Treća Fatimska tajna čekala je čak 83 godine da bude objavljena svijetu. Bila je pohranjena u zapečaćenoj omotnici u vatikanskom Tajnom arhivu i izazivala je znatiželju ljudi diljem svijeta. Papa koji je prvi otvorio omotnicu i pročitao tajnu odlučio ju je ne objaviti, a isto su činili i njegovi nasljednici. Jedan Australac čak je oteo avion da prisili papu na objavljivanje te tajne. Na kraju je tajna ipak objavljena. Ovdje donosimo njen puni tekst i komentar.
NAPOMENA:
Za ovaj su tekst korišteni provjereni izvori koje je napisala sama sestra Lucia dos Santos kojoj se Gospa ukazala u Fatimi. Dapače, knjige u kojima su ta svjedočanstva tiskana, sestra Lucia je pregledala i ispravila njihove nedostatke.
Internetom kruže lažna svjedočanstva o Fatimi koja predviđaju nove svjetske ratove, kataklizme i nuklearne katastrofe. Stavljati takve izmišljotine u usta Blažene Djevice Marije s vjerskog je stanovišta svetogrđe, a sa znanstvenog laž. Stoga mi ni moja vjera ni obrazovanje ne dopuštaju korištenje lažnih izvora.
Cjeloviti tekst Treće Fatimske tajne
Ovo su faksimili teksta Treće Fatimske tajne koji je svojom rukom napisala sestra Lucia dos Santos, kojoj se Gospa ukazala 1917. godine. Tekst ima četiri stranice ispisane na portugalskom jeziku. Ta četiri lista čuvana su u Tajnom arhivu u Vatikanu u zapečačenoj omotnici. Tekst je objavljen tek 2000. godine:
Prijevod teksta:
Treći dio tajne otkrivene na mjestu Cova da Iria – Fatima, 13. srpnja 1917.
Pišem iz poslušnosti Tebi, moj Bože, koji mi zapovijedaš da to učinim preko Njegove Ekselencije biskupa Leirije i preko Tvoje i moje Presvete Majke.
Nakon dva dijela koja sam već objasnila, na lijevo od Gospe i malo poviše, vidjeli smo Anđela s plamtećim mačem u lijevoj ruci. Bljeskajući ispuštao je plamenove koji su izgledali kao da će zapaliti svijet. Ali plamenovi su se gasili u doticaju sa sjajem kojeg je Gospa isijavala iz svoje desne ruke. Pokazujući na zemlju svojom desnom rukom, Anđeo je vikao snažnim glasom: “Pokora! Pokora! Pokora!” I vidjeli smo u neizmjernoj svjetlosti koja je Bog: ‘nešto slično kao što izgledaju ljudi u ogledalu kad prolaze ispred njega’ Biskupa obučenog u Bijelo ‘imali smo dojam da je to bio Sveti Otac’. Ostali Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, uspinjali su se na strmu planinu, na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca, poput hrasta plutnjaka s korom. Prije nego što je dospio onamo, Sveti je Otac prošao kroz veliki grad napola u ruševinama. Napola se tresući, isprekidanim korakom, pod dojmom boli i žalosti, molio je za duše leševa koje je sreo putem. Došavši na vrh planine, dok je klečao na koljenima kod podnožja velikog Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila metke i strijele na njega. I na isti način ondje su umrli jedan za drugim Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, i razni laici različitih staleža i položaja. Ispod dviju prečki Križa bila su dva Anđela, svaki s kristalnim škropilom u ruci, u koje su skupili krv Mučenika i njome škropili duše koje su se kretale k Bogu.
Komentar Treće tajne
Treća je tajna izazvala najviše nedoumica među vjernicima, ne samo zato što je posljednja objavljena (tek 2000. godine), nego i zato što joj je sadržaj najteže izravno rastumačiti. Tu je tajnu sestra Lucia dos Santos zapisala još davne 1944. godine, kad je bila teško bolesna i mislila da će umrijeti. Da tajna ne bi bila izgubljena u slučaju da ona umre, biskup od Leirije ju je zamolio da je napiše na papir. Ona je oklijevala, s obzirom da joj je Gospa bila rekla da ne otkriva tu tajnu. Ipak, na biskupovu direktnu zapovijed i s Gospinim dopuštenjem zapisala je tajnu, ali ju je stavila u omotnicu na koju je napisala da može biti otvorena tek nakon 1960. godine. Kad su je upitali zašto baš nakon 1960. godine, izjavila je da joj intuicija govori da se prije te godine tu tajnu ne će moći razumjeti. Biskup od Leirije uzeo je omotnicu i pohranio je, a radi veće sigurnosti 1957. zapečaćena omotnica dostavljena je u Rim i pohranjena u Tajni arhiv Kongregacije Svete Službe. Biskup je o tome uredno obavijestio sestru Luciju.
Papa Ivan XXIII. nakon 1960. namjeravao je otvoriti omotnicu, ali ju je na kraju zapečaćenu vratio u Tajni arhiv. Sljedeći papa, Pavao VI., otvorio je omotnicu 1965. godine i pročitao njen sadržaj zajedno s nadbiskupom Dell’Acqua, ali je na kraju odlučio ne objaviti njen sadržaj, a omotnicu je ponovno vratio u Tajni arhiv.
Papa bl. Ivan Pavao II. zatražio je omotnicu nakon što je preživio atentat u kojem ga je upucao turski državljenin Ali Agca 1981. godine. Atentat se dogodio točno na godišnjicu prvog ukazanja u Fatimi pa je papa vjerovao da ga je upravo Gospa Fatimska spasila od smrti, promijenivši putanju metka. Na papino traženje kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere (i nekadašnji zagrebački nadbiskup), isporučio je omotnicu.
Konačno, 2000. godine papa bl. Ivan Pavao II. odlučio je svijetu objaviti sadržaj Treće tajne. Komunizam je do tada već bio pao u Rusiji i drugim zemljama Istočne Europe. Službeni komentar Vatikana pri objavi tajne bio je da se ubojstvo pape iz proročanstva odnosi na neuspjeli atentat na Ivana Pavla II. iz 1981. godine, a da su progoni Crkve iz proročanstva zapravo nedaće kroz koje je Katolička crkva prolazila u 20. stoljeću. Dakle, službeni je stav Vatikana da su se događaji opisani u sklopu Treće tajne već odigrali. Činjenicu da papa nije ubijen može se tumačiti intervencijom same Gospe, u što je bl. Ivan Pavao II. duboko vjerovao. Papa i Vatikan smatrali su, dakle, da proročanstva iz Fatime ne predstavljaju događaje koji se nužno moraju dogoditi, nego samo upozorenja. Budućnost, dakle, nikada nije unaprijed određena, nego se uvijek može mijenjati Božjom intervencijom i zauzimanjem Blažene Djevice Marije kod Boga.
Može li se sumnjati u vatikansko tumačenje Treće Fatimske tajne?
Budući da je Treća Fatimska tajna dugo bila čuvana u vatikanskom arhivu, znatiželjnici i zlonamjernici ispleli su oko nje mnoge teorije. Ne znajući što Tajna zapravo sadrži konstruirali su priče o predskazanjima svjetskih nuklearnih katastrofa i rascjepa unutar same Crkve.
Napetost je u javnosti bila tako velika da je Laurence James Downey, australski državljanin, čak oteo zrakoplov tipa Boeing 737 sa 108 ljudi na njemu zahtijevajući od pape Ivana Pavla II. da otkrije Treću Fatimsku tajnu. Srećom, nakon 10-tak sati je svladan i nitko nije stradao.
Kad je Ivan Pavao II. konačno i objavio Treću Fatimsku tajnu, mnogi su bili razočarani i odbijali su vjerovati da se radi o cijeloj istini. Ponovno su nastale teorije zavjere o tome kako navodno postoji još jedna stranica teksta, koju je Vatikan namjerno sakrio. Neprijatelji Crkve izdali su na tu temu zavjere više knjiga i objavili veliki broj članaka u medijima.
Sve sumnje u istinitost i cjelovitost gore navedenog teksta Treće tajne mogu biti uklonjena znamo li da je sama sestra Lucia 2000. godine potvrdila vatikansko stajalište. Naime, papa Ivan Pavao II. tada je poslao k njoj nadbiskupa Tarcisija Bertonea (danas poznati kardinal državni tajnik) da provjeri istinitost teksta. Sestra Lucia potvrdila je da je to njen rukopis i njeno pismo. Pitali su isto tako je li to jedini tekst Treće tajne, na što je ona također potvrdno odgovorila. U vezi tumačenja teksta, Lucia se pri tom razgovoru složila da se Treća Fatimska tajna bavi sukobom između ateističkog komunizma i Crkve odnosno kršćanstva i da opisuje strašne patnje vjernika tijekom 20. stoljeća. Lucia se također složila s uvjerenjem pape Ivana Pavla II. da se proročanstvo odnosi na njega i da je njegova smrt ipak izbjegnuta zalaganjem Gospe.
Iz svega navedenoga može se zaključiti da ne postoje osnove za sumnju u cjelovitost vatikanske objave i tumačenja Treće Fatimske tajne. Optuživati kardinala Bertonea (danas državni tajnik), kardinala Ratzingera (danas papa) i kardinala Sodana (bivši državni tajnik i trenutni dekan Kardinalskog zbora) za urotu doista je izvan zdrave pameti.
Pročitajte još naših tekstova o Gospinim ukazanjima u Fatimi:
Fatima – najveća tajna Katoličke crkve
Zašto se Gospa u Fatimi ukazala upravo 1917. godine
Prvo Marijino ukazanje u Fatimi – 1917.