Pročitajte objavu Boga Oca...
Majka Eugenija Elizabeta Ravasio rođena je u San Gervasio d’ Adda, 4. studenog 1907., a svoj zemaljski život napustila je 10. kolovoza 1990. Njezina najveća ostavština za nas je «Poruka Oca» , jedina privatna objava osobno od Boga Oca koja je priznata autentičnom od Crkve, nakon deset godina najstrožih ispitivanja. Poruku je svetici Bog Otac diktirao na latinskom, jeziku koji je mladoj neobrazovanoj redovnici bio potpuno stran.
Crtica o životu majke Eugenije
Primila je samo osnovnu naobrazbu. Nakon par godina radeći u tvornici, u dobi od 20 godina, priključila se Kongregaciji Naše Gospe od Apostola. Tu je razvila snažnu karizmu koja ju je odvela do izbora za časnu majku kongregacije u dobi od samo 25 godina. Posve nezavisno od njenih duhovnih mogućnosti, njezin rad na socijalnom području bio bi dovoljan da joj osigura mjesto u povijesti. U 20 godina misionarske djelatnosti otvorila je preko 70 centara – svaki s ambulantom, školom i crkvom u najzabačenijim mjestima Afrike, Azije i Europe.
Otkrila je prvi lijek protiv gube, radeći ga od sjemena tropske biljke. Ovaj je lijek kasnije istraživan i dalje razvijan na Pasteurovom Institutu u Parizu. Podupirala je apostolat Raoula Follereaua, koji je slijedeći njezine stope gradio svoje djelovanje na temeljima položenih od nje, priznat kao apostol gube.
Tijekom razdoblja 1939. – 1941. ona je osmislila, isplanirala i dovela do ostvarenja projekt «Grad za gubavce» kod Azopte (Obala Bjelokosti). Ovo je bio prostran centar koji je pokrivao površinu od 200 000 m2, za brigu o gubavcima. Čak i danas slovi kao jedan od afričkih i svjetskih vodećih centara svoje vrste. Kao znak priznanja ovom postignuću, Francuska je dodijelila Courone Civique, najveće nacionalno priznanje za socijalni rad, Kongregaciji sestara misionarki od Naše Gospe od Apostola kojoj je majka Eugenia bila nadstojnica od 1935. do 1947.
GRENOBELSKI BISKUP A. CAILLOTA O OBJAVAMA BOGA OCA
Kada je sestra Eugenija obznanila da joj se Otac objavio, teolozi su odgovorili kako su ukazanja Oca nemoguća i da se nikada prije nisu dogodila u prošlosti. Sestra se suprotstavila ovakvim primjedbama jednostavno izjavljujući: «Otac mi je rekao da opišem ono što sam vidjela. On zahtjeva od Svojih sinova, teologa da istražuju.» Redovnica nije nikada izmijenila svoje svjedočanstvo na bilo koji način. Mjesecima se držala svojih izjava. Tek su u siječnju 1934. teolozi pronašli odgovor svojim primjedbama u spisima svetog Tome Akvinskog.
Odgovor koji je pružio veliki doktor Crkve o razlici između ukazanja i objave bio je prosvjetljujući. Otklonio je zapreku koja je sputavala cijelu istragu. Iskušana od strane mudrih teologa, neobrazovana, mala redovnica je dokazala da je u pravu. Kako ljudski gledano možemo objasniti u ovom slučaju redovničinu pronicljivost, mudrost i postojanost? Lažni vidjelac pokušao bi se prilagoditi objašnjenjima teologa. Međutim, redovnica je ustrajala na svome. Ovo su dodatni razlozi zašto nam se svjedočanstvo čini vjerodostojnim.
Očeva poruka
Prvi dio
1. srpanj 1932., blagdan Presvete Krvi Kristove
Napokon, evo dana koji je zauvijek blagoslovljen, dan koji je nebeski Otac obećao! Danas su završeni dugi dani pripreme i osjećam da je blizu, veoma blizu, dolazak mojega Oca i Oca svih ljudi.
Par minuta molitve, a onda samo duhovne radosti! Preplavljena sam željom da Ga vidim i čujem! Moje se srce izgarajući od ljubavi otvorilo s tako velikim pouzdanjem da sam shvatila kako do tada nikada u nikoga nisam polagala toliko pouzdanje.
Misao moga Oca bacala me u ludu sreću. Naposljetku sam počela čuti pjev. Anđeli su došli najaviti ovaj sretan dolazak! Njihove su pjesme bile tako lijepe da sam ih odlučila zabilježiti što prije moguće. Ova je harmonija prestala te je uslijedila procesija izabranih, kerubina i serafina, zajedno s Bogom našim Stvoriteljem i našim Ocem.
Oborena, s licem pognutim prema zemlji, uronjena u svoje ništavilo, izmolila sam Magnificat. Odmah nakon toga Otac mi je rekao neka sjednem blizu Njega i zapišem ono što je odlučio kazati ljudima. Cijeli nebeski dvor koji ga je pratio nestao je. Jedino je Otac ostao zajedno sa mnom te prije nego što je sjeo rekao je:
«Već sam ti rekao, te ponavljam; ne mogu dati Svoga voljenoga Sina još jednom da bi dokazao Svoju ljubav za ljude! Ja sada dolazim među njih kako bi ih volio i kako bi im obznanio tu ljubav, preuzimajući njihovu sliku, njihovo siromaštvo. Gledaj, sada odlažem na stranu Svoju krunu i svu Svoju slavu kako bi preuzeo izgled običnoga čovjeka!»
Preuzevši izgled običnog čovjeka odlažući Svoju krunu i Svoju slavu na Svoje Noge, uzeo je globus svijeta držeći ga kod Svog Srca, podržavajući ga s Svojom lijevom Rukom. Tada je sjeo do mene. O Njegovom dolasku i izgledu u kojem se udostojao obznaniti se te Njegovoj ljubavi mogu reći samo par riječi. U svom neznanju ne znam kakvim riječima opisati ono što mi je otkrio. Rekao je:
«Mir i spasenje ovoj kući i cijelom svijetu!
Neka Moja moć, Moja ljubav i Moj Duh Sveti dotaknu ljudska srca tako da se cijelo čovječanstvo obrati k spasenju i dođe k svome Ocu koji ga traži kako bi ga ljubio i spasio!
Neka Moj vikar Pio XI shvati da su ovo dani spasenja i blagoslova. Neka ne propusti iskoristiti ovo prigodu da zazove pažnju djece k njihovom Ocu, koji im dolazi pomoći u njihovim životima te pripremiti njihovu vječnu radost. Izabrao sam ovaj dan kako bih započeo Svoje djelo među ljudima jer je danas blagdan Presvete Krvi Mojega Sina Isusa.
Naumio sam Svoje djelo koje započinjem uroniti u tu Krv, kako bi ono urodilo velikim plodovima za cijelo čovječanstvo.
Ovo je stvarni razlog Mojega dolaska:
1. Dolazim izgnati pretjerani strah koji Moja stvorenja imaju o Meni i kako bih im pokazao kako je Moja radost u tome da budem spoznat i voljen od Moje djece, to jest od svih ljudi, sadašnjih i budućih.
2. Dolazim donijeti nadu ljudima i narodima. Koliki su je već davno izgubili! Ova nada dat će im život u miru i sigurnosti, služeći u korist njihovoga spasenja.
3. Dolazim se obznaniti onakvim kakav jesam, kako bi čovječje povjerenje poraslo zajedno s njegovom ljubavlju za Mene, njihovoga Oca. Imam samo jednu brigu; čuvati sve ljude i voljeti ih kao Svoju djecu.
Slikar se raduje promatrajući sliku koju je naslikao. Na isti način Moja je radost i veselje doći među ljude, remek djelo Mojega stvaranja!
Vrijeme istječe. Želim da ljudi što je brže moguće spoznaju da ih Ja ljubim te osjećam veliku radost kada sam među njima te kada razgovaram s njima, poput oca sa svojom djecom.
Ja sam Vječni Otac; kada sam bio sam, već sam mislio upotrijebiti svu Svoju moć kako bi stvorio biće na Svoju sliku. Ali prvo je moralo doći do materijalnog stvaranja, kako bi ta bića mogla pronaći sredstva za život; tada sam stvorio svijet. Napunio sam ga sa svim stvarima za koje sam znao da će biti potrebne čovjeku: zrak, sunce i kiša, te mnoge druge stvari za koje sam znao da su potrebne za život. Na kraju stvoren je čovjek! Bio sam zadovoljan svojim djelom. Čovjek je zgriješio, ali upravo se tada iskazalo Moje beskrajno milosrđe. U Starome Zavjetu stvorio sam i odabrao proroke koji su živjeli među ljudima. Njima sam kazivao Svoje želje, Svoje žalosti i Svoje radosti, kako bi ih svima objavili.
Što je zlo više raslo, to Me Moja dobrota više požurivala da se objavim ispravnim dušama kako bi one mogle prenijeti Moje zapovjedi onima koji su stvarali nered. Katkada sam zbog toga bio primoran biti strog kako bi ih prekorio, ne da ih kaznim – to bi učinilo samo štetu, već kako bi ih udaljio od poroka i priveo ih k njihovom Ocu i njihovom Stvoritelju kojega su zaboravili i zanemarili u njihovoj nezahvalnosti. Kasnije je zli osvojio ljudska srca u tolikoj mjeri da sam bio primoran poslati nedaće na svijet kako bi očistio čovjeka kroz patnju, razaranje njihovog vlasništva ili čak njihovu smrt. To je bio Potop, uništenje Sodome i Gomore, ljudski rat protiv čovjeka.
Uvijek sam želio ostati u ovom svijetu među ljudima. Tako da sam tijekom Potopa bio blizu Noe, jedinoga ispravnoga čovjeka tada. U dugim nedaćama uvijek sam pronalazio pravedna čovjeka s kojim sam mogao ostati, kroz njega Ja sam živio među ljudima toga vremena i uvijek je bilo tako.
Zbog Moje beskrajne dobroti prema čovječanstvu svijet je često bio pročišćavan od svoje pokvarenosti. Nastavio sam odabirati pojedine duše s kojima sam bio zadovoljan jer sam kroz njih mogao biti zadovoljan Svojim stvorenjima, ljudima.
Obećao sam svijetu Mesiju. Učinio sam sve što sam mogao kako bih pripremio Njegov dolazak, objavljujući Sebe u slici koja Ga predstavlja, čak tisućama godina prije Njegova dolaska!
Tko je taj Mesija? Otkud će doći? Što će učiniti na zemlji? Koga On predstavlja?
Mesija je Bog. Tko je Bog?
Bog je Otac, Sin i Duh Sveti.
Otkud On dolazi ili bolje, tko je Njemu naredio da dođe među ljude?
To sam učinio Ja, Njegov Otac, Bog. Koga On predstavlja na zemlji?
Svojega Oca, Boga. Što će On učiniti na zemlji? On će obznaniti Boga Oca i učiniti ga voljenim. Nije li On rekao:
«Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Lk 2,49
«Došao sam samo kako bi izvršio volju Oca svoga»
«Štogod zatražite od Oca u moje Ime, dat će vam»
«Ovako ćete se Njemu moliti: “Oče naš, koji jesi na nebesima…”», i drugdje, budući da je došao slaviti Oca i obznaniti ga ljudima, On reče:
«Tko je vidio mene, vidio je i Oca»
«Ja sam u Ocu i Otac je u meni»
«Nitko ne dolazi Ocu osim po meni» – «Nemo venit ad Patrem nisi per Me» Iv 14,6
«Tkogod je sa mnom, i s mojim Ocem je».
Spoznajte ljudi da sam kroz cijelu vječnost imao samo jednu želju: da Me ljudi spoznaju i vole. Želim ostati zauvijek s njima.
Želite li istinski dokaz moje želje koju sam upravo izrazio?
Zašto sam zapovjedio Mojsiju da izgradi šator i kovčeg saveza, nego da dođem i prebivam kao Otac, brat i bliski prijatelj sa Svojim stvorenjima, ljudima? To je bila Moja gorljiva želja. Unatoč svemu, oni su Me zaboravili i uvrijedili bezbrojnim grijesima. Predao sam Mojsiju Svoje zapovijedi kako bih ih podsjetio na Boga, njihovog Oca i Njegovu jedinu želju da ih spasi. Morali su poštivati zapovijedi i time se sjetiti svoga bezgranično dobroga Oca koji se uvijek brine za njihovu sadašnjost i vječno spasenje.
Sve je to zaboravljeno i ljudi su potonuli u zablude i strah smatrajući da je preteško slijediti zapovijedi koje sam im predao preko Mojsija. Izmisli su druge zakone kako bi ih lakše održavali u suglasnosti sa svojim hirovima. Malo po malo, u pretjeranom strahu kojeg su imali od Mene, sve su Me više zaboravljali i nagomilavali uvrede protiv Mene.
Međutim Moja ljubav za te ljude, Moju djecu nije se nikada uistinu ugasila. Kada sam uvidio da Me niti patrijarsi niti proroci nisu mogli učiniti spoznatim i voljenim od ljudi odlučio sam doći Osobno.
Ali kako sam mogao doći među njih? Jedino sam mogao doći Osobno, u Svojoj drugoj Osobi Svoga božanstva.
Hoće li Me prepoznati? Hoće li Me slušati?
Ništa u budućnosti Meni nije bilo sakriveno; odgovorio sam si sam na ova dva pitanja:
«Neće se obazirati na Moju prisutnost, iako će biti blizu Mene. Kroz Mojega Sina oni će sa Mnom okrutno postupati, unatoč svemu dobru što će On učiniti za njih. Kroz Mojega Sinu oni će Me vrijeđati svojim riječima, pribit će Me na križ kako bi Me ubili.»
Hoću li stati zbog toga? Ne, Moja je ljubav za Moju djecu, ljude, prevelika. Nisam se ondje zaustavio. Shvatite da sam vas volio više nego Svoga ljubljenog Sina ili bolje rečeno samoga Sebe.
Ovo što vam govorim, toliko je istinito da ako bi i jedno od Mojih stvorenja bilo dostatno da nadoknadi grijehe ostalih ljudi životom i smrću sličnim onome Mojega Sina, Ja bih oklijevao. Zašto? Jer bih iznevjerio Svoju ljubav kada bih bio učinio da voljeno stvorenje pati umjesto da Ja patim, u Svojem Sinu. Nikada ne bih želio da Moja djeca pate.
Ovo je u kratko priča Moje ljubavi do Mojega dolaska među ljude u Mojem Sinu. Većini ljudi su poznate sve ove stvari, ali ipak ne uspijevaju uhvatiti bit; ljubav je vodeće načelo u svemu!
Da, ljubav je. To vam želim naznačiti. Ova ljubav je sada zaboravljena. Želim vas podsjetiti na nju kako biste naučili spoznati Me onakvoga kakav jesam, kako ne bi ste bili poput robova, prestrašeni od Oca koji vas toliko voli.
Potpunu poruku Boga Oca, kao i iskaz A. Caillota, grenobelskog biskupa, pročitajte OVDJE.