Salvini: “Povjeravam Italiju, svoj život i vaše živote Bezgrešnom Srcu Marijinu”

0
226

Crkva protiv krunice?

Zapanjujuće je ono što se događa oko nas, a nažalost dolazi i iz nekih crkvenih redova. Politički lideri, svijeta, ali i neki crkveni posebno Europe, posljednjih godina odrekli su se Boga, odrekli su se crkve i spasenja po Isusu Kristu. Odriču se i svojih nacija i svi zdušno rade na uništenju kršćanske kulture u Europi. Posljedice takve politike jasno su vidljive kroz smrt koja se očituje diljem čitavog kontinenta, kako onu duhovnu tako i tjelesno jer su milijuni ubijeni pod maskom demokracije.

Crkva Europe je na koljenima, ona je razorena, privatizirana i pogubljena. Crkve su postale oronule građevine, tako i brojni ljudi koji su se poveli za prihvaćanjem masonskog humanizma iza kojeg se uvijek krila samo smrt i ništa više od toga. Ali, ne možemo reći da smo primijetili da se crkva posebno buni protiv stanja u koje su dovedeni narodi Europe. Ne vidimo da se glasno progovara protiv zla koje ekspanzijski raste i guta sve pred sobom. Naprotiv, vidimo prilagođavanje svijetu i njegovim ‘ljubavima’, nažalost u mnogim crkvama vidimo krah istine i klečanje pred laži.

A sad vidimo i još nešto, svakako zbunjujuće i pomalo zastrašujuće. Ono malo neke nade u ovoj tmini daju nam neka nova lica, političari koji se ne srame svoje vjere u Isusa Krista, popust recimo Viktora Orbana koji je unatoč pritiscima Europe i optužbama crkve, podigao svoj narod u svakom smislu, duhovnom, ekonomskom, ljudskom ili Mattea Salvinija talijanskog ministra unutarnjih poslova koji pokušava to isto učiniti, vratiti Italiju Talijanima, prvo i to s krunicom u rukama.

Ali čini se da to nikome ne odgovara, čim se protiv njega toliko progovara pa je vrijem da se zapitamo što se točno događa? Zašto je krivo čuvati svoj identitet, svoju vjeru, svoju domovinu? Zašto? Zašto je krivo ono što je zapravo čudesno, da jedan političar pred svijetom posveti svoju domovinu Bezgrešnom Srcu Marijinom?

Naime, stojeći na pozornici na Piazzi del Duomo 18. svibnja, okružen vođama desnih stranaka iz različitih dijelova Europe, ali i mnoštvom naroda, Salvini je okupljanje povjerio svecima zaštitnicima Europe: sv. Benediktu, sv. Ćirilu i Metodu, sv. Brigiti Švedskoj, sv. Katarini Sienskoj, sv. Tereziji Benedikti od Križa (Edith Stein).

Zatim, ljubeći svoju krunicu, podigao je pogled prema zlatnom kipu Djevice Marije na vrhu milanske katedrale iz 14. stoljeća i rekao: “Povjeravam Italiju, svoj život i vaše živote Bezgrešnom Srcu Marijinu, koja će nas sigurno dovesti do pobjede.”

Narod je klicao od radosti i oduševljenja! Jer očito kad crkva zakaže, apostoli naroda moraju biti politički lideri!

No, iako je Salvini oduševio svojim postupkom mnoge katolike Italije i svijeta, zapanjujuća je reakcija crkvenih dužnosnika.

Oni su ga naime napali da koristi vjeru za svoje interese samo zato što Salvini provodi politiku pod nazivom ‘Italija prva’, u odnosu na migrantsku politiku.

Tako je u nedjelju 19. svibnja kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, izdao je upozorenje Salviniju.

“Vjerujem da nas ovakva politika samo dijeli, ali Bog pripada svima”, rekao je novinarima u katedrali sv. Ivana Lateranskog u nedjelju 19. svibnja. “Zazivanje Boga za svoje ciljeve uvijek je vrlo opasno.”

Kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik Europske biskupske konferencije, također je kritizirao Salvinija, rekavši talijanskom listu “La Stampa” da kršćanske vrijednosti ne može prisvojiti nijedna skupina. Napomenuo je da su “prihvaćanje i integracija bitne vrijednosti Evanđelja” te da “nemaju boju”.

I uistinu riječi poput prihvaćanje i intergracija, Bog je jedan,  zvuče jako lijepo, tolerantno, humanističko i gotovo kršćanski. No jesu li?

Isus bi očito bio danas prognan kad bi ponovio svoju velikosvećeničku molitvu svijetu pa ponovno rekao:

Objavio sam ime tvoje ljudima
koje si mi dao od svijeta.
Tvoji bijahu, a ti ih meni dade
i riječ su tvoju sačuvali.
Sad upoznaše
da je od tebe sve što si mi dao
jer riječi koje si mi dao
njima predadoh
i oni ih primiše
i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao
te povjerovaše da si me ti poslao.
Ja za njih molim;
ne molim za svijet,
nego za one koje si mi dao
jer su tvoji. (Iv. 17. 6-9)

Tko ima oči, neka vidi!