Vjera, ljubav, obitelj i domoljublje i dalje žive među ljudima, samo što ih ne možemo uvijek primijetiti
Za Rab pričaju da je postao jedan od naših ljetnih turističkih prvaka, ali poslije ljeta, kada ga napuste turisti, njegova ljetna čarolija se postupno pretvara u zimsku. Slijedi nam prosinac i adventska događanja kao uvertira blagdanima. Za razliku od većih gradova, gdje se mnogo toga svodi na jurnjavu po trgovačkim centrima, kupovanju poklona i jedenju s nogu na štandovima, Rab svake godine priprema sve raznolikiji sadržaj. A ovog prosinca, kao i narednih godina, posjetit će ga poseban gost, velečasni Zlatko Sudac.
O Velečasnom Sudcu, nije se mnogo pisalo zadnjih godina. Povukao se iz javnosti, i izbjegava novinare. Ipak, Rab redovito posjećuje. Također, zimi stiže i veći broj gostiju s raznolikim interesima za upijanje lokalnih običaja i posjete kulturnim manifestacijama poput glazbenih koncerata u Kneževom dvoru. Za razliku od većih sredina u kojima se gubi doticaj s tradicijom, Rabljani su na otoku okrenuti jedni drugima. Brojne udruge i društva djeluju čitave godine i uvijek se nešto zbiva.
Naravno, postoji i taj lokalni patriotizam, želja da ljepote Raba upozna sve veći broj ljudi. I uistinu, sebično bi bilo sakriti ljepotu ovog otoka. Gradska jezgra, odnosno sam grad Rab, podsjeća na Dubrovnik, iako su takve usporedbe nezahvalne. Rab ima povijest koja seže daleko u antička vremena. To je grad po mjeri ljudi, gdje svatko svakog poznaje. Neovisno o tome što građani Raba redovito prate politiku i vijesti, ipak imaju privilegiju življenja u nekom svom, pomalo alternativnom svijetu. Ovdje je sporiji tempo života, što čovjeku daje mogućnost da ne izgubi doticaj sa samim sobom i svojom nutrinom. Tu, uvijek možeš zastati, makar na trenutak i osluškivati tišinu jer otok je prepun skrovitih mjesta i oaza potpunog mira. Rapske zidine, kamen, što odolijeva mora i vjetru, njegovo su uporište, čvrsta stijena koja svjedoči snazi grada.
Rab je blisko povezan i sa Senjom, iako su u dalekoj prošlosti Senjski gusari znali izvršavati prepade na grad. Razvilo se prijateljstvo, ta neka hrvatska priča, jer u oba grada žive ljudi kojima Hrvatska mnogo znači. Rab nije lako opisati riječima. Treba ga doživjeti. Jednom kad ovaj otok osvoji svog posjetioca, on mu se uvijek vraća. Tako je s domaćim gostima, ali i stranim turistima od kojih nekih dolaze na ovaj otok i više od pola stoljeća.
Moramo malo i pojasniti vezu Raba s ljubavlju. Ta ljubav, za razliku od Venecije ili glomaznog Pariza, nije komercijalne i jeftine naravi. Više je riječ o toplini, a u tom smislu najtoplije je zimskih mjeseci. Rabljani štuju vjeru i tradiciju te proslavljaju blagdane s mjerom, onako kako su to činili njihovi preci stotinama godinama. Velečasni Sudac, kao rado viđen gost, kojeg Rabljani posebno vole, stiže na Rab 8. prosinca. Da kojim slučajem dolazi u Zagreb, rijetki bi to primijetili i dali tom posjetu značenje. Uostalom, ni sam velečasni Zlatko Sudac ne želi spektakl i nismo ga niti informirali da ćemo pisati o njegovom posjetu. Vjera, ljubav, obitelj i domoljublje i dalje žive među ljudima, samo što ih ne možemo uvijek primijetiti. Te vrednote najbolje se čuvaju u malim sredinama. Što je manji grad, time je i veća njegova ljubav prema Hrvatskoj.