Ništa nismo vidjeli ali kao da smo vidjeli sve!
Ove godine nakon 15 godina ulazaka u nove godine u ludilu i sa svijetom, ovu Novu Godinu dočekala sam u Crkvi Svetog Jakova u Međugorju s Isusom i Marijom, svojim najbližima i još tisućama mladih ljudi iz cijelog svijeta.
Iskustvo ovakvog dočeka posve je drugačije od svih onih zabava u kojima sam tijekom života imala priliku sudjelovati.
Mir. Mir. Mir.
Samo ova riječ može opisati stanje u kojem jesi u ponoć zaklonjen u Kristovoj prisutnosti na Svetoj Misi dok izvana dopiru zvukovi vatrometa koji ti uopće nisu važni jer vatromet radosti i mira koji osjećaš u srcu u tom trenutku, nadmašuje sve do sad viđene eksplozije novogodišnjeg ludila.
Sam doček i bdjenje, molitve na mnogim jezicima, mladi ljudi svih boja i nacija, djeca i starci pjesma i prisutstvo Presvetog navelo me da pomislim da upravo sudjelujem u Kristovom Novom Svjetskom poretku, odnosno preslici Kraljevstva Božjeg na zemlji što izaziva nadnaravnu zahvalnost što uopće imaš priliku biti tamo i doživjeti ovaj ushit nebeskog na zemlji.
S obzirom na to da svakog 2. u mjesecu vidjelica Mirjana ima javno ukazanje kod plavog Križa u Međugorju, i mi smo odlučili ostati i vidjeti što se to tamo događa.
U utorak 2. na mjesto ukazanja stigli smo sat vremena prije no ipak dočekala nas masa ljudi, njih nekoliko tisuća pa je bilo nemoguće približiti se samom mjestu ukazanja. Popeli smo se na brdo malo dalje i nismo vidjeli mnogo. Samo ljude. Molila se krunica, pjevalo se i iščekivalo. S obzirom na to da smo zbog velikog broja ljudi bili udaljeni i jer je pored nas stalno netko prolazio i razgovarao zabrinuto sam pomislila hoću li uopće moći prepoznati taj trenutak Gospine prisutnosti.
No moja briga je bila bespotrebna. Jer u jednom trenutku baš sve je stalo. Sva komešanja, svi razgovori i zavladala je takva tišina koja je ljudskim očima gledano među tolikim ljudima nemoguća. Ljudi kao da su prestali disati. Tišina je postala opipljiva, a nisam čula niti zvukove prirode prisutne do prije par trenutka, niti kišu koja je slabašno rominjala. Preplavio me mir, preplavila me radost koja je izazivala drhtaje mog bića i suze koje su nezaustavljivo tekle.
Negdje oko 2 minute iz velike udaljenosti počeli su dopirati i zastrašujući krikovi pojedinih ljudi. Ali, ti krikovi kao da nisu mogli probiti tu oazu svetosti. Oni su bili tu ali kao da nisu. Zvuče strašno ali i posve nebitno. Bili su izrazito slabi pored one miline koja je tako snažno obuhvaćala naša bića. Nismo vidjeli Gospu, a nismo vidjeli ni vidjelicu, a opet kao da smo vidjeli sve! Mogu sa sigurnošću reći, ne znam tko se ukazuje u Međugorju (jer ništa nisam vidjela) ali znam da je taj netko izrazito svet. Slava Isusu.
Gospina poruka preko vidjelice Mirajne Soldo 02. siječnja 2018.
“Draga djeco, kada na zemlji ponestaje ljubavi, kada se ne pronalazi put spasenja, ja Majka dolazim da vam pomognem da upoznate istinsku vjeru, živu i duboku! Da vam pomognem da istinski ljubite. Kao Majka čeznem za vašom uzajamnom ljubavi, dobrotom i čistoćom. Moja želja je da ste pravedni i da se ljubite. Djeco moja, budite radosni u duši, budite čisti, budite djeca. Moj Sin je govorio da voli biti među čistim srcima, jer čista srca su uvijek mlada i vesela.
Moj Sin vam je govorio da praštate i da se ljubite. Znam da to nije uvijek lako, patnja čini da rastete u duhu.
Da biste što više duhovno rasli morate iskreno, istinski praštati i ljubiti.
Mnoga moja djeca na zemlji ne poznaju moga Sina, ne ljube ga, ali vi koji ljubite moga Sina, koji ga nosite u srcu, molite, molite, moleći osjećajte moga Sina uz sebe, neka vaša duša udiše njegov duh. Ja sam među vama i govorim o malim i velikim stvarima.
Neću se umoriti govoreći vam o svome Sinu, istinskoj ljubavi. Zato, djeco moja, otvorite mi vaša srca.
Dozvolite da vas majčinski vodim. Budite apostoli ljubavi moga Sina i mene. Kao majka vas molim, ne zaboravite one koje je moj Sin pozvao da vas vode, nosite ih u srcu i molite za njih! Hvala vam!”