Padre Pio je otkrio jedini i nepogrešivi znak da pripadamo Kristu

Po ovome možeš razaznati da si izabrana duša...

Veliki broj ljudi živi u prividnom miru iako su daleko od Gospodina. I ne, to nije znak pobjede, već je to znak da se ni zlo za tebe ne bori jer mu već pripadaš. S druge strane veliki je broj ljudi koji se odreknu grijeha i krenu prema Isusu Kristu, na tom putu počnu padati. Jako. I što više idu ka Gospodinu to više osjećaju kušnje, bitke i slabost. Ponekad sumnje i misli koje naviru kad hodamo putem posvećenja idu u smjeru – ti, tako grešan, ti da se svidiš Gospodinu? Tebe Isus ne bi ni pogledao. Ti pripadaš zlu!’

U tim situacijama mnoge duše bivaju mučene i kušane jer nisu sigurne pripadaju li Gospodinu. Naime, jedna stvar se ponavlja kod svih svetaca, a to je činjenica da što su bili svetiji to su bili svijesniji svoje grešnosti, slabosti, ništavnosti i malenosti pred Gospodinom i upravo je to trenutk kad zlo dolazi i pokušava dušu odvesti od Krista.

No, padre Pio, svetac koji je uz sve mistične pojave poput stigmi, imao žestoke bitke sa Sotonom u tolikoj mjeri da ga je Sotona fizički tuka, također je prolazio kroz iste sumnje kao i mnogi drugi ljudi koji su krenuli putem posvećenja. I taj čudesni padre Pio otkriva tajnu spasenja i kaže je siguran i nepogrešiv znak da pripadaš Gospodinu, da je tvoja duša izabrana za spas upravo – NAPAST!

Donosimo dio iz knjige Čudesni život padre Pija u kojem Otac tio opisuje napasti i kušnje ali i otkriva siguran znak spasenja neke duše:

Otac Pio, vezan neobjašnjivom vezom koja mu je zadavala strahove, koji su ga znali dovesti do očaja, pitao je svog duhovnog vođu kakav je Božji plan u dozvoljavanju da đavao onako podbada, što utječe da netko sagriješi. Otac Benedetto se požurio pisati svom učeniku navodeći mu razloge za Božje nakane, izvodeći ih iz Svetog pisma. On odgovara kako slijedi: Nisam uzrujan zbog strašnog rata koji neprijatelj vodi protiv tebe, jer Sveto pismo kaže: Moj sinko, ako se odlučiš služiti Gospodinu, pripremi se na kušnje. (Sir 2, 11). Činjenica da si predmet napada, znači da si u božanskoj službi i što više postaješ Božji prijatelj i član Njegove obitelji, više će te kušnji salijetati. Hrabro, i ne boj se. Bog je vjeran i neće dozvoliti da budeš kušan više nego možeš podnijeti, nego će se udružiti s tvojom dušom u borbi da možeš podnijeti i pobijediti bitku.



Ne samo da moraš biti hrabar i odlučan, nego se moraš radovati što je u tebi nepogrešivi znak da si prihvaćen od Boga: I zato što si prihvaćen od Boga, potrebno je da budeš kušan (Tob 12, 13); niti raznolikost, niti mnoštvo napada ne smiju smanjiti tvoju radost, jer je napisano: Smatrajte to radošću, moja braćo, kada se sretnete sa raznim kušnjama (Jak 1, 2). Oh da, moja draga kćeri, blagoslovljen je čovjek koji je stavljen na kušnju i koji trpi za pravdu, kaže Mudrost, a ne onaj koji ostaje miran i neuznemiravan!: Blagoslovljen je čovjek koji ustraje u kušnjama (Jas 1, 12). Nažalost, sve ove svete istine su teške za našu bijednu i slabu prirodu, koja bježi od križa i boji se svake sjene zla; ali ovako je i nagrada za radost koja će biti dana samo onima koji ustraju u podnošenju sjena, uznemirenja, poteškoća i strahova kušnji: jer kada je ustrajao u kušnjama, primit će krunu života (Jas 1, 12b).

Sa svoje strane otac Pio je, nakon prisjećanja da je Isus dozvolio njegove kušnje, istaknuo svojim duhovnim kćerima razlog zašto Bog dozvoljava da duše budu kušane. Kušnje, kaže Otac, su vatra koja čisti. Oni su udarci čekića i dlijeta kojim božanski Umjetnik priprema kamenje – to jest one odabrane duše – koje će tvoriti dio vječnog grada. A ovo nije samo čišćenje kamenja; to je u isto vrijeme čišćenje određenih malih prijetvornosti, koje ne izgledaju takve ljudskom oku. Izgleda, na prvi pogled, da ove kušnje prije prljaju dušu, nego što je čiste. Ali nije tako. Kušnje su kao sapun, koji, kada se stavi na svu odjeću izgleda da ju je uprljao, ali zaista ju je pročistio.

Biti kušan, stoga, kaže otac Pio, je očiti znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina. Zato, kušnje nisu kazne, nego dokaz ljubavi. I zbog toga se moramo radovati. One su znak božanske naklonosti. One su dokaz duši da je Bog želi testirati i kada vidi da je duša dovoljno jaka, da prekine borbu i isplete krunu slave.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI