U Međugorju se očitovala snaga Božja, a ne sotonska, svjedoči nam djevojka...
Dva dana nakon, po mnogima šokantnog videa koji prikazuje sotonske krike užasa i boli za vrijeme ukazanja Blažene Djevice Marije , društvene mreže doslovno gore.
Mnogo je komentara, blagoslova milosti, ali i ismijavanja samog Međugorja, što je posve očekivano s obzirom na to da se oko Međugorja godinama lome koplja. No, razgovarajući s ljudima koji godinama pohode ukazanje svakog drugog u mjesecu vidjelice Mirjane, ali i drugih vidioca, doznajemo da ono što je prikazano na snimci – zapravo nije ništa čudno, već da se slične reakcije događaju dosta često, toliko da mnogi ljudi na ukazanju više uopće ne obraćaju pažnju na ono što se događa oko njih. Također, svjedoče da ne znaju zašto je baš ova snimka obišla Hrvatsku jer je sličnih snimaka mnogo i s prijašnjih ukazanja na koje nitko nije reagirao…
Mi smo zamolili jednu djevojku koja je bila na ukazanju, i to dosta blizu samog događaja, da nam posvjedoči svoje duhovno iskustvo. Ona nas je ugodno iznenadila rekavši da se tamo unatoč mnogim mišljenjima, nije očitovala snaga sotonska, već upravo suprotno – snaga Božja. Također, navela je da krike užasa i boli nije ispuštao muškarac kako su mnogi pomislili zbog muškog glasa na snimci, već jedna djevojka!
Pročitajte njezino iskustvo:
Pa evo, neočekivano sam išla na ukazanje i imala sam milost da čak budem blizu jako. Čak i na jako niskim temperaturama bilo je mnogo ljudi. Prije ukazanja se molila krunica, izmjenjujući se na svim jezicima. I slavilo se našeg Isusa i našu Majčicu. Baš se osjećala velika prisutnost mira i neke posebne miline. Ako je i postojala koja sumnja u mom srcu, je li Gospa tu, sva je nestala. Jer naša Majka zbilja progovara u srcima, vjerujem u svakom srcu koje je tamo bilo.
Posebno me dotaknula neka radost života, toliko da sam plakala od radosti. Baš sam doživjela veliko ohrabrenje. Kolika je milost i snaga molitve, ljudi otvorenog srca i žive vjere, svjedoči i reakcija jedne djevojke, koju nisam vidjela, jer sam se usmjerila u Gospodina i njegovu snagu i molila, a ispuštala je za vrijeme ukazanja jake, strašne zvukove, muškog, dubokog zvuka, a zapravo je to bila djevojka.
Osobno nisam pogledavala okolo, iako je bila blizu mene, ali prijateljica koja ju je vidjela kako se baca posvjedočila mi je da to zbilja bilo strašno. Kako se molilo i kako je mnoštvo počelo slaviti Boga u srcima, tako se pojačavala i njezina reakcija. Što je meni bio dokaz još jači da postoji i Bog i kolika je snaga Njegova imena, ali isto to me podsjetilo da ne trebam zanemarivati Zlo. Sve to me potaklo da želim još više živjeti svetost i zahvaljivati Bogu na našoj svetoj Crkvi i svećenicima i sakramentima koje nam je sam Isus ostavio u baštinu, o kojem svjedoči Sveto Pismo. Taj mi je događaj itekako u srcu potvrdio tu istinu vodstva Duha Svetoga”, posvjedočila nam je djevojka koja je na ukazanju bila i zamolila nas da još jednom objavimo poruku Gospe koja je na tom ukazanju izazvala ovakve reakcije koje su obišle Hrvatsku, a koju gotovo nitko od medija nije prenio prenoseći tako samo strah, a ne i istinu cijelog događaja koji nam jasno govori: sva je snaga u imenu Isus!
Gospina Poruka – 2. siječnja u Međugorju
Draga djeco, moj Sin je bio izvor ljubavi i svjetla kada je na Zemlji govorio svijetu svih svjetova!
Apostoli moji, slijedite Njegova svjetla, to nije lako, morate biti maleni.
Morate se učiniti manjima od drugih, uz pomoć vjere ispuniti se Njegovom ljubavlju.
Niti jedan čovjek na zemlji bez vjere ne može doživjeti čudesno iskustvo, ja sam s vama.
Očitujem vam se ovim dolascima, ovim riječima, želim vam svjedočiti moju ljubav i majčinsku brigu.
Djeco moja, nemojte gubiti vrijeme postavljajući pitanja na koja nikad ne dobivate odgovor.
Na kraju vašeg zemaljskog puta Nebeski Otac će vam ih dati. Uvijek znajte Bog sve zna, Bog vidi, Bog ljubi.
Moj premili Sin zasvjetljuje živote, raspršuje tamu, a moja majčinska ljubav koja me nosi vama je neizreciva, tajanstvena ali stvarna.
Ja izričem svoje osjećaje prema vama, ljubav, razumijevanje i majčinsku naklonjenost.
Od vas, apostoli moji, tražim vaše ruže molitve koje trebaju biti djela ljubavi.
To su mome majčinskome srcu najmilije molitve.
Njih prinosim svome Sinu rođenom radi vas.
On vas gleda i čuje.
Mi smo vam uvijek blizu, to je ljubav koja zove, spaja, obraća, hrabri i ispunjava, zato apostoli moji, uvijek ljubite jedni druge, a nadasve ljubite moga Sina.
To je jedini put k spasenju k vječnom životu.
To je moja najmilija molitva koja najljepšim mirisom ruža ispunjava moje srce.
Molite, uvijek molite za svoje pastire, da imaju snage biti svijetlo moga Sina.
Hvala vam!