Cistitis je, najčešće, bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Počinje naglo, a uključuje bolno mokrenje (dizuriju), učestalo mokrenje malih količina mokraće (polakisuriju), neodgodivu potrebu za mokrenjem i ponekad bolove iznad pubične kosti. Više od 90 posto slučajeva cistitisa uzrokovano je bakterijom Escherichiom coli...
Cistitis nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cijev ili uretra i mjehur) inficira bakterijama, uz posljedičnu upalu. Cistitis je, najčešće, bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Cistitis počinje naglo, a uključuje bolno mokrenje (dizuriju), učestalo mokrenje malih količina mokraće (polakisuriju), neodgodivu potrebu za mokrenjem i ponekad bolove iznad pubične kosti. Više od 90 posto slučajeva cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli.
Bakterije koje dospiju u mjehur obično se uklanjaju tijekom mokrenja. Međutim, ukoliko bakterije ostanu u mjehuru, lako i brzo se razmnožavaju što dovodi do infekcije. Cistitis je česta bolest – od 100 osoba dvije će oboljeti. Najčešći je kod spolno aktivnih žena u dobi od 20 do 50 godina, ali se može pojaviti i kod spolno neaktivnih ili djevojčica.
Infekcije češće kod žena
Infekcije mokraćnog mjehura su česte u žena, osobito tijekom reproduktivnih godina. Neke žene opetovano razvijaju upale mokraćnog mjehura. Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i u mjehur. Žene često dobivaju upalu mjehura nakon spolnih odnosa, vjerojatno stoga, što je tijekom odnosa ozlijeđena mokraćna cijev. Ponavljane infekcije mjehura u žena rijetko su uzrokovane abnormalnom povezanošću između mjehura i rodnice (vezikovaginalnom fistulom) koja može uzrokovati samo te simptome, bez ikojih drugih.
Infekcije mokraćnog mjehura u muškaraca su rjeđe i obično započinju s infekcijom mokraćne cijevi koja se širi u prostatu, a zatim u mjehur. S druge strane, infekciju mokraćnog mjehura može izazvati i uvođenje katetera ili drugog instrumenta tijekom kirurškog zahvata. Najčešći uzrok ponavljanih infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna bakterijska infekcija prostate. Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mjehuru, većina tih lijekova ne može prodrijeti dobro u unutrašnjost prostate, te svladati infekciju na tom mjestu. Posljedica je toga da nakon prestanka antibiotskog liječenja, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur.
Rijetko se razvija nenormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućuje bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).
Simptomi cistitisa
Bolest počinje vrlo naglo. Cistitis u pravilu izaziva slijedeće simptome:
učestalo mokrenje (polakisurija), pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju, bolno mokrenje (disurija), neodgodivu potrebu za mokrenjem (urgentnost), potrebu za mokrenjem noću (nikturija), promijenjenu boju mokraće (zamućenu mokraću), ponekad krv u mokraći (hematuriju), neugodan ili jak miris mokraće, pritisak u maloj zdjelici i bol nisko u leđima.
Ostali simptomi koji mogu biti povezani s ovom bolešću: bolni spolni odnosi, bol u penisu, bolovi u slabinama, umor, povišena temperatura, tresavica, povraćanje, mentalne promjene ili smetenost. Osoba čija živčana podraženost mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru, može imati infekciju mokraćnog mjehura bez simptoma, sve dok se ne razvije infekcija bubrega ili vrućica neobjašnjenog uzroka.
Postavljanje dijagnoze
Liječnik može dijagnosticirati infekciju mokraćnog mjehura na osnovi njezinih tipičnih simptoma. Za analizu mokraće se uzima srednji mlaz, kako mokraća ne bi bila onečišćena bakterijama iz rodnice ili s vrška penisa. Osoba mokri u sanitarni čvor, zatim prestane, te nastavi mokriti u sterilnu posudicu. Mokraća se pregledava mikroskopom kako bi se vidjelo sadrži li crvene ili bijele krvne stanice ili druge tvari. Bakterije se prebrojavaju, a uzorak se uzgaja kako bi se utvrdila vrsta bakterije. Ako osoba ima infekciju, obično je jedna vrsta bakterija prisutna u vrlo velikom broju. U muškaraca, srednji mlaz mokraće obično je dovoljan za postavljanje dijagnoze. U žena su ovi uzorci ponekad onečišćeni bakterijama iz rodnice. Kako bi se izbjeglo onečišćenje mokraće, liječnik često mora uzeti uzorak mokraće neposredno iz mokraćnog mjehura, pomoć katetera.
Vrlo je važno pronaći uzrok infekcija koje se često ponavljaju. Liječnici mogu učiniti i rendgenske pretrage s primjenom kontrasta pri čemu se kontrastno sredstvo uštrca bolesniku u venu, a zatim rendgenski prati njegovo izlučivanje u mokraću putem bubrega. Rendgenske slike daju uvid u bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur. Cistouretrografija, kod koje se kontrastno sredstvo uvodi u mokraćni mjehur, te se rendgenski snima njezin izlazak, je dobar način pronalaženja mogućeg vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode, osobito u djece a može otkriti i svako suženje mokraćne cijevi.
Retrogradni urogram, kod kojeg se kontrastno sredstvo uvodi ravno u mokraćnu cijev, koristan je za pronalaženje suženja, izbočenja ili nenormalnih povezanosti (fistula) mokraćne cijevi i kod žena i kod muškaraca. Gledanje neposredno u mjehur uz pomoć instrumenta (cistoskopija) može pomoći pri postavljanju dijagnoze u slučajevima kada se infekcija mjehura ne popravlja unatoč liječenju. (www.msd-prirucnici.placebo.hr)
Recidivirajući cistitis
Mnogo više poteškoća od jednostavne, sporadične upale mjehura stvara recidivirajući cistitis. O njemu govorimo ako postoje tri recidiva (dakle povrata bolesti) u posljednjih godinu dana od kojih je svaki dokazan urinokulturom, ili pak dva mikrobiološki dokazana recidiva u posljednjih šest mjeseci. Tada su kriteriji za liječenjem nešto stroži i terapija se primjenjuje već kod nalaza urinokulture od 1000 bakterija u jednom mililitru urina.
Ponekad je u takvim slučajevima potrebno provoditi profilaktičko (spriječavajuće) liječenje niskim dozama antibiotika svaku večer ili tri puta tjedno kroz šest mjeseci. U trenutku započinjanja s profilaksom bolesnica ne smije imati simptome akutne infekcije, a profilaktičku dozu antibiotika treba koristiti nakon svakog spolnog odnosa.
Kao profilaktička terapija koriste se ranije navedeni antibiotici, ali i kotrimoksazol, te ciprofloksacin u niskim dozama. Osim antimikrobnih lijekova, kod recidivirajućih infekcija svakako je korisno pridržavati se određenog higijensko-dijetetskog režima koji uključuje konzumaciju barem litru i pol vode dnevno, češće pražnjenje mjehura s nastojanjem potpunog izmokravanja, mokrenje nakon spolnog odnosa, higijensko brisanje nakon stolice (sprijeda prema straga), te eventualnu promjenu metode kontracepcije (korištenje dijafragme nije poželjno).
Liječenje
Blagi slučajevi akutnog cistitisa mogu nestati spontano bez liječenja. Međutim, zbog opasnosti od širenja infekcije na bubrege (komplicirana urinarna infekcija), obično se preporučuje liječenje. Također, zbog visoke smrtnosti u starijoj populaciji, preporuča se brzo započinjanje liječenja. U liječenju bakterijskog cistitisa koriste se slijedeći antibiotici:
• trimetoprim-sulfametoksazol (ili kotrimoksazol);
• nitrofurantoin;
• amoksicilin (sam ili u kombinaciji s klavulanskom kiselinom);
• cefalosporini;
• fluorokinoloni.
Držite se slijedećih preporuka:
-
Uzimajte lijek prema uputi liječnika;
-
Uzimajte lijek dok ga ne potrošite u cijelosti, čak i ako se osjećate dobro nakon nekoliko dana;
-
Pijte mnogo tekućine kao što su voda, sok od jabuke, sok od brusnice, ili osvježavajuća pića bez kofeina;
-
Popijte najmanje 8 velikih čaša (od 2 decilitra) tekućine dnevno;
-
Mokrite kad god osjećate potrebu ili barem svaka 4 sata;
-
Nastojte potpuno isprazniti mjehur prilikom mokrenja;
-
Ako imate jake bolove u leđima, visoku temperaturu, povraćate ili imate i dalje smetnje nakon 10 dana, ponovo se obratite liječniku;
-
Nemojte piti alkohol (pivo, vino, žestoka pića) dok uzimate lijekove protiv infekcije mjehura i otiđite na kontrolu kad ste naručeni kod liječnika.
Kronični cistitis
Kronični cistitis ili cistitis koji se stalno ponavlja, treba temeljito liječiti zbog mogućnosti infekcije bubrega (pijelonefritis). Možda će biti potrebno primjenjivati antibiotike duže vrijeme (čak 6 mjeseci do 2 godine). Lijekovi koji zakiseljuju mokraću, kao što je askorbinska kiselina (vitamin C) mogu smanjiti koncentraciju bakterija u mokraći. (www.plivazdravlje.hr)
Kirurški zahvat može biti potreban radi otklanjanja fizičke zapreke toku mokraće (opstruktivna uropatija) ili za ispravljanje poremećaja građe, koji povećavaju vjerojatnost infekcije, kao što je “spuštanje” maternice ili mokraćnog mjehura. Ispuštanje mokraće iz začepljenog područja kroz kateter pomaže pri kontroli infekcije. Obično se prije kirurškog zahvata daje antibiotik, kako bi se smanjila opasnost od proširenja infekcije po cijelom tijelu.
Kontrola može uključivati urinokulturu kako bi se potvrdilo da bakterije više nisu prisutne u mjehuru.
Peventivne mjere mogu smanjiti simptome i spriječiti vraćanje infekcije. Održavanje genitalnog područja čistim i brisanje od naprijed prema nazad može smanjiti mogućnosti prijenosa bakterije Escherichije coli iz rektalnog područja na uretru. Mokrenje odmah nakon spolnog odnosa može pomoći u uklanjanju bakterija koje su mogle biti unesene tijekom odnosa. Uzdržavanje od mokrenja dulje vrijeme može omogućiti bakterijama da se razmnože, dakle često mokrenje može smanjiti rizik od cistitisa kod osoba koje su sklone infekcijama urinarnog trakta.
Prirodni antibiotik
Savjet: probajte s prirodnim antibiotikom! Pomiješani u pravom omjeru, korijen peršina, limun, med i maslinovo ulje koji će svojim će moćnim antibiotskim i antivirusnim djelovanjem ukloniti dosadnu bakteriju.
Potrebni sastojci:
250 g korijena peršina;
250 g limuna s korom;
250 g meda (po mogućnosti od kadulje);
2 dcl maslinovog ulja.
Priprema:
Korijen peršina i limun s korom treba sitno nasjeckati, a zatim sve sastojke, uključujući med i maslinovo ulje, smiksati u mikseru. Dobit ćete kašastu masu koju treba čuvati u hladnjaku. Svaki dan ujutro treba uzimati jednu jušnu žlicu.
