Prije nego je postao svećenik bavio se magijom i danas svjedoči: ‘Napadao sam ljude, samo je jedna sila kojoj nisam mogao ništa, a to je ova…’

0
265

Nekim ljudima jednostavno nije mogao ništa, evo kojim

Ovo je svjedočanstvo vlč. Pavola Hucika kojeg je fascinirala sila koja je odbijala njegove nadnaravne sposobnosti dok se bavio magijom i okultizmom. Susret s tom silom doveo ga je do toga da na kraju postane svećenik…

Na početku moje okultne sage je postojala čista i nevina radoznalost, koja me je vodila do toga da otkrijem tajne nekih mađioničarskih trikova, a ovo me je kasnije vodilo do toga da naučim kako hipnotizirati.

Loading...

Mogućnost za to nastala je ubrzo nakon Plišane revolucije, kada se stvorila platforma za raznu paranormalnu literaturu. Među ponuđenim naslovima bilo je knjiga o misticizmu, meditaciji, hipnozi, magiji i okultizmu. Naravno, ja nisam štedio ni novac ni vrijeme, i postupno sam gutao knjigu za knjigom, sve dok nisam imao “jasan” stav. Ipak, jedna stvar mi je nedostajala: iskustvo.

Prilika za to brzo došla. Jedne večeri smo kod jedne moje prijateljice gledali neku dramu na televiziji. Mene to baš i nije zanimalo pa sam sjeo u kut pored vrata. Zatvorio sam oči i počeo meditirati. Ali ne o Bogu ili Bibliju, već sam nastojao da korištenjem “podsvjesne snage” djelujem tako na moju prijateljicu, koja je sjedila blizu mene naslonjena na vrata, da ona padne u san – zaspi. Nikome nisam ništa rekao. Sve se odvijalo unutar mene. Kada sam nakon nekog vremena otvorio oči, otkrio sam kako moja prijateljica spava. Ovo ne bi bilo ništa posebno, ali kada sam je prodrmao, da se probudi, nije na to reagirala, kao da je bila bez svijesti, kao u komi. Uplašen sam se brzo vratio na svoje mjesto da nitko ništa ne primijeti. Sada sam kroz meditaciju pokušao učiniti suprotno – da se ona probudi. I ona se probudila.

Ovo pomalo šokantno iskustvo me nije odvratilo, već upravo suprotno – još više je probudilo zainteresiranost u meni. Uvjerio sam ovu svoju prijateljicu da održavamo redovite hipnotičke susrete. Kasnije sam je uspijevao u san dovesti jednostavnim brojanjem do deset. Ovo je funkcioniralo dobro i vani, i kada je bilo hladno, čak i onda kada to ona nije htjela. Ona jednostavno nije mogla odoljeti mome utjecaju. Jednom ona nije htjela doći na sastanak a ja sam joj rekao samo da će doći i to trčeći. Sutradan u dogovoreno vrijeme, ona je na sastanak došla trčeći, ona je doslovno priznavala da je bila bespomoćna, da nije mogla obuzdati svoje noge, jer su one “same trčale” na sastanak.

Kada sam joj rekao kako ću je posjetiti noću (na paranormalni, tj. na astralni način), ona je tu noć čula moj glas i vidjela neku svjetlost kako lebdi po sobi, iako ja nisam bio fizički prisutan tamo. Ja sam u to vrijeme meditirao u svojoj kući.

Ponekad sam radio “programirane meditacije” koje su se trebale same dogoditi nekoliko dana unaprijed. Kada bi došlo postavljeno vrijeme ona je automatski počela padati u hipnotičko stanje. Jednoga dana sam joj posudio kasetu sa sugestijama za opuštanje i ona je “zaspala” slušajući je. Njena sestra je jedva uspjela probuditi je dobro je šamarajući.

Kao što ona izreka kaže: “S mirisom hrane raste i apetit.” Tako i ja, nisam se zadržao samo na hipnozi. Počeo sam testirati bijelu magiju i “magnetizam”. Kasnije, gatanje s viskom, mumijalni način liječenja, rašljarstvo, itd.. To je bio vrtlog misterija, koji me sve više i više uvlačio u svoje središte. Dospio sam do toga da sam mogao utjecati na druge ljude bez njihovog znanja. Na primjer, u autobusu (ja bi im krao “energiju”) ili na nastavnike u školi, da me ne prozovu, na kontrolora karata u vlaku, da pomisli da mi je već pogledao voznu kartu, dok ja kartu nisam ni imao kupljenu.

Moje učenje za školu se sastojalo u čitanju i ponavljanju pročitanog gradiva u alfa stanju. Kao dio mog sudjelovanja na građanskom odgoju, više od sat vremena sam govorio svojim prijateljima o tajnama magije. To ih je izgleda vrlo impresioniralo, jer su od razrednice tražili da mi da još jedan sat vremena kako bi im nastavio o tome govoriti.

Moje samopouzdanje je raslo sve više i više. Shvatio sam kako mogu tajno utjecati na ljude i manipulirati njima. No, nisu mi svi planovi uvijek uspijevali. Ponekad bih naišao na neku vrstu nepoznate “protusile”. Bilo mi je to vrlo čudno. Mislio sam, da ovi ljudi imaju neku magiju, a koja je u stanju djelovati protiv mene. Međutim, oni se uopće nisu bavili time.

Cijela stvar mi se razjasnila jednu večer, kada sam se pokušao moliti u alfa stanju. Nije mi to išlo, nije funkcioniralo.

Kao da sam udario glavom zid. Imao sam taj isti osjećaj, kao i kod ljudi na koje su se moji okultni juriši (nastojanja) jednostavno “lomili”. Pitao sam se, kakva je to moć i sila, koju ja ne mogu nadvladati, koja mi ne dopušta da djelujem na njih. Onda sam shvatio, sam po sebi, kako je u pitanju Božja sila. Međutim, ono što je tu bilo najviše iznenađujuće, ja sam stajao na drugoj strani – bio sam u suprotnosti s Bogom. Ovo saznanje me je pogodilo, jer sam odrastao kao kršćanin, i sve vrijeme sam bio uvjeren kako samo razvijam svoje talente i sposobnosti koje je Bog stavio u mene. Ali sada sam shvatio da ja sam sebe nikada nisam upitao o tome: kakva je Njegova volja. Oduvijek sam želio slijediti samo svoju volju.

Nakon nekog vremena, došla je matura i meni nije ostajalo puno vremena za hipnotičke susrete i za razne druge paranormalne pokuse. To me učinilo vrlo nervoznim, jer sam jedva čekao da se vratim u sve to. Bili su to ustvari vidljivi znaci ovisnosti. Tada sam shvatio da sam postao ovisan o okultizmu.

Srećom, u to vrijeme mi je u ruke došla knjiga prof. Vrableca o Obnovi u Duhu Svetomu. U njoj sam našao primjere molitava i počeo sam moliti. Tada sam u duši osjetio nešto novo, lijepo i oslobađajuće. Bilo je to živo i donosilo mi je radost. Nešto potpuno drugačije od onoga što sam doživljavao kroz vježbe koncentracije, meditacije ili čišćenje duha kroz jogu i istočnjačkim religijama.

Pod ovim utjecajem, odlučio sam postati svećenik. Iako više nisam radio eksperimente s hipnozom i magijom, još uvijek nisam potpuno odustao od toga. Tijekom prve godine studija uključio sam se na seminar Obnove u Duhu Svetom. Tamo su se razmatrale teme vezane za okultno, a uključivalo je i način za odricanje (ostavljanje) od ove prakse. Stariji studenti, koji su vodili ovaj tečaj, su mi naravno, mnoge stvari objasnili, pa sam ja na kraju napravio povijesnu odluku – poslije mnogo godina lutanja, napokon sam završio moje hodanje po okultnim stazama. Završio sam studij teologije s diplomskim radom: Kršćanski pogled na parapsihologiju. Ovim radom sam htio staviti točku na jednu fazu moga života a u isto vrijeme pomoći drugim ljudima, da ne moraju učiti na vlastitim pogreškama.

No, Bog je imao drugi plan sa mnom. Kao mladi svećenik susretao sam ljude koji su trpjeli razne fizičke, mentalne i duhovne probleme koji su se kod njih manifestirali zbog posjete gatarima (vješticama), iscjeliteljima ili zbog prakticiranja magije. Oni su se žalili da ih drugi smatraju za mentalno oboljele, dok prema psihijatrima kod njih je bilo sve u redu. Ja sam im vjerovao, jer sam ih razumio, ali još uvijek nisam znao kako da im budem od veće pomoći. Morao sam se puno savjetovati, proučavati, moli, a također i ispitivati ​​stvar.

Kada su ovi ljudi odustali od okultnih praksa i predali svoj život Isusu Kristu, onda su počele nestajati i njihove noćne more, prestali bi čuti glasove ili da viđaju duhove, bivali su oslobođeni od unutarnjih pritisaka i negativnih osjećaja (depresije).

I tako me je Bog postupno uvodio u službu oslobađanja. –

Vlč. Pavol Hucik