma. Samo Republika Hrvatska i Latvija imaju uvjet o broju potpisa na peticiju za održavanje referenduma izražen u postotcima od broja registriranih birača s prebivalištem u državi…

Više birača od broja stanovnika…

Broj stanovnika Hrvatske na kraju 2017. godine je iznosio 4,105.493 stanovnika pa na 100 procijenjenih stanovnika dolazi 13. svibnja 2018. godine više 91 birača. Slijedeći gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika imaju više birača od stanovnika: Novalja iz Ličko-senjske; Crikvenica, Malinska Dubašnica i Novi Vinodolski iz Primorsko-goranske; Makarska, Okrug, Supetar i Vodice iz Splitsko-dalmatinske; Benkovac, Obrovac, Preko i Vir iz Zadarske, te Medulin iz Istarske županije. S više od 95, a manje od 100 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine su imali: Dugo Selo iz Zagrebačke; Mali Lošinj i Viškovo iz Primorsko-goranske; Hvar, Trogir, Gradac, Jelsa, Marina i Podstrana iz Splitsko-dalmatinske; Biograd na Moru, Pakoštane i Poličnik iz Zadarske, te Poreč, Rovinj, Umag i Fažana iz Istarske županije.

S više od 90, a manje od 95 birača na 100 popisanih stanovnika, 2011. godine imali su: Brdovec i Rugvica iz Zagrebačke; Ludbreg iz Varaždinske; Čabar, Opatija, Rab i Kostrena iz Primorsko-goranske; Senj iz Ličko-senjske; Bukovlje iz Brodsko-posavske; Gračac, Sukošan i Sveti Filip i Jakov iz Zadarske; Županja iz Vukovarsko-srijemske; Kaštela, Omiš, Dugi Rat, Dugopolje, Hrvace i Seget iz Splitsko-dalmatinske; Buje, Novigrad, Ližnjan i Marčana iz Istarske; Dubrovnik, Korčula, Blato, Orebić i Župa Dubrovačka iz Dubrovačko-neretvanske, te Podturen iz Međimurske županije.
Mnogim gradovima i općinama se sigurno smanjio broj stanovnika, pa je broj gradova i općina s više od 90 birača na 100 procijenjenih stanovnika sigurno veći od 58. Gotovo svi navedeni gradovi i općine s više birača od stanovnika na prošlogodišnjim lokalnim izborima imaju prema tabličnom prikazu birača po gradovima, općinama i županijama, dobivenim od Ministarstva uprave, više birača na dan 13. svibnja 2018. godine nego na prošlogodišnjim lokalnim izborima.

Zar je to u skladu s prirodnim i migracijskim kretanjem stanovništva od 21. svibnja prošle do 13. svibnja ove godine u Hrvatskoj? Svi gradovi i općine s više birača od stanovnika pripadaju statističkoj regiji – Jadranska Hrvatska.
Od 58 gradova ili općina s više od 3000 stanovnika i 90 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine, statističkoj regiji Jadranska Hrvatska pripadalo je 51, a Kontinentalnoj Hrvatskoj samo 7. Kontinentalna Hrvatska imala je dvije trećine stanovnika Hrvatske. Jadranska Hrvatska imala je 1,283.588 birača, odnosno 90,91 birača na sto popisanih stanovnika, a Kontinentalna Hrvatska 2,463.821 birača i 85,67 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine. Republika Hrvatska se može podijeliti na tri ili šest izbornih jedinica s odstupanjem broja birača i broja stanovnika manjim od ± 5 %.

Hrvatska sa 3 ili 6 izbornih jedinica

Kod podjele Hrvatske na šest izbornih jedinica broj birača prelazi odstupanje od 5% u 2. izbornoj jedinici (iznosi 6,38%) prosječnog broja birača izbornih jedinica zbog viška birača u pripadnim županijama. Podjela Hrvatske na 3 izborne jedinice I., II., i III. kod mješovitog izbornog sustava sa 18 zastupnika po izbornoj jedinici ili sa 32 zastupnika po izbornoj jedinici kod razmjernog izbornog sustava, a na 6 izbornih jedinica od 1. do 6. kod razmjernog izbornog sustava sa 16 zastupnika po izbornoj jedinici. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru prema prijedlogu bivšeg predsjednika Republike, prof. dr. sc. Ive Josipovića, bio bi 113 = (3 x 16 razmjerno + 48 većinski + 8 zastupnika nacionalnih manjina + 9 zastupnika dijaspore).

Kod razmjernog izbornog sustava s preferencijskim glasovanjem svih birača bilo bi bolje podijeliti Hrvatsku na 6 izbornih jedinica po 9 zastupnika i izbornim pragom od 8 posto.

Gradske četvrti Brezovica i Sesvete Grada Zagreba, ušle bi u sastav Zagrebačke županije. Ove izborne jedinice mogle bi postati administrativne jedinice (županije). Hrvatska bi bila podijeljena na 5 županija i Grad Zagreb bez gradskih četvrti Brezovica i Sesvete. Što je manji broj zastupnika po izbornoj jedinici, lakše je provesti izbore s preferencijskim glasovanjem svih birača. Kod podijele Hrvatske na tri izborne jedinice, izborne jedinice bi trebale postati statističke regije za potrebe Eurostata. U Jadranskoj Hrvatskoj je prema procjeni Državnog zavoda za statistiku prva izborna jedinica od popisa stanovništva 2011. do sredine 2016. godine izgubila 9715, druga 11.141, odnosno I. 20.856 stanovnika, treća je dobila 9780, četvrta je izgubila 24.329, odnosno II. je izgubila 14.549, peta je izgubila 30.477 i šesta 44.658 i III. 75.135 stanovnika.

Analizom broja dobivenih glasova marginalnih lista kandidata na izborima za Skupštinu grada Zagreba i u I. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor, koje su dobile manje od 1% glasova birača na izborima, može se zaključiti da je Ustavni sud pogriješio ukinućem uvjeta od 1500 pravovaljanih potpisa potpore birača stranačkim listama za sudjelovanje na izborima. Za ispisivanje imena i prezimena na zbirnu izbornu listu trebalo bi od 9 do 26 stranica formata A4.

Sukladno preporukama Venecijanske komisije

Trebao je ostati uvjet za sudjelovanje na izborima 1400 pravovaljanih potpisa potpore birača, odnosno 100 po zastupniku koji se bira u izbornoj jedinici. Smanjio bi se broj izbornih lista, broj propalih glasova i zbirna izborna listina bi bila manjeg formata. To bi bilo sukladno preporukama Venecijanske komisije („Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima“).
Nezavisni kandidati za zastupnike nacionalnih manjina moraju skupiti najmanje 100 potpisa birača za sudjelovanje na izborima, a nezavisne liste kandidata 500 potpisa. Prema I. članku Ustava u 1. stavku, Republika Hrvatska je zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana. Zašto su Zakonom za izbor zastupnika u Hrvatski sabor državljani neravnopravni tretirani?
Kako će Državno izborno povjerenstvo, Zvonimir Troskot, Željka Markić, Krešimir Miletić i njihov savjetnik prof. dr. sc. Robert Podolnjak, provesti izbore s preferencijskim glasovanjem, ako je Hrvatska jedna izborna jedinica u kojoj bismo birali najmanje 91 zastupnika, znate li odgovoriti, gospodine Nakić? Za samo 10 izbornih lista s 910 kandidata trebalo bi 19 stranica formata A4 za tiskanje imena i prezimena kandidata o kojima većina birača neće ništa znati.
Građanska inicijativa „Glasujmo imenom i prezimenom“ je 2014. godine kao zahtjev imala izbore u jednoj izbornoj jedinici za 140 zastupnika uz izborni prag od 2% i tri preferencijska glasa. Kod sudjelovanja samo tri liste kandidata bilo bi ukupno 420 kandidata na zbirnoj izbornoj listini. Takvi izbori ne mogu osigurati ravnopravnost kandidata u izbornom procesu.
Željka Markić, Ministarstvo uprave, Ustavni sud i ostali ignoriraju moje analize koje sam im više puta dostavio od 2014. godine s prijedlogom tri izborne jedinice i mješovitim izbornim sustavom prema kojemu bismo birali 42 zastupnika većinskim izbornim sustavom i 54 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u tri izborne jedinice po 18 zastupnika ili u jednoj izbornoj jedinici 54 zastupnika. Izbor 54 zastupnika u jednoj izbornoj jedinici s preferencijskim glasovanjem svih birača je praktički neprovediv. Uz sudjelovanje 10 stranačkih lista treba preko 11 stranica formata A4.
Zato sam predložio prije četiri godine da stranke na unutarstranačkim izborima preferencijskim glasovanjem demokratski odrede redoslijed na listama. Na izborima bi bili listići s imenima stranaka. Predložio sam da prvo promijenimo Zakon o referendumu i nakon toga temeljito promijenimo referendumskom inicijativom izborno zakonodavstvo. Stranke: HRAST, MOST i druge su preko svojih zastupnika barem mogle zastupničkim pitanjem ukazati na nezakonitost vlade Zorana Milanovića nakon što je odbila Građansku inicijativu „Glasujmo imenom i prezimenom“ i predložiti referendumsko izjašnjavanje birača ili prihvaćanje bitnih zahtjeva koji su se mogli ispuniti podjelom Hrvatske na tri ili šest izbornih jedinica…
Kako će DIP provesti izbore za EU-parlament svibnja 2019. godine, ako se pojavi 39 lista ili više kandidata, gospodine Nakić? Kako omogućiti ravnopravan tretman u medijima za 468 kandidata kod preferencijskog glasovanja svih birača? Izborni zakoni omogućavaju svim registriranim strankama sudjelovanje na svim izborima bez valjano prikupljenih potpisa potpore birača. Teoretski može nastupiti na svim izborima više od 160 izbornih lista. Ako bismo proveli izbore preferencijskim glasovanjem poput izbora za EU-parlament, u izbornoj jedinici u kojoj se bira 30 zastupnika na 8 stranica moglo bi se smjestiti 12 lista kandidata, a sa 12 zastupnika 28 lista. Za 39 lista s 12 kandidata po listi odnosno ukupno 468 kandidata treba preko 11 stranica formata A2.
Most i ostale stranke koje su podržavale inicijativu „Glasujmo imenom i prezimenom” mogle su predložiti podjelu Hrvatske na šest izbornih jedinica usvajanjem prijedloga Hrvatskih laburista iz 2014. godine, vodeći računa o provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem u Gradu Zagrebu, koji je trebao imati 26 zastupnika u Hrvatskom saboru.
Na lokalnim izborima 2013. godine u Gradu Zagrebu bile su 24 liste i ukoliko bi se na izborima sudjelovalo toliko lista ukupno bi bilo 624 kandidata. Prema zahtjevima inicijative „Narod odlučuje“, Grad Zagreb bi imao 20 zastupnika, a uz sudjelovanje na izborima 21 liste kao prošle godine na lokalnim izborima ukupno bi bilo 420 kandidata. Kako provesti izbore u Gradu Zagrebu uz tako veliki broj kandidata i kako im osigurati ravnopravni tretman u medijima?

mn
Nametanje preferencijskog glasovanja svih birača

Za naredne izbore za EU-parlament birat ćemo 12 zastupnika, a izbori će se održati za nešto više od 7 mjeseci. Hrvatski sabor je trebao promijeniti Zakon za izbor zastupnika u EU-parlament kako bismo izbjegli praktične probleme kod provedbe izbora. Izborni prag je trebalo povećati na 6 posto i unijeti u Zakon samostalni nastup stranaka na izborima, te uvjetovati sudjelovanje na izborima listama kandidata s potpisima potpore od najmanje šest tisuća birača, odnosno petsto po kandidatu.
Prenizak izborni prag rezultira i malom vjerojatnošću dobivanja zastupničkog mjesta strankama koje su jedva prešle izborni prag. Ladonja je u osmoj izbornoj jedinici na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine prešla izborni prag, a nije dobila zastupničko mjesto kao i Savez za Hrvatsku na izborima za EU-parlament 2014. godine. Zašto nam namećete preferencijsko glasovanje svih birača, gospodo stranački čelnici, a možete demokratski odrediti redoslijed na listama unutarstranačkim izborima
s preferencijskim glasovanjem članova stranaka i simpatizera tri do šest mjeseci prije izbora? Preferencijsko glasovanje svih birača na izborima je nepraktično i preskupo!
Bolje bi bilo, gospodine Nakiću, da stranke na unutarstranačkim izborima odrede redoslijed preferencijskim glasovanjem tri do šest mjeseci prije izbora, kao što u članku 88. novog Statuta ima kao mogućnost HDZ…!