OPREZ, LJUDI! ‘Gledala sam utakmicu u kafiću i čula nešto zastrašujuće protiv Hrvata!’

0
2573

Ovo moramo iskorijeniti

Veličanstvene pobjede naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu nešto su najljepše što se moglo dogoditi hrvatskom narodu. Radost je to i zajedništvo koje koje se zadnjih godina uistinu rijetko viđa. Svi navijači su cijelim srcima uz naše igrače, a i oni  u radosti sa srcima svoje domovine. Međutim u svoj toj radosti sami protiv sebe (mi navijači) uistinu činimo nešto zastrašujuće protiv svog naroda. Naime, nemoguće je gledati utakmicu u nekom kafiću ili na javnom prostoru a da ne čuješ bolesne i strašne bogospovke upućene Gospodinu bez ikakvog razloga. Teške su to riječi koje bole upravo radi toga jer smo katolički narod koji, čini se,  toliko mrzi Boga, ako sudiš po onome što našem narodu izlazi na usta. Na taj način radimo sami protiv sebe, ubijamo sami sebe, jer nema strašnijeg nego huliti na Gospodina Boga koji ti je život dao.
U Katekizmu Katoličke Crkve piše: “Psovati znači: protiv Boga – u nutrini ili izvanjski – izricati riječi mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Božje. (br.2148)

Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: “Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!’, rekao je blaženi Alojzije Stepinac  upozorivši na bogopsovku kao veliku boljku hrvatskog naroda u svojoj propovijedi iz 1944.

Loading...

Pater Marko Glogović svojevremeno je govorio:’ Mnogi s ovim teškim grijehom odlaze u smrt, nepomireni sa Stvoriteljem… Mnogi očevi i majke teško psujući, u ime svojih obitelji okreću leđa Gospodinu… Naše vojarne, škole, bolnice, uredi, mediji, javne osobe, ulice… Svjedoče masovno o bolnom vrijeđanju dobroga Boga, o ponovnom razapinjanju Isusa Krista, o novom otvaranju Njegovih rana ovim grijehom.’

Povjesnićar Josip Jurčević pisao je: ‘Mi Hrvati smo jako ponosni na svoju nacionalnost i na svoje katoličanstvo pa mnogi znaju isticati: ‘Ja sam Hrvat i katolik’, ali bez obzira što smo mi Hrvati i katolici možemo slobodno reći da su Hrvati i veliki bogopsovači i da se u našoj Hrvatskoj jako psuje. Bogopsovači nisu niti svjesni da bogopsovka navlači prokletstvo na bogopsovača i tamo gdje je bogopsovka, Božjeg blagoslova nema.’

Fra Ivo Pavić objasnio je kako je psovanje Boga zapravo utjecaj zloduha kojeg mnogi nisu svijesni: ‘Ako čovjek psuje Boga ili svece, onda on u svojim ustima ima zlog duha. To nije navika, kao što neki misle. Sjećam se jednog čovjeka koji je bio veliki psovač. Nema dana kad ne bi opsovao. Tražio je pomoć. Pitao sam ga tri puta odriče li se zlog duha psovke. Progovorio je – odričem. Stavio sam mu znak križa na čelu i u ime Isusovo zapovijedio zlom duhu da ga napusti. Tada je pao na zemlju kao pokošen. Ostao je u tome stanju oko deset minuta. Nakon molitve oslobađanja više nikada nije povrijedio Boga svojim jezikom. Postao je druga osoba tek kad se oslobodio zlog duha’, svjedoči Pavić.

Sv. Jeronim o psovci je rekao: ‘Psovka je strašnija od ikog drugog grijeha. Ona je bezbožni govor ustiju protiv Boga. Svaki drugi grijeh kada se usporedi sa psovkom, neusporedivo je manji.’

Neki crkveni oci su rekli: ‘Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga’…