Pretilost, debljina, gojaznost (lat. obesites), kronična je bolest koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako povećanje 10 posto više od idealne težine, smatra se debljinom. Debljina je štetno nakupljanje masti u organizmu. Definirana je indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 30 kg/m2 (računa se na taj način da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima)
Najozbiljniji su poremećaji kardiovaskularnog sustava koji počinju kao metabolički sindrom, a uzrokuju oko 50 posto smrti u zapadnom svijetu ili jako smanjuju kvalitetu života. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, oko 60 posto ljudi u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok Svjetska zdravstvena organizacija tretira pretilost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem, jer sve više zemalja prihvaća zapadnjačke navike brze prehrane.
Pretilost, debljina, gojaznost (lat. obesites), kronična je bolest koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako povećanje 10 posto više od idealne težine, smatra se debljinom. Debljina je štetno nakupljanje masti u organizmu. Definirana je indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 30 kg/m2 (računa se na taj način da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima).
Centri za jedenje i sitost
U cijelom svijetu se bilježi trajni porast broja debelih ljudi. Glavni su uzroci pretilosti prevelik unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a neiskorišten radom i fizičkom aktivnošću, skladišti u organizmu u obliku masnog tkiva. Svatko tko se malo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj skupini. Nedovoljno kretanje i debljina čine začarani krug. Premalo kretanja doprinosi dobitku na težini, a pretilost otežava kretanje.
No, u podlozi razvoja pretilosti ne leži samo ova jednostavna formula unosa i potrošnje, nego je pretilost posljedica djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, psihološke i socijalne uzroke. Rijeđi uzroci pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače, oštećenja središnjeg živčanog sustava i neki lijekovi (kortikosteroidi, antidepresivi).
Prema mišljenju psihologa, za razvoj pretilosti veoma su važni psihološki faktori, utjecaj obitelji i okoline u kojoj živimo, te struktura ličnosti. Pretile osobe često se karakteriziraju kao osobe koje svoje emocionalne stresne događaje liječe hranom, što dovodi do razvoja reaktivne pretilosti. Nasljeđe je također jedan od važnijih kofaktora u razvoju pretilosti. Naime oko 80 posto pretilih osoba ima pozitivnu anamnezu o postojanju pretilosti u obitelji. Takva pretilost nije posljedica samo nasljeđa, već i naučenih obrazaca ponašanja od roditelja.
Suvremena genetika utvrdila je povezanost genskih mutacija s pretilošću, a moderna znanost postojanje hormona gladi i hormona sitosti. Hormon gladi (grelin) pronađen je u stanicama trbušnog tkiva, ali i u raznim dijelovima mozga. Kada smo gladni, razina ovog hormona je visoka, te stimulira moždane stanice koje nam daju do znanja da trebamo jesti. Nakon obroka njegova razina drastično pada. Suprotan učinak ima hormon sitosti (leptin) kojeg otpušta masno tkivo.
Težinu tijela određuju živčani putevi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost, koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi, reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike).
Leptin obavlja mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima pretilosti i, vjerojatno, dijabetesa. Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija, stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice.
Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju. Visoka razina leptina uzrokuje manjak apetita. Stoga se disbalans navedenih hormona povezuje s razvojem pretilosti.
Važno je napomenuti da unatoč činjenici da je debljina (BMI preko 30) nesumnjivo opasna, još uvijek nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan za one koji su inače zdravi i nisu rizična skupina za razvoj dijabetesa, srčanog oboljenja ili karcinoma. Kod muškaraca, BMI ima tendenciju povećanja sve do 50. godine života, nakon čega opada. U žena se težina povećava sve do dobi od 70 godina, a zatim se ujednačuje.
Dobivanje na težini neminovno je sa starenjem, a postupno dobivanje oko 5 kilograma na normalnu težinu, nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kilograma.
Bolesti srca i krvnih žila
Najčešći uzroci smrti u našim krajevima, jednako kao u razvijenom zapadnom svijetu, su – bolesti srca i krvnih žila. Na njihov razvoj prekomjerna tjelesna težina utječe na više načina. Što je prekomjerna težina veća, veći su rizici razvoja bolesti srca i krvnih žila. Pri tome nije nebitan i oblik debljine.
Debljina koncentrirana na trbuhu puno je opasnija za razvoj kardiovaskularnih bolest,i nego debljina koncentrirana u bedrima, a opasnost od razvoja bolesti upravo je proporcionalna kvocijentu opsega bedara i trbuha. Debljina s vremenom uzrokuje povišen tlak, jer je masno tkivo slabije prokrvljeno, što stvara veći otpor protoku krvi na periferiji, a zahtjevi za srce kao pumpu povećani su kod svakog tjelesnog napora.
Povišeni arterijski krvni tlak s vremenom dovodi do povećanja srčanog mišića, što ne prate arterije koje ga opskrbljuju krvlju. Odlaganje arterosklerotskog materijala u njihove stijenke dovodi do razvoja koronarne bolesti. Povišen arterijski krvni tlak izaziva i sitna oštećenja arterija, pogotovo na mjestima njihova račvanja i time oštećuje njihove stijenke.
Maligni tumori
Maligni tumori, drugi su po redu kao uzrok smrtnosti u razvijenom svijetu. Primijećeno je da je debljina povezana s karcinomom jajnika, maternice i dojke kod žena, te prostate i debelog crijeva kod muškaraca.
To je, vjerojatno, vezano uz veću količinu aktivnih estrogena u krvotoku, koji se iz manje aktivnih deriviraju u aktivnije upravo u masnom tkivu trbuha. Kod pretilih su relativno česti i karcinomi žučnjaka i karcinomi jetre i gušterače.
Bolesti sustava za pokretanje
Velika skupina bolesti koje nisu povezane s povećanom smrtnošću, nego s invaliditetom i bitno smanjenom radnom sposobnošću, su – bolesti sustava za pokretanje. Spuštena stopala, koja često prate debljinu, onemogućuju amortiziranje udaraca pri kretanju, zbog čega stradavaju svi zglobovi na nogama, poglavito koljena i kukovi, gdje se razvijaju artrotske promjene, te mali zglobovi kralježnice i sama kralježnica.
Takve promjene neposredno potiče i sama debljina. Ukoliko se ne mršavi unatoč bolestima sustava za kretanje, nastaje zatvoreni krug – debljina pogoduje razvoju bolesti, a bolest sama onemogućuje kretanje i tako posredno može dovesti do daljnjeg debljanja, što osobi može znatno otežati ili čak potpuno onemogućiti kretanje.
Bolesti probavnog sustava
Najčešće su to kolesterolski žučni kamenci koji se kod pretilih osoba javljaju dva do šest puta češće nego kod osoba s normalnom težinom.
Pored toga, čest je i gastroezofagealni refluks – vraćanje želučanog sadržaja u jednjak. U normalnim se okolnostima to ne može dogoditi jer to onemogućuje tonus mišića na kraju jednjaka. Ako je pak tlak u trbušnoj šupljini previsok, a to je slučaj kod debelih osoba, nastaje gastroezofagealni refluks koji izaziva neugodno žarenje u prsima.
Treći je problem masna jetra, koja najčešće u početku ne stvara veće probleme, ali ako se stanje zanemari, može se transformirati u bolest koja se mora liječiti kako bi se izbjegla ciroza i eventualno karcinom jetre.
Djeca i pretilost
Masne se stanice množe tijekom dva perioda rasta i razvoja: rane mladosti i adolescencije. Prekomjerno jedenje u tim razdobljima povećava njihov broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni s viškom tih stanica.
Svakako da izvjesnu ulogu igra i utjecaj roditelja: ako je roditelj trogodišnjeg djeteta pretio i dijete (premda mršavo) ima 30 postotnu šansu postati jednog dana takvo. Nakon adolescencije, povećava se masa masnih stanica, a ne njihov broj, pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu masnih stanica, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima koji su u djetinjstvu, kada su se stanice množile, bili debeli.
Uzroci sve većeg broja pretjerano teške, pretile djece, mnogobrojni su. Mogućnost izbora hrane i prehrambenih artikala je golema. Osim široke ponude, hrana se nudi na svakom koraku: pekarnice, restorani brze hrane, slastičarnice, pizze cut. Sve to mami na dodatan i često nepotreban unos kalorija.
Osim toga, živimo u doba automobila, dizala, pokretnih stepenica, djeca sve više vremena provode ispred televizora i računala umjesto da se igraju na otvorenom i sve su manje fizički aktivna. Većina se roditelja nekritički odnosi prema prekomjernoj težini svojega djeteta. Prekomjerno teško dijete njima se čini samo – “bucmasto”.
Zato razmislite: doručkujete li, u koje vrijeme jedete, koliko često zajedno u miru jedete sa svojim djetetom, kolika je zastupljenost voća i povrća u vašim obrocima, je li za vrijeme jela upaljen televizor, grickate li razne grickalice između obroka. Djeci su potrebne različite vrste namirnica. Što je raznolikija prehrana, to je i unos različitih makronutrijenata i mikronutrijenata bogatiji. Stoga, što različitije i šarenije, to bolje.
Na jelovniku se treba naći puno namirnica biljnog podrijetla kao što su: povrće, voće, krumpir, riža i kruh. Tijekom dana to bi značilo: 3 do 5 kriški kruha (po mogućnosti od integralnoga brašna), dvije voćke, 2 do 4 krumpira, čaša nasjeckanog sezonskog povrća.
Obratite pozornost i na količinu tekućine koju dijete pije. Tijekom dana trebalo bi popiti 3 do 5 čaša vode. Razne zaslađene napitke (ledeni čaj, limunada, gazirana pića) ne preporučuje se piti više od jedanput u tjedan dana, dok crni čaj i sva ostala pića koja sadržavaju kofein, nisu pogodna za djecu.
Indeks tjelesne mase (ITM) ili Body Mass Index (BMI)
Najbolja mjera tjelesne mase je mjera koja se zove indeks tjelesne mase (ITM ili BMI). ITM je omjer tjelesne težine u kilogramima i visine u metrima na kvadrat. Rezultat se nanosi na skalu koja pokazuje razine tjelesne mase. Prekomjerna težina se definira ako je ITM 25-29,9 a gojaznost kada je ITM 30 ili više. Ove su smjernice vrlo važne za pacijente s povećanim rizikom od šećerne bolesti, srčane bolesti ili nekih vrsta karcinoma.
Stručnjaci se ne mogu složiti u utvrđivanju “opasne” težine u raznim životnim fazama ili za zdrave ljude bez takvih rizičnih faktora. Obim abdominalnog sala, vrlo je važan za procjenu rizika obolijevanja. Salo na abdomenu i kukovima moglo bi biti dodatni pokazatelj rizika. Raspored sala procjenjuje se podjelom mjere struka s mjerom kukova. Na primjer, žena s promjerom struka 75 cm i kukova 100 cm ima odnos od 0,75; kod struka od 16,5 i kukova od 15,6 odnos će biti 1,05. Što je niži odnos, to je bolje. Rizik srčanog oboljenja naglo se povećava u žena s odnosom iznad 0,8 i muškaraca s odnosom iznad 1,0.
Antropometrija je mjerenje debljine kožnog nabora na raznim područjima tijela, posebno tricepsa, lopatica i kukova. Ova je mjera korisna za utvrđivanje je li težina uzrokovana povećanjem mase mišića ili sala.
Više manjih obroka i fizička aktivnost
Uz debljinu se vezuje niz bolesti – šećerna bolest tip 2, povišen krvni tlak (arterijska hipertenzija), povišene masnoće u krvi, kardiovaskularne (srčano-žilne) bolesti, endokrinološki poremećaji, neplodnost, neke zloćudne bolesti, psihološke tegobe, poremećaj sustava za kretanje, poremećaj disanja u snu. Mršavljenjem dolazi do poboljšanja navedenih komplikacija debljine i do smanjenja smrtnosti vezane uz debljinu.
Liječenje pretilosti zahtijeva puno strpljivosti i upornosti. Osnovno je smanjenje unosa hrane i povećanje tjelesne aktivnosti kako bi se postupno smanjile nagomilane rezerve masnog tkiva u organizmu. Posljednjih godina „bombardirani“ smo različitim tipovima dijeta – dijeta po zoni, po krvnim grupama, UN dijeta, Atkinsonova dijeta i dr. Takve dijete imaju brzi učinak, ali i pojavu „jo-jo“ efekta, pa nakon faze mršavljenja, povratkom na normalnu ishranu dolazi do još intenzivnijeg debljanja.
Ono što je bitno i o čemu treba voditi računa u cilju smanjenja tjelesne težine i održavanja idealne tjelesne težine, je pravilna prehrana koja će uz programiranu tjelesnu aktivnost osigurati ravnomjerno mršavljenje. Pod pojmom pravilne prehrane podrazumijeva se uravnotežen unos ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kao i vitamina i minerala, redovito uzimanje obroka, umjerenost i raznolikost hrane, izbjegavanje prejedanja i uzimanje više manjih obroka tijekom dana.
Nekoliko praktičnih savjeta:
- Jedite puno voća i povrća, proizvoda od žitarica, hranu s malo masnoće i bez šećera:
- Jedite nemasno meso (piletina bez kožice, puretina, meso kunića) i ribu;
- Obavezno doručkujte, izbjegavajte preskakanje obroka i prejedanje, jedite najmanje tri puta na dan u manjim obrocima;
- Primjenjujte zdravije načine pripremanja hrane, kao što je kuhanje na paru ili na lešo;
- Pijte najmanje 6-8 čaša vode na dan, punomasne mliječne proizvode zamijenite onima s manje masnoće, smanjite unos soli i šećera u hrani;
- Izbjegavajte životinjsku mast, koristite biljna ulja (suncokretovo, maslinovo, repino) u pripremanju hrane;
- Izbjegavajte grickalice, slatkiše, brzu hranu (fast-food), gazirana i alkoholna pića.