EKCEM – Upalna, neinfektivna kožna reakcija

0
251

Svaki čovjek koji dođe u kontakt sa ekcematogenom ne oboli od ekcema. Oboli samo onaj koji je obično nasljedno predisponiran da lako dobije ekcem. Dakle, ne nasljeđuje se ekcem, nego samo sklonost alergijskom načinu reagiranja kože. Tako dijete roditelja koji boluju od bronhalne astme može dobiti ekcem i u najranijoj životnoj dobi

Ekcem je najčešća kožna bolest. Zahvaća ljude oba spola, u bilo kojoj dobi. To je upalna, neinfektivna kožna reakcija, koja se javlja kao rezultat alergične reakcije kože kod nekih osoba. Ta preosjetljivost postoji na inače neutralne tvari ili podražaje, na koje većina ljudi obično ne reagira nikakvim kožnim promjenama. Tvari, to jest vanjski faktori koji izazivaju ekcematozne promjene na koži, zovu se alergeni ili ekcematogeni. Svaki čovjek koji dođe u kontakt sa ekcematogenom ne oboli od ekcema. Oboli samo onaj koji je obično nasljedno predisponiran da lako dobije ekcem. Dakle, ne nasljeđuje se ekcem, nego samo sklonost alergijskom načinu reagiranja kože. Tako dijete roditelja koji boluju od bronhalne astme može dobiti ekcem i u najranijoj životnoj dobi.

Loading...

Akutni i kronični oblik

Vanjski faktori koji izazivaju profesionalne ekceme u suvremenoj su industriji, zanatstvu i drugim profesijama vrlo brojni. U pravilu svaka tvar može imati ekcematogeno svojstvo. Spomenut ćemo samo neke: na primjer, cement kod zidara, terpentin i lak kod ličilaca, fiksaciona tekućina od fotografa, razni lijekovi kod medicinskog osoblja, deterdžent kod domaćica, kozmetička sredstva (boja za kosu, lak za nokte, šamponi, šminka) kod frizera i kozmetičara, sintetičko rublje, umjetna gnojiva kod poljoprivrednika itd. U industrijski razvijenim zemljama mogućnost kontakta s raznim alergenima je češća i neposredna, osobito ako je slaba tehnička zaštita na radu.

Po izgledu, ekcem može imati akutni i kronični oblik. U akutnom obliku promjene na koži prolaze kroz nekoliko faza: crvenilo, zatim pojava prištića i mjehurića. Pucanjem mjehurića koža vlaži, a sušenjem nastaju kraste i ljuštenje. Kod kroničnog oblika prevladavaju kraste i ljuskavost. Koža je zadebljana i hrapava. Valja istaknuti da se ekcem ne mora smjestiti samo na mjestima kontakata s uzročnikom, nego se može proširiti i na ostale dijelove kože. Najčešća lokalizacija ekcema je na rukama ili licu, gdje uzročni faktor dođe izravno ili bude donijet prstima. Ekcem može trajati mjesecima, godinama, a i čitav život.

Liječenje u prvom redu – uzročno

Za liječenje ekcema ima niz lijekova (masti i krema), koji služe smirivanju upalne kožne reakcije. Međutim, liječenje mora biti u prvom redu uzročno, to jest mora se nastojati ukloniti uzročni faktor, ili ako to nije moguće, provesti planski i metodički higijensko-tehničke zaštitne mjere. Nekad će uklanjanje pacijenata iz takove okoline, to jest promjena zvanja, biti jedina efikasna mjera. Od općih higijensko-tehničkih i individualnih zaštitnih mjera dolaze u obzir zaštitna odjela, pregače, rukavice (kada se rukuje deterdžentima, sapunima otapalima, kad se rade domaćinski i povrtlarski radovi itd.), mijenjanje radnog odijela itd. Rukavice treba nositi kad pušu hladni vjetrovi, valja osobito obratiti pažnju na to da se ruke dobro obrišu nakon pranja. Kod već prisutnog ekcema trebalo bi izbjegavati čak i sapun i vodu, a čistiti kožu slanom vodom (žlica soli na pola litre vode) ili uljem. Ponekad emocionalna napetost, brige i stresovi pogoršavaju ekcem. Primjena desenzibilizacije, to jest metode kojom želimo smanjiti osjetljivost kože na određene nokse (uzročnike) pokazala se samo u nekim slučajevima uspješna.

Profesionalne kožne bolesti čine 50 do 70 posto svih profesionalnih oboljenja, a od tih kožnih bolesti, profesionalni ekcem je najčešći.