Doživotna nepodnošljivost organizma na gluten, za koju su krivi geni daljih predaka…

0
166

Celijakija ili glutenska enteropatija nasljedni je imunološko-posredovani poremećaj koji obilježava trajna nepodnošljivost organizma na gluten, bjelančevine pšenicu, ječam i raž, a možda i zob. Jedna je od najčešćih kroničnih gastroenteroloških bolesti. Kao posljedica se javlja tipična glutenska enteropatija koja se manifestira kod nekih osoba i izaziva teško oštećenje sluznice tankog crijeva, zbog čega je umanjena resorpcija hrane

Kako bi ukazali na važnost i problem celijakije kao bolesti, korisno je podsjetiti se na važnost i ulogu probavnog sustava u  ljudskom organizmu. Probava je proces koji se događa u probavnom sustavu, a uloga probavnog sutava je mehanička i kemijska razgradnja hrane, apsorpcija hranjivih sastojaka u krvni i limfni optok, te defekacija. Kroz probavu, ljudski organizam dobiva energiju koja se oslobađa razgradnjom nutrijenata (energetski bogati hranjivi sastojci). Nutrijenti i energija iz hrane potrebni su za normalno funkcioniranje organizma i njegovu izgradnju.

Probava počinje u ustima, gdje se hrana unosi, žvače i usitnjava. Pri žvakanju se oslobađa slina koja vlaži hranu i svojim enzimima započinje razgradnju ugljikohidrata. Hrana gutanjem odlazi u jednjak koji povezuje usta i želudac. U želucu se događa najveća razgradnja, uz pomoć želučanih sokova (želučane kiseline) koji razgrađuju bjelančevine.

Loading...

Razgrađena, hrana poprima tekuću formu i odlazi u tanko crijevo gdje se obavlja završna enzimatska razgradnja i apsorbiraju nutrijenti. Probavni enzimi iz jetre (žuč) i gušterače izlučuju se u tanko crijevo i pomažu u razgradnji masti (jetra), ugljikohidrata i bjelančevina (gušterača). Osim dugih probavnih crijeva i probavnih organa, u procesu probave sudjeluju i veće probavne žlijezde koje izlučuju svoje sekrete.

Na tanko crijevo se nadovezuje debelo crijevo. U njemu se reapsorbiraju mineralne tvari i voda, a bakterijska fermentacija oblikuje stolicu. Vrijeme potrebno za prolaz hrane kroz probavnu cijev je oko 24 do 48 sati. Stolica izlazi  iz probavnog trakta kroz analni otvor i time završava proces probave. Potrebne tvari resorbirane iz crijeva putuju krvotokom po cijelom tijelu, dolaze do stanica, gdje se iskorištavaju za energiju i druge procese.

Što je celijakija?

Celijakija ili glutenska enteropatija nasljedni je imunološko-posredovani poremećaj koji obilježava trajna nepodnošljivost glutena, bjelančevine pšenice, ječma i raži, a možda i zobi. Jedna je od najčešćih kroničnih gastroenteroloških bolesti. Celijakija je kronična bolest koju karakterizira nepodnošljivost organizma na gluten, a kao posljedica je tipična glutenska enteropatija koja se manifestira kod nekih osoba i izaziva teško oštećenje sluznice tankog crijeva, zbog čega je umanjena resorpcija hrane.

Oštećenje sluznice tankog crijeva koje dugo traje može rezultirati razvojem vrlo teških i životno ugrožavajućih bolesti. U bolesnika u kojih je bolest prepoznata i liječena bezglutenskom dijetom, jednaka je stopi obolijevanja i smrtnosti od teških bolesti kao u zdravih ljudi.

Simptomi celijakije ovise o dobi bolesnika, trajanju i jačini bolesti, te oštećenju organa. Osnovni oblici celijakije su tipična, atipična i “tiha” celijakija. Ovisno o obliku može se manifestirati na crijevima, koži i na drugim organima i organskim sustavima.

Simptomi celijakije

Celijakija se pojavljuje u bilo kojoj dobi, ali najčešće kod male djece i u razdoblju od tridesete do četrdesete godine života. Često se prezentira nespecifičnim simbolima kao što su umor ili malaksalost, te simptomima ostalih bolesti tankog crijeva. Celijakija se najčešće javlja kod dojenčadi kada dijete počne uzimati hranu koja sadrži gluten.

Tipični simptomi celijakije su: dugotrajni proljev ili brojne, obilne, masne, pjenušave, zaudarajuće stolice, nenapredovanje ili gubitak na tjelesnoj težini, gubitak teka, nadutost trbuha, psihičko nezadovoljstvo. Javlja se u djece od 6. mjeseca do 2. godine života. Dijete postepeno poprima “žablji izgled”, s velikim trbuhom i tankim ekstremitetima. Neka istraživanja pokazuju da se ovaj tipični crijevni oblik bolesti javlja u svega 50% slučajeva celijakije.

Najčešće vidljivi znakovi celijakije su: povraćanje, povećan trbuh, proljev, obilna sjajna i zaudarajuća stolica, mrzovoljnost, mlitava muskulatura i umor. Kod djece starije dobi simptomi mogu još biti težina tijela ispod norme starosti i mala tjelesna visina. Celijakija se može pojaviti i u odrasloj dobi. Vanjski znakovi bolesti često su skriveni iza raznih drugih bolesti koje nisu tipične za celijakiju. Osobe su slabokrvne, prisutna je bolest kostiju, problemi probavnog trakta, napinjanje i bolesti trbuha.

Atipični simptomi koji su rezultat smanjene apsorpcije hranjivih sastojaka hrane su: anemija zbog nedostatka željeza, niski rast, rahitis, osteopenija, osteoporoza. Crijevni oblik celijakije može se manifestirati učestalim bolovima u trbuhu, povraćanjem, “masnom jetrom”, povećanjem jetrenih enzima bez drugih uzroka bolesti jetre i sl. kod odraslih.

Postoje oblici ove bolesti koji se prezentiraju na drugim organima i organskim sustavima. “Kožna celijakija” ili herpetiformni dermatitis je oblik bolesti karakteriziran pojavom sitnijih mjehurića na koži laktova i koljena. Simptomi koji mogu ukazivati na celijakiju su i: hipoplazija zubne cakline, ponavljani aftozni stomatitis, neplodnost, impotencija, odgođena pojava puberteta, ponavljani perikarditis ili dilatirajuće miokardiopatije i sl. Simptomi mogu biti i od strane centralnog živčanog sustava: epilepsija, cerebelarna ataksija, neuropatije, depresija ili iritabilnost, poremećaji ponašanja i sl.

Dijagnosticiranje celijakije

Jedina pretraga koja sa sigurnošću dijagnosticira celijakiju je biopsija tankog crijeva. Po uzorku dijela tankog crijeva dokazuje se je li sluznica karakteristično promijenjena: resice tankog crijeva nestanu, sluznica postane tanka, atrofična. Celijakija je doživotna nepodnošljivost na gluten. Kod rijetkih primjera do ozdravljenja dođe u pubertetu. Osobu sa sumnjom na celijakiju liječnik treba uputiti, ovisno o dobi, pedijatru ili internistu gastroenterologu, koji će učiniti testiranje krvi i u slučaju pozitivnih nalaza biopsiju sluznice tankog crijeva.

Testiranjem krvi s velikom sigurnošću se može postaviti opravdana sumnja u celijakiju testirane osobe. Međutim, negativni test antitijela ne isključuje celijakiju s potpunom sigurnošću! Zlatni standard dijagnoze celijakije je analiza tkiva dobivenog biopsijom sluznice tankog crijeva. Mogu  se raditi i antigen histološke kompatibilnosti tkiva, ali ne rutinski, nego u dvojbenim slučajevima. Ne smije se započinjati s bezglutenskom dijetom prije biopsije sluznice crijeva i postavljene dijagnoze celijakije jer dijeta ometa pravilnu dijagnozu ili može omesti postavljanje dijagnoze neke druge bolesti s istim simptomima.

Najčešće su za celijakiju krivi geni daljih predaka. U skandinavskim zemljama celijakija je mnogo češća nego u Europi, a gotovo je nema u zemljama Azije i Sjedinjenim Američkim Državama.

Liječenje

Celijakija se liječi doživotnom bezglutenskom prehranom koja podrazumijeva izostavljanje sve hrane koja sadrži pšenicu, raž ili ječam. Preporuča se izostaviti i zob iz prehrane, budući da su pripravci zobi najčešće onečišćeni navedenim žitaricama.

Usprkos svim zdravstvenim rizicima relativno mali broj oboljelih od celijakije se pravilno liječi. Često treba i do 11 godina dok se ne postavi točna dijagnoza bolesti. Mnogi i umiru od posljedica neliječene celijakije. Unatoč takvim podacima, ljudi, ali i zdravstveni radnici, relativno su malo svjesni prisutnosti celijakije kod svojih bolesnika.

Brojni i različiti simptomi celijakije, u kombinaciji s malom svjesnosti o njoj, često vode do krivih dijagnoza i ozbiljnih posljedica za zdravlje. Bolje poznavanje ove bolesti i točniji postupci za njeno dijagnosticiranje pridonose njenom češćem otkrivanju. Današnje znanje o celijakiji i održavanju zdravlja s tom bolešću je nedovoljno. U prilog tome govori i podatak da na 1 prepoznatog bolesnika dolazi 7 neprepoznatih, a oboljelih, kako je prethodno rečeno.

Problem je i nedovoljna razina kliničke sumnje liječnika na ovu bolest koja može imati teški klinički tijek i ozbiljne posljedice, a prepoznata se liječi lako, i to samo dijetom. Na celijakiju valja misliti češće i raditi skrining mnogo češće nego li se to sada radi.

Liječi se tako da se provodi dijeta u kojoj je strogo isključen gluten iz prehrane i kod takve dijete dolazi do oporavka crijevnih resica. Komplikacije nastaju kada bolest koja je dobro odreagirala na gluteinsku dijetu prestane odgovarati na nju. U najvažnije komplikacije spadaju pojave novotvorina u tankome crijevu i izvan njega, a u odnosu na ostatak populacije češći su i T-stanični limfomi, pogotovo pri dugotrajnim bolestima. Jedini lijek i prvo i osnovno pravilo kod celijakije je bezglutenska dijeta koja traje cijeli život. To znači da se iz prehrane izbacuju sve namirnice koje u sebi sadrže žitarice: pšenicu, raž, ječam.

Dopuštena hrana:

  • sve vrste voća: svježeg, kandiranog, suhog;
  • vrste žitarica: riža, kukuruz, proso, heljda, soja, sezam;
  • sve vrste povrća uključujući krumpir, grahorice, rižu, leću, salate;
  • sve vrste mesa, ribe, jaja;
  • mlijeko, margarin, vrhnje, jogurt, sir;
  • gljive;
  • šećer, čaj, crna kava, kakao, đem, med, pekmez;
  • čisti sladoled, čista čokolada, kavovina;
  • škrob, uključujući i pšenični škrob;
  • ulje, ocat, papar, paprika, sol, kvasac, mirodije.

Zabranjena hrana:

  • PŠENICA, RAŽ, JEČAM i sve njihove prerađevine i proizvodi koji sadrže ove žitarice i u tragu;
  • pšenične klice, mekinje, krupica od nezrela žita;
  • sladno pivo, bijela kava, viski;
  • kupovni kruh od kukuruznog brašna (uvijek sadrži bijelo brašno);
  • gotove juhe, gotova hrana, sosevi, instant krumpir;
  • suhe smokve – bijeli prah na njima često je brašno;
  • suhomesnati proizvodi poput salama, kobasica, hrenovki, pašteta – pretežno sadrže brašno.

Kao što je spomenuto liječenje se provodi prehranom bez glutena (zabrana namirnica koje sadržavaju pšenicu, rižu i ječam). Budući da je gluten jako rasprostranjen u prehrani (npr. u komercijalnim juhama, umacima, sladoledu, hrenovkama), potrebno je bolesnika detaljno upoznati s listom zabranjenih namirnica.

Bolesnike treba poticati na suradnju s dijetetičarima te ih učlanjivati u klubove za potporu oboljelih od celijakije. Terapijski odgovor na bezglutensku dijetu obično je brz, te simptomi nestaju nakon 1 do 2 tjedna. Konzumiranje čak i manjih količina hrane koja sadržava gluten može spriječiti remisiju ili pak inducirati relaps bolesti. Biopsiju sluznice tankog crijeva potrebno je ponoviti 3 do 4 mjeseca nakon uvođenja bezglutenske prehrane. Ukoliko patološki nalaz perzistira, treba razmotriti i druge uzroke vilozne atrofije (npr. limfom). Suzbijanje simptoma kao i normalizacija patohistološkog nalaza praćena je padom titra AGA i EMA.

Nadoknada vitamina, minerala ili krvnih derivata ovisi o utvrđenim deficitima. U blažim slučajevima nije potrebna supstitucija, ali u težim oblicima bolesti potrebna je racionalna nadoknada. U odraslih, to uključuje ferosulfat, folat, nadoknadu kalcija kao i standardne multivitamine. U bolesnika koji slabije odgovaraju na bezglutensku prehranu ili je postavljena pogrešna dijagnoza ili se pak radi o tvrdokornom obliku bolesti indicirana je kortikosteroidna terapija.

Bezglutenska dijeta nije nimalo štetna za organizam. Gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga čine zamjenjive su brojnim drugim prehrambenim izvorima. Uzimanjem hrane bez glutena niste lišeni niti jednog važnog nutritivnog sastojka, niti vitamina i minerala koji se ne bi mogli nadoknaditi drugom hranom. Uz striktnu bezglutensku dijetu stanje organizma potpuno se normalizira. I za ovu dijetu vrijede osnovna pravila pravilne prehrane koja vrijede i za zdrave osobe.

Priprema bezglutenske prehrane nije teško ostvariva, ali zahtijeva promjene ustaljenih prehrambenih navika. Temelji se na točnoj informiranosti, pravilnom izboru namirnica, pozornosti prilikom pripreme i posluživanja hrane. Bezglutensko kuhanje identično je normalnom kuhanju. Mnoga se jela mogu pretvoriti u bezglutenska bez ikakvih poteškoća ako se upotrebljavaju prirodno bezglutenske namirnice.

Primjerice; kada kažemo brašno, obično podrazumijevamo usitnjeno zrnje žitarica (krušarica – pšenica, raž, ječam…) no “brašna” su malo širi pojam koji podrazumijeva i brašna od osušenih sjemenki i nekih plodova (heljda, slanutak, leća, kesten…). Istina je da se takva “brašna” rjeđe koriste, ali ima onih dijelova svijeta u kojima su uobičajena.

Takve zamjene za brašno se svaki put iznova jave u oskudicama hrane. Brašno od heljde, leće ili pak brašno od kestena koje se koristi za izradu kruha koji je karakterističan po rupama i tvrdoj kori, a na Korzici se od njega pripravlja i pivo. Budući da ne sadrži gluten, može se koristiti za pripremu bezglutenske hrane.

Brojne recepte za bezglutensko pripremanje hrane možete pronaći na internetskim stranicama, brošurama i u priručnicima.