Dokazana velika uloga crvuljka u imunološkoj obrani organizma

0
345
Pixabay

Do upale crvuljka najčešće dolazi u razdoblju života između 10 i 30 godina. Uzrok nije uvijek jasan, no najčešće se prilikom patohistološke pretrage kirurški odstranjenog crvuljka u njegovoj šupljini (lumenu) nalazi začepljenje (opstrukcija) ostatkom hrane, najčešće biljnih vlakana, otvrdnulom stolicom (fekalitom), ili čak parazitom, poput dječje gliste

 Trbušna je šupljina, uključujući i zdjelični dio, dio tijela u kojem je smješteno mnoštvo organa, a onuda prolaze i velike krvne i limfne žile. S obzirom na velik broj organa i organskih sustava, nije neobično da je trbuh često – sijelo raznih bolova. Bolove u trbuhu grubo možemo podijeliti na akutne, tj. one koji su nastali – naglo, te na kronične, koji se povremeno ponavljaju i/ili traju dulje vrijeme. Akutni bolovi u pravilu su opasnija pojava jer često upućuju na novonastalo zbivanje, koje može biti opasno i po život ako se zanemari. Kronični bolovi, pak, najčešće nisu opasni po život, što ne znači da ih se može ignorirati.

S obzirom na širinu problematike, u ovom članku dotaknute su samo neke tegobe koje su povezane s bolovima u trbuhu. Upale organa često iz akutnog stanja s vremenom prelaze u kroničnu bolest ako se liječenje zanemari ili ako ono nije moguće, odnosno – ne daje  rezultate. Bolovi koji nastanu naglo i jakog su intenziteta u pravilu su opasnija pojava od kroničnih bolova, iako i ovdje ima odstupanja od toga pravila. Akutni bolovi mogu upućivati na upalu nekog organa smještenog u trbušnoj šupljini, kao što su upala gušterače (pankreatitis), upala crvuljka (apendicitis), upala trbušne maramice (peritonitis), upala žučnog mjehura (kolecistitis), upala želučane sluznice (gastritis).

Crvoliki izdanak – crvuljak –  dio  crijeva koji nalikuje prstu na rukavici, a koji se odvaja od debelog crijeva na mjestu neposredno iza tankog crijeva,  naziva se – slijepo crijevo. Može biti dug od 5 mm do 30 cm, pa i više, a promjer mu iznosi od 0,3 do 1 cm. Crvuljak postoji samo kod čovjeka, primata i nekih glodavaca. Prije se smatralo kako je crvuljak zakržljao i suvišan organ, a danas se smatra kako je to posebno oblikovan dio slijepog crijeva s osobitom građom. Sluznica crvuljka sadrži obilje limfatičnog tkiva.

Crvuljak i imunološka obrana

U novije vrijeme postoji čitav niz istraživanja (europske i američke studije) u kojima je dokazana velika uloga crvuljka u imunološkoj obrani organizma (poglavito probavnog sustava) od brojnih bolesti.

Do upale crvuljka najčešće dolazi u razdoblju života između 10 i 30 godina. Uzrok nije uvijek jasan, no najčešće se prilikom patohistološke pretrage kirurški odstranjenog crvuljka u njegovoj šupljini (lumenu) nalazi začepljenje (opstrukcija) ostatkom hrane, najčešće biljnih vlakana, otvrdnulom stolicom (fekalitom), ili čak parazitom, poput dječje gliste.

Ovo začepljenje dovodi do otežanog otjecanja sluzi koju izlučuje sluznica crvuljka, stvarajući pogodno tlo za razmnožavanje bakterija koje, kao i cijelom crijevu, tamo i normalno postoje. Do upale crvuljka može doći i širenjem drugih upala iz debelog crijeva, poput Crohnove bolesti. Kod starijih osoba, promjer crvuljka se smanjuje i ispunjava masnim tkivom čime se može objasniti znatno niža učestalost upale crvuljka kod te populacije. Postoji nekoliko anatomskih inačica položaja crvuljka. To su: ilijačni, retrocekalni, pelvični i subhepatalni.

Glavni simptom upale crvuljka je bol u trbušnoj šupljini, koja tipično započinje u području oko pupka, a potom se širi u donji desni dio (kvadrant) trbušne šupljine. Ova se bol tipično pojačava tijekom 12 do 18 sati, ponekad postajući i nepodnošljiva, koja se pojačava prilikom dodirivanja trbušne stijenke (lat. palpatio). U slučaju retrocekalnog položaja ovaj znak može biti odsutan, jer slijepo crijevo (cekum) napunjen zrakom amortizira tlak.

Ako postoji sumnja na upalu, digitorektalnim se pregledom otkriva osjetljivost u rektovezikalnom džepu (recessus rectovesicalis) kad je lokalizacija pelvična (u zdjelici). Kašljanjem i kretanjem se bol pojačava. Simptomi se mogu uvelike razlikovati od bolesnika do bolesnika, a u njih spadaju još i mučnina, povraćanje, proljev, zatvorenost (stolice), gubitak apetita i povišenje tjelesne temperature, a svi se ne moraju očitovati, što ovisi o dobi i anatomskom smještaju crvuljka.

Kod male djece i trudnica simptomi mogu biti atipični.  Bolest počinje iz punog zdravlja s već opisanim simptomima i znakovima. Akutnu upalu crvuljka treba što prije kirurški liječiti, jer može dovesti do komplikacija, sepse ili čak do smrtnog ishoda. Gnoj koji se nalazi u samom crvuljku prožima i oslabljuje njegovu stijenku, zbog čega ona može puknuti (rupturirati), te dolazi do izlijevanja gnoja u trbušnu šupljinu i upale peritoneja, peritonitisa.

Ponekad, se masna marama, omentum, zalijepi oko rupturiranog crvuljka, pokušavajući na taj način ograničiti daljnje širenje infekcije. Ipak, unutar tako stvorenog džepa (lat. abscessus perityphliticus) gnojna upala i dalje traje, uz opasnost širenja u okolinu, i dalje, širenja bakterija u krv i sepse.

Simptomi upale slijepog crijeva

  • Bol u području oko pupka ili u gornjem dijelu trbuha, koja se širi prema donjem desnom dijelu trbuha i postaje intenzivnija;
  • Bol ne prestaje bez obzira na promjenu položaja tijela;
  • Mučnina i nagon za povraćanjem i/ili proljev;
  • Intenziviranje boli nakon pomicanja ili kašlja;
  • Nagon za učestalim mokrenjem uz navedene bolove;
  • Ponekad prisutnost povišene tjelesne temperature – iznad 37,5°C;
  • Simptomi mogu biti posve različiti u mlađoj i starijoj životnoj dobi;
  • U starijoj dobi, osobito iznad 70. godine, bolovi su manje intenzivni, a to može zavarati bolesnika i liječnika.

Simptomi u akutnoj upali slijepog crijeva se vrlo razlikuju kod pojedinih bolesnika. Razloga je nekoliko: upala počinje drukčijom konzistencijom (čvrstoćom) fekalnih masa, zatim svi imamo drukčiji prag boli i zbog mogućih drugih poremećaja organa u trbušnoj šupljini lokalizacija (mjesto boli i širenja boli) može biti malo drukčije, a i simptomi ovise o dobi u kojoj se upala razvija. Većina bolesnika kod nastupa bolova počinje samostalno uzimati neke analgetike (sredstva protiv bolova), kao Baralgin, Voltaren, Spasmex, Neofen i slična što je, naravno, pogrešno.

Nekada se upala slijepog crijeva dijagnosticirala kliničkim pregledom (anamneza, palpacija trbušne šupljine, mjerenjem tjelesne temperature pod pazuhom i u crijevu, zatim određivanjem leukocita u krvi). Danas uz sve navedene dijagnostičke preglede može se učiniti i ultrazvuk trbušne šupljine, u kojem se mogu isključiti svi drugi eventualni uzroci sličnih tegoba u trbušnoj šupljini i može se sa sigurnošću uz pomoć kolor doplera prikazati upaljeno “slijepo crijevo” (crvuljak).

Velika je prednost upotrebe ultrazvuka s kolor doplerom u razlučivanju akutnih bolova u trbušnoj šupljini, jer u konkretnom primjeru akutne upale “slijepog crijeva” leukociti u krvi koji su bili nekad gotovo isključivi dijagnostički znak hoće li se operirati ili čekati, sada se pregledom ultrazvukom ovo čekanje do operativnog zahvata i pucanja upaljenog slijepog crijeva može na vrijeme izbjeći.

Kod ranog zahvata mortalitet je manji od 1% i brz i potpun oporavak je uobičajen. Uz komplikacije (ruptura i razvoj apscesa ili peritonitisa) prognoza je lošija, tj. mogu uslijediti ponovne operacije, te dug oporavak. Akutna upala slijepog crijeva rješava se apendektomijom; kako odgođeno liječenje povećava smrtnost prihvaća se do 10% negativnih apendektomija. Kirurg može ukloniti crvuljak i kad je perforirao.

Ponekad je crvuljak teško locirati; u tom slučaju najčešće leži iza cekuma, ileuma ili mezenterija desnog kolona (debelog crijeva). Kontraindikaciju za apendektomiju predstavlja upalna bolest crijeva koja zahvaća cekum. Ipak, u slučajevima terminalnog ileitisa s normalnim cekumom, crvuljak treba ukloniti. Apendektomiji trebaju prethoditi antibiotici. Izbor su cefalosporini treće generacije. Za neperforirani apendicitis daljnji antibiotici nisu potrebni.

Ukoliko je crvuljak perforirao, s antibioticima treba nastaviti dok se temperatura i broj leukocita ne normaliziraju (obično pet dana). Ukoliko je nemoguće operirati, antibioticiiako nisu kurativniznačajno poboljšavaju stopu preživljenja. Bez operacije i antibiotika smrtnost iznosi više od 50 posto. Kada se nađe velika upalna masa koja uključuje crvuljak, terminalni ileum i cekum (dijelovi tankog crijeva)  izbor je u resekciji cijele tvorbe i formiranju ileostome.

U kasnom tijeku bolesti, kada se već formirao perikolični apsces, on se drenira ultrazvučno navođenim perkutanim kateterom ili kirurški (uz apendektomiju koja slijedi kasnije). Meckelov divertikul prilikom apendektomije treba ukloniti, ukoliko upala u okolini crvuljka ne sprječava postupak.

Prehrana nakon operacije slijepog crijeva

Kako biste što lakše ”preživjeli” oporavak nakon upale slijepog crijeva – liječnik će Vam dati upute kako se hraniti. Vrlo brzo ćete primijetiti ako se ne budete hranili namirnicama koje Vam je liječnik propisao, da Vam je teže obavljati nuždu, te da će Vam ”zabranjene namirnice” uzrokovati probavne tegobe.

Svu hranu koju ćete pripremati, potrebno je pripremiti na maslacu ili ulju. Dnevnu hranu trebate jesti u više manjih obroka, najmanje 6 puta. Hrana ne smije biti ni odviše topla, ni odviše hladna. Hranu koju jedete, trebate dobro prožvakati prije nego ju progutate.

Dopuštena jela i pića: juhe – prežgana juha, juhe od riže ili ječmene kaše, juhe od teletine i peradi s ukuhanom tjesteninom, rižom ili pšeničnom krupicom, juhe od povrća; meso – teletina, perad, riba, (kuhano, kosano, pirjano, pečeno bez kore); variva – špinat, blitva, mrkva, cvjetača, mladi, zeleni grašak, rajčice, glavice od šparoga; tjestenine – pecivo priređeno s mlijekom ili vodom, bijeli kruh (prepečeni, nikako svježi) dvopek, sve kuhane tjestenine (noklice, rezanci, krpice, makaroni, špageti).

Ostala jela: krumpir – u obliku kaše, krumpir kuhan u slanoj vodi preliven maslacem ili uljem, riža, gris). Salate – mlade salate, glavatica, rajčice; mliječna hrana – mlijeko, svježe kiselo mlijeko, svježi kravlji sir, vrhnje, maslac; voće – voćni sokovi, sirove jagode, maline, kupine, grožđe, naranče, limun, ribane ili pečene jabuke. Slatka jela – nabujak od riže ili pšenične krupice, palačinke, biskvit keksi, marmelada, med u manjim količinama. Pića – mineralne vode, ruski čaj, čaj od kamilice, kakao s mlijekom, bijela kava.

Nakon obroka trebali biste ležati najmanje pola sata s toplim oblogom na želucu. Prije spavanja popijte čašu mlijeka. Pušenje je za vrijeme oporavka strogo zabranjeno. (izvor: www.krenizdravo.rtl.hr)

Loading...