Pater Ike upozorio katolike koji vrište protiv pape Franje: ‘Ne budite ludi, na ovome će svi pasti’

0
542

I svaka ali svaka odluka, riječ i postupak pape Franje u ovim vremenima se propituje i nailazi na otpor, ne samo nekatolika jer to je ionako uobičajeno, već ono što je doista tužno gledati, onih koji se nazivaju katolicima i vjernicima te također nerijetko vole isticati da su ‘pravovjerni’.

Zaista zbunjujuće stanje i potpuno luda vremena su u tijeku, a došlo je do toga da zaista mnogi ‘katolici’ slijede te samoprozvane revolucionare vjere koji jedini ukazuju na strašne istine, koje, ne, nikada prije nisu izgovorene. Ali istina je drugačija, puno jednostavnija. Nema istine u tome da je papa Franjo sotonist ako poštuje 5. Božju zapovijed – ne ubij. Nema je.  Istina se skriva u malenosti i apsolutnoj poslušnosti i to je ono na čemu svi uznositi padaju, kako danas, čemu možemo svjedočiti uživo, tako i kroz cijelu povijest papinstva.

Loading...

Na to je upozorio i vrsni pater Ike Mandurić koji svojim objavama tako često pogodi srž svega što nas toliko muči. Tako vam prenosimo njegove riječi o poslušnosti papi Franji, jer iznimno su važne za sve nas koji želimo ljubiti Boga i sve što je od Njega poteklo, pa tako i svetu Katoličku Crkvu – u punini:

Od svih kreposti vrag najviše napada poslušnost. Na njoj nisu samo pali lucifer, Adam i Eva, nego i protestantizam, pravoslavlje, i sve šizme povijesti Crkve. Moramo primjetititi da sve one nisu značile pad iz čistog bunta i zloće, nego su bile raspete između vijernosti nekom idealu pravde i istine, te vjernosti materi Crkvi. Neshvatljivo je da u tim dvojbama Bog od nas traži da izaberemo ovo drugo. Ali traži. I to ima svoj nevidljiv ali nesagledivo duboki misticni smisao. U toj zavodljivosti nisu samo nastale sekte, nego i revolucije, kako ona Francuska, tako i Komunistička, ona Teologije oslobođenja, a jednako tako i onaj lefebrovski bunt i svi njemu slični. Na poslušnosti padaju i krasna redovnička i svećenička zvanja u suretu s nerazumnim poglavarima i biskupima, ali uvijek i uvijek griješe. Idealizam vjernika koji nisu spremni do smrti biti vjerni hijerarhiji Katoličke Crkve (a to je zbilja nešto najteže jer traži da se pokoriš čovjeku grješniku koji ti se ponekad čini i luđi i gori i manje crkven od tebe), i danas je silno kušan preko pape Franje.

Ma što god bilo i ma kako on upravljao, i ma što tko privatno mislio o njegovim odlukama, ako dopusti da u njemu ponestane poštovanja ili spremnosti da ga sluša, pa i brani i istinski voli kao svog od Boga poslanog poglavara, te prestane paziti na njegov ulged da ga slučajno ne bi javno narušio – toga je već vrag osamio i ima spremnog da mu dušu vucara po nepreglednim valovima pitanja vjere. Poslušnost traži umiranje sebi i svom ponosu do smrti, do samoponištenja. Ona je nalik svezanosti i izdanosti Kristovoj i njegovoj raspetosti na križ do smrti. Ali, jednako tako slično njegovoj proslavljenosti, i nas proslavljuje na neshvatljiv način. To je ono što promiče trijeznim i razboritim “logičarima.” To traži vjeru iznad svake logike, osim one logike ljubavi koja se opljenjuje do smrti.

Pripadnost Crkvu svoj temelj nema u vidljivoj logici i učinku, nego u ljubavlju motiviranoj riješenosti na vjernost do potpunog odreknuća čak od vlastite volje. “Ali ne moja, nego Tvoja volja…” ili, kako je sv. Ignacije molio: “Uzmi gospodine i primi svu moju slobodu, pamcenje, razum i volju…” Kako neshvatljivo i strano jednom Lutheru! Teško je to! Zbilja prezahtjevno. Težega nema! Da, vrag to nije nikako mogao.

Svi oni koji pristanu na to da svoj odnos prema Papi i Crkvi grade na temelju svojih logičkih uvida, papirnati su brodići u vražjim neverama. Ljudska logika koja se prometnula ispred poslušnog vjerovanja, igrica je za zloga pa i kad se radi o najvećim teolozima povijesti Crkve.

Svi takvi su pali i potonuli, nestali. A ostali su oni mali i neuki, i ispali mudriji od učenih i mudrih. Na papi Franji će, i kušnji koju preko njega Bog danas stavlja, svi uznositi pasti. Karizmatizam, tradicionalizam, teologizam, liberalizam… Tko će znati, možda je to baš ono što Crkvi treba? Ne znam. Mi samo trebamo znati: Papa Franjo (tako ga treba oslovljavati, a ne Bergoljo, ili kako već), Božji je odabranik, i za njega Bog danas poručuje: “njega slušajte!” Slušajte ga, ne budite ludi!