‘Zapalite vatru, ući ćemo u nju, pa vidjeti čiji je Bog pravi!’

Kako je sveti Franjo pobjedio Islam...

U današnje vrijeme mnogo se više govori o toleranciji, dijalogu i jedinstvu a sve manje o evidentnoj istini koja glasi: Jedan je Bog – Isus Krist. Tako nerijetko vidimo svećenike koji se mole Allahu, ljude koji misle da je Allah kršćanski Bog, vidimo crkvu koja se nerijetko prilagođava, miče svoje križeve, ruši svoje crkve sve poradi ‘mira i ljubavi’.

No, jesu li kršćani pozvani na to? Na šutnju? Ili su pozvani jasno zauzeti stav vjere, stav Istine koja se ne prilagođava, poštuje tuđe odabite ali zastupa apsolutnu pobjedu Krista nad svime što postoji.

Mnogi se danas pitaju kako se postaviti prema Islamu, a sveti Franjo Asiški daje nam odgovor! To nije dijalog prihvaćanja laži, to nije ‘zajednička’ molitva, to je vjera u nepobjedivog, u milosnog u najjačeg, neustrašivog, nedodirljivog Gospodina Isusa Krista koji ne poznaje strah.

Ne, nije riječ o nasilju, riječ je o evangelizaciji, o naviještanju apsolutne ISTINE, kako je to činio i sv. Franjo. Donosimo vam samo jedan primjer u kojem je sv. Franjo pobijedio Sultana.

Obratite pažnju na snagu vjere, jer ta snaga je snaga koja se traži za današnje vrijeme i ništa manje od toga!



U jeku križarskih ratova 1219. godine, sv. Franjo Asiški je odlučio poći u misijsko putovanje u Egipat. Stigavši tamo, prošao je kroz križarske linije i došao do muslimanske teritorije. Kako je bio izvan dometa kršćana ubrzo su ga uhvatili muslimanski vojnici. Franjo je rekao vojnicima da želi sultanu propovijedati Krista. Sultan Melek el-Kamel mu je, želeći ga ismijati dopustio da uđe u njegov logor i obećao mu da će mu dopustiti da se živ vrati odakle je došao. Kada su ga doveli pred sultana Franjo je rekao: ” Mene šalje Svemogući Bog da naviještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu pokaže put spasenja.” I dok je propovijedao, sultanu je se Franjo svidio i dojmila ga je snaga Franjinih riječi i to tako jako da ga je pozvao da nekoliko dana boravi kod njega.
Franjo je sultanu ponudio da ispitaju čija je vjera prava, odnosno rekao mu je da zapale veliku vatru i obojica uđu nju, a onaj koji izađe nepovrijeđen glasnik je pravoga Boga i prave vjere. Kada sultan ni na to nije pristao, sv. Franjo mu je predložio da, umjesto sultana, s njim u vatru uđe neki od imama ili bilo ko koga sultan odabere, ali sultan pokolebane vjere nije pristao ni na to.
Kako sultan nije bio voljan dopustiti taj pokus s vatrom, sv. Franjo je zamolio dopuštenje da ih napusti. Sultan je, iako ismijan, ispoštovao svoju riječ i dao nalog da Franju sprovedu do kršćanskih utvrda.

Tko je od nas spreman uči u vatru za svjedočanstvo ISTINE s vjerom da je Isus pravi Bog? Ne odustajte kršćani od Isusa u ovim vremenima, jer on nas baš takve treba! To su nasljedovatelji Krista, branitelji istine kojih je danas jako malo – nažalost, čak i u Crkvi!

Tko je od nas spreman uči u vatru za svjedočanstvo ISTINE s vjerom da je Isus pravi Bog? Ne odustajte kršćani od Isusa u ovim vremenima, jer on nas baš takve treba! To su nasljedovatelji Krista, branitelji istine kojih je danas jako malo – nažalost, čak i u Crkvi!

Sveti Franjo – Kralj gozbi i zabava postao najposlušniji Kristov učenik

Sv. Franjo rodio se 1182. god. u Asizu. ‘Kralj gozbi i zabava’, kako su ga nazivali, okupljao je uvijek oko sebe društvo te se novcem svoga bogatog oca trgovca zabavljao i veselio.

Zanesen avanturizmom i slavom želio je postati vitezom. Godinu dana proveo je zarobljen u tamnici te je nakon razočaravajućih ratnih iskustava doživio preokret. Posvetio se brizi za siromahe i gubavce. Kad se jednog dana molio u ruševnoj crkvici Svetog Damjana, nedaleko Asiza, začuo je Isusa kako mu s križa govori da ide i obnovi njegovu crkvu. Franjo je prodao skupocjene očeve tkanine i dao novac župniku da uredi crkvicu. Razljućeni otac zatražio je da ‘prolupali’ sin vrati novac ili da se odrekne nasljedstva. Franjo je vratio novac, a k tome se i odrekao nasljedstva. Ubrzo su mu se pridružili i neki istomišljenici te je papa odobrio njihova jednostavna redovnička pravila. Sveta je Klara, Franjina prijateljica i vjerna sljedbenica, pod njegovim vodstvom osnovala ženski franjevački ogranak. Radi jake želje laika, Franjo je osnovao i za njih prikladnu zajednicu, takozvani Treći red. Imao je silnu želju postati sličan Isusu. U jednoj ekstazi zadobio je na tijelu i Isusove rane. Crkveni povjesničar Lortz piše: ‘Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji’. Umro je u noći trećega listopada 1226. na podu crkvice okružen redovnicima.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI