Hostije su nakon 16 mjeseci u ruševinama ostale nepromijenjene, što je slično veličanstvenom čudu u Sieni!
Središnju Italiju 30. listopada 2016. godine pogodio je razoran potres 6,6 po Richteru razorio mnoge gradove uključujući i grad Arquata del Tronto. Župna crkva uništena je i od nje su ostale samo ruševine a tabernakul u kojem su bile hostije tek je nedavno vraćen crkvi.
Ono što su otkrili u njemu je uistinu čudesno. Prema Nacionalnom katoličkom registru: Hostije koje su nedavno izvučene iz ruševina župne crkve Arquata del Tronto nemaju nikakvih bakterija i pljesni što se obično dogodi s hostijama nakon nekoliko tjedana.
Riječ je o 40 hostija lija je boja, oblik i miris potpuno nepromijenjena. Lokalni svećenik otkriće je opisao kao čudo.
Iako je mjesni biskup pozvao na oprez tijekom objave priznao je da ovo otkriće ostavlja bez riječi, piše Aleteia.org
Naime, otkriće ovih neuništenih hostija nakon tako dugog vremenskog razdoblja neopisivo podsjeća na euharistijsko čudo koje se dogodilo u jednom drugom talijanskom gradiću Siena. Čudo se dogodilo 14. kolovoza 1730. a prema izvještaju lopovi su provalili u baziliku te ukrali tabernakul s 351 posvećenom hostijom .
Cijeli grad je bila toliko potresen zbog svetogrđa da je svetkovanje blagdana prekinuto, a nadbiskup je odmah s jednom skupinom vjernika pokrenuo molitvu reparacije za počinjenu uvredu Bogu. Čak je otkazana i tradicionalna konjička utrka koja je trebala biti održana 16. kolovoza. Tri dana kasnije, sve hostije su nađene zaprljane na podu sakristiji u crkvi sv. Marije u Provenzanu.
Hostije su očišćene i vraćene u svečanoj procesiji do crkve svetog Franje. Povratak su organizirali pobožni vjernici u znak zahvalnosti uz veliku gozbu. Odlučeno je da se ove posvećene hostije neće koristiti za pričest. Umjesto toga su zadržane za euharistijsko klanjanje.
Tijekom godina, utvrđeno je da su ostale nepromijenjene, niti su bile pljesnive niti su se pokvarile. Od tada, među vjernicima se brzo proširila vijest o euharistijskom čudu u Sieni.
U nekoliko navrata tijekom vremena, neposvećene hostije su stavljene u isti spremnik s onim posvećenima ali su se vremenom raspale dok su posvećene ostale netaknute. Vrijeme nije ostavilo nikakvog traga na posvećenim hostijama, niti su poprimile očekivanu žućkastu diskoloraciju, iako nisu primjenjivane nikakve posebne metode za njihove očuvanje, kao što se recimo danas koristi za očuvanje umjetničkog blaga.
Papa Ivan Pavao II. je posjetio čudesne hostije 14. rujna 1980. za vrijeme svog pastoralnog posjeta Sieni.
U posljednjih nekoliko mjeseci, hostije su podvrgnute istraživanjima u tri skupine. To je uključivalo istraživanje površine pod digitalnim mikroskopom, određivanje nukleotida adenozin trifosfata (ATP), test kulture, i fotogrametriju za izradu 3D modela hostije za dokumentaciju. Kultura test nije pokazao nikakav rast mikroorganizama, ni nakon sedam dana pa ni nakon četrnaest dana.
Svoje mišljenju, u izvješću istrage, nadbiskupija Siene piše: “Blažene čestice ostaju nepromijenjene na čudesan način očito kao znak jačanja vjere naroda Božjeg u euharistiju, izvor i vrhunac cijelog života Crkve, sakrament jedinstva i veze ljubavi među kršćanima.“