NADNARAVNO U ZADRU: Tijelo svetog Šimuna zaustavilo brod!

0
399

Kosti svetog Šimuna, svetca koji je među prvima u djetetu Isusu prepoznao Boga na prikazanju Isusa u hramu, čudesno su zauvijek ostale u Hrvatskoj

Sveti Šimun Bogoprimac, po kojem, kako veli Miroslav Krleža, pola hrvatskoga naroda i danas nosi svoje ime i prezime, čovjek je iz Lukina evanđelja. Starac Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek iz Jeruzalema, kojemu je Duh Sveti obećao da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju dočekao je u jeruzalemskom hramu Mariju i Josipa, uzeo u naručaj Isusa i u njemu prepoznao Mesiju, a njegovoj majci prorekao kako će joj mač boli probosti dušu. Na današnji dan, 2. veljače slavimo taj veličanstveni događaj.  Tijelo ovog sveca nalazi se u Zadru, u crkvi svetog Šime i o njegovom prebivanju u tom gradu postoji čudesno svjedočanstvo.

Bilo je to dušo, neću ti sad moći točno reći, 40. ili 41. godine. Onda kada su Talijani bili u Zadru. Tili su nam odvesti svetog Šimu, ali nisu uspili, sveti Šime nije se da iz našeg mista”. Ovako započinje čudesna priča o škrinji svetog Šime, zaštitnika Zadra čije su relikvije 40-ih godina talijanske vlasti htjele odnijeti u Italiju, ali po čudu Božjem, doslovno, nisu uspjeli. Priča nam ovu priču danas 81-godišnja Zorka iz malog mjesta pokraj Zadra. Priču je kao dijete od nekih pet, šest godina čula u svojoj kući, od majčine prijateljice Marije koja je čudu svjedočila osobno.

Loading...

Kada je škrinja ukrcana u brod, brodari su htjeli pokrenuti brod, ali brod se nije ni milimetra pomaknuo. Ni lijevo ni desno, ni gori ni doli”, prisjeća se Zorka koja je ovu priču prepričavala u svom životu mnogo puta, svima koji su bili spremni slušati o čudu u Zadru.

Ne znam je li danas tko živ a da je svjedočio tom događaju, kaziva nam, ali ja se sjećam kako je Marija iz Arbanasa, prijateljica moje majke koja je čudo vidjela na svoje oči, to nama pričala. Znalo se to svukuda u našem kraju, ali vrijeme je odletilo i priča se zaboravila, govori baka.

I brod je tako stajao nepomičan. Svi su znali da se događa nešto nadnaravno. Kad su vidjeli da brod neće krenuti htjeli su uzeti škrinju i vratiti je nazad u crkvu, ali nitko nije mogao podignuti škrinju. Došao je i biskup, prepričava baka Zorka, došli su i svećeneici i molili su da se brod pomakne. Ali brod je samo stajao.

Biskup, čije ime baka Zorka ne zna, tada se sjetio da će dovesti mladog svećenika da se moli pred škrinjom svetog Šime. Doveli su tek zaređenog mladog svećenika, bit će da je to bio čovjek čista srca, kazuje baka Zorka.

Pričala je nama Marija kako je taj svećenik uzeo knjigu i počeo moliti, a kad je završio s molitvom biskup je naredio da se uzme škrinja svetog Šime. Škrinju su podigli, ali mogli su je vratiti samo natrag u Zadar”, prisjeća se Zorka onog što je čula kao dijete.

Škrinja svetog Šime, zaštitnika Zadra na istom mjestu je i danas, u samom centru grada, u crkvi svetog Šime. Svakog 8. listopada na Svetkovinu svetog Šime otvara se pozlaćena škrinja iz 1380. godine s balzamiranim tijelom sveca. Tjedan dana vjernici tada hodočaste ovom čudesnom svecu i uz zavjete sa sobom imaju priliku ponijeti dijelove pamuka na koji su položene svečeve kosti.

Kako je tijelo sveca dospjelo u Zadar

Tijelo svetog Šime u Zadar je preneseno iz Carigrada najvjerojatnije 1273. godine, a o tome kako se to dogodilo postoje dvije gotovo identične predaje. Razlikuju se samo u nekim nebitnim pojedinostima i u tome što jedna govori da je svečevo tijelo prevozio u Veneciju neki križar, vjerojatno mletački plemić, a druga da je to bio trgovac.

U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja, a kako mu je lađa bila teško oštećena morao je ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke, gdje se danas nalazi župna crkva Sv. Ivana. Da pustinjaci ne bi saznali za Svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dao ga je zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo i kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente u kojima će naći nešto vrlo zanimljivo.

I doista, oko vrata preminuloga nađena je bilješka o moćima Sv. Šimuna koje je donio sa sobom. Redovnici su odmah u ranu zoru počeli otkopavati Svečevo tijelo, a iste noći čudnovatim su viđenjem upozorena tri gradska rektora, svaki pojedinačno, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro sva trojica su se uputila na groblje i jedan drugome su priopćili što su saznali u viđenju. Tada su im redovnici otkrili kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca.

Ubrzo je za sve to saznao čitav grad i otada je u Zadru započelo javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.