Hormoni – omogućuju tjelesni, spolni i duševni razvoj

0
535

Najvažnija žlijezda s unutarnjim lučenjem je hipofiza. Smještena je u bazi mozga, tik ispod hipotalamusa. Hipofiza luči mnoge hormone i upravlja radom drugih žlijezda, primjerice štitnjače, kore nadbubrežne žlijezde, jajnika i sjemenika. Hormoni su tvari koje kao "glasnici" u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini. Hormoni kruže krvlju i dolaze u dodir gotovo sa svim stanicama

Hormoni su kemijske tvari što ih proizvode žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem. Žlijezde su skupine stanica koje izlučuju kemijske tvari, a mogu biti žlijezde s vanjskim i unutarnjim izlučivanjem. Unutrašnje izlučivanje znači da se hormoni luče direktno u krv, a krv ih raznosi do tkiva ili organa u kojima kontroliraju određene kemijske procese. Žlijezde s unutrašnjim lučenjem i njihovi hormoni su hipofiza (hormoni koji potiču lučenje u ostalim žlijezdama), štitna žlijezda (tiroksin), nadbubrežna žlijezda (adrenalin, kortikosteroidi), gušterača (inzulin) te spolne žlijezde – ženski (estrogeni i progesteron) i muški (testosteron) spolni hormoni.

Najvažnija žlijezda s unutarnjim lučenjem je hipofiza. Smještena je u bazi mozga, tik ispod hipotalamusa. Hipofiza luči mnoge hormone i upravlja radom drugih žlijezda, primjerice štitnjače, kore nadbubrežne žlijezde, jajnika i sjemenika. Hormoni su tvari koje kao “glasnici” u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini. Hormoni kruže krvlju i dolaze u dodir gotovo sa svim stanicama. Hormoni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje, primjerice stres. Mozak nadzire rad žlijezda usklađujući njihovu tijesnu međusobnu suradnju u lučenju hormona. Na taj način održavaju zdravlje organizma. Dio medicine koji se bavi proučavanjem hormona odnosno žlijezdama koje ih luče naziva se endokrinologija i grana je interne medicine.

Loading...

Žlijezde i hormoni koje luče:

Hipotalamus:

Faktor lučenja adrenokortikotropina (CRH) – potiče lučenje adrenokortikotropina (ACTH)

Faktor lučenja hormona rasta (GRH) – potiče lučenje hormona rasta (GH)

Faktor lučenja gonadotropina (GnRH) – potiče lučenje FSH i luteinizirajućeg hormona (LH)

Faktor inhibicije lučenja melatonina (MIH) – koči lučenje melatonina (MSH)

Faktor inhibicije lučenja prolaktina (PIH) – koči lučenje prolaktina

Somatostatin (GIH) – koči lučenje hormona rasta (GH) i mnogih drugih hormona (tireotropin ili inzulin)

Hipofiza

Adrenokortikotropni hormon (ACTH) – potiče lučenje glukokortikoidnih hormona nadbubrežne žlijezde

Tireotropni hormon (TSH) – potiče lučenje hormona štitne žlijezde

Folikul stimulacijski hormon (FSH) – potiče sazrijevanje folikula u jajnicima

Prolaktin (PL ili LTH) – potiče proizvodnji proteina mlijeka u mliječnim žlijezdama

Hormon rasta (GH) – potiče proizvodnju proteina i rast tkiva

Luteinizirajući hormon (LH) – regulira sazrijevanje folikula, lučenje estrogena i progesterona, ovulaciju, nastanak žutog tijela, u muškaraca lučenje androgenih hormona

Epifiza (Pinealna žlijezda):

Melatonin – regulira cirkadijalni ritam (prilagodbu organizma na izmjene dana i noći)

Štitna žlijezda:

Tiroksin (T4) – ubrzava metabolizam, povećava toplinu tijela, potiče rast i razvoj.

Trijodtironin (T3)

Kalcitonin (Tireokalcitonin) – smanjuje otpuštanje kalcija iz kostiju i pojačava lučenje fosfata i kalcija urinom.

Doštitna (paratireoidna) žlijezda:

Hormon doštitne žlijezde parathormon (PTH) – potiče otpuštanje kalcija iz kostiju, povećava apsorpciju kalcija i smanjuje njegove izlučivanje

Gušterača (endokrini dio gušterače):

Glukagon – potiče razgradnju glikogena u jetri i otpuštanje glukoze u krv

Inzulin – pojačava ulazak glukoze u stanice, posebno u jetri i mišićima

Nadbubrežna žlijezda

Srž nadbubrežne žlijezde – glavni učinci njezinih hormona adrenalina i noradrenalina su: porast krvnog tlaka, ubrzanja rada srca, širenje dišnih putova, pojačani metabolizam glukoze, usporavanje probave

Kora nadbubrežne žlijezde luči mineralokortikoidni hormon aldosteron koji potiče apsorpciju natrijevih iona u bubrezima dok glukokortikoidni hormoni (kortikosteroidi) – sudjeluju u prometu glukoze i koče upalne reakcije.

Kortizol potiče stvaranje glukoze iz aminokiselina i glikogena u jetri, koči obrambene reakcije i upale u tkivima.

Kortizon

Kortikosteron

Androgeni – muški spolni hormoni koje luči nadbubrežna žlijezda muškaraca i žena.

Spolne žlijezde:

Estrogen – potiče razvoj jajašca i djeluje na endometrij maternice.

Progesteron – održava cikličke promjene endometrija maternice.

Testosteron – potiče razvoj spermija.

Naziv hormona

Funkcija hormona

hormon rasta (GH)

Potiče stvaranje proteina, rast tkiva i ostalih tjelesnih stanica

tireotropni hormon (TSH)

Potiče razvoj štitnjače i lučenje hormona štitnjače

adrenokorikotropni hormon (ACTH)

Potiče lučenje hormona nadbubrežnih žlijezda

folikul stimulirajući hormon (FSH)

Potiče spolne žlijezde na stvaranje jajašaca i spermija

luitenizirajući hormon (LH)

Potiče spolne žlijezde na stvaranje spolnih hormona

prolaktin (PL ili LTH)

Potiče stvaranje mlijeka u mliječnim žlijezdama

melanocit stimulirajući hormon

Potiče stvaranje melanina u melanocitima

antidiuretski hormon (ADH)

Regulira reapsorpciju vode u bubrezima

oksitocin (OT)

Potiče kontrakcije maternice tijekom poroda te protok mlijeka kroz dojke tijekom dojenja

Izvor: www.hr.wikipedia.hr

Hormon rasta

Hormon rasta (naziva se i somatotropin) hormon je prednjeg režnja hipofize. Hormon rasta je po kemijskoj strukturi jednolačani polipetid koji se sastoji od 191 aminokiseline. Hormon rasta djeluje u stanicama na procese koji rezultiraju povećanom sintezom proteina, te smanjenom razgradnjom proteina. Učinak povećane sinteze bjelančevina odnosi se na sva tkiva u tijelu, a najviše je izražen na rastu kosti i hrskavica. Hormona rasta djeluje i na pojačano iskorištavanje masti za dobivanje energije, povećanjem oslobađanja masnih kiselina, te na smanjenje iskorištavanja glukoze i pojačanu sintezu glikogena u stanicama.

Izlučivanja hormona rasta reguliraju somatostatin i somatokrinin (somatoliberin), hormoni hipotalamusa, od kojih somatostatin koči lučenje hormona rasta, dok somatokrenin oslobađa hormon rasta. Uz ove molekule pojačano lučenje hormona rasta uzrokuju vanjski podražaji npr. gladovanje, hipoglikemija, mišični rad, trauma, stres.

Akromegalija je hormonalni poremećaj kod kojeg hipofiza, mala žlijezda u mozgu, proizvodi pretjerane količine hormona rasta. Višak obično dolazi iz benignih ili nekanceroznih tumora na hipofizi. Ovi benigni tumori nazivaju se adenomi. Akromegalija se najčešće dijagnosticira u sredovječnoj dobi, iako se simptomi mogu javiti u bilo kojoj dobi. Ukoliko se ne liječi, akromegalija može dovesti do ozbiljnih bolesti i prerane smrti. Akromegalija je izlječiva kod većine bolesnika ali zbog sporog i često nepredviđenog napada obično se ne dijagnosticira ispravno i na vrijeme. Najveće ozbiljne zdravstvene posljedice akromegalije su: dijabetes tipa 2, visoki krvni tlak, povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, artritis te povećan rizik od nastanka polipa debelog crijeva, koji se mogu razviti u rak debelog crijeva, ako se ne uklone na vrijeme. Kada se tumori, koji potiču povećanu proizvodnju hormona rasta javljaju u djetinjstvu, bolest koja se javlja naziva se gigantizam, umjesto akromegalija. Dječja visina određuje se prema dužini tzv. dugih kostiju u nogama. Kao odgovor na pretjeranu proizvodnju hormona rasta, ove kosti rastu u dužinu. Ovaj rast ne događa se kod odraslih, međutim, kod djece će uzrokovati povećanje visine.

Adrenokortikotropni hormon (ACTH) ili kortikotropin peptidni je hormon koji se stvara u hipofizi. Stimulira stvaranje i izlučivanje glukokortikoida (naročito kortizola) iz adrenalnog korteksa. Stvaranje glukokortikoida regulirano je različitim faktorima. Visoke koncentracije glukokortikoida u krvi inhibiraju izlučivanje ACTH mehanizmom negativne povratne sprege. Koncentracije ACTH pokazuju dnevne razlike, s tim da su ujutro visoke a navečer niske. Određivanje ACTH u plazmi vrlo je korisno u diferencijalnoj dijagnozi Cushingove bolesti (pojačano izlučivanje, hipersekrecija ACTH), tumora koji autonomno proizvode ACTH, hipopituitarizma s manjkom ACTH, te ektopičkog ACTH sindroma. Također, određivanje ACTH može biti važno kod diferencijalne dijagnoze adrenokortikalne insuficijencije (Adisonova bolest). ACTH koji ne nastaje u hipofizi naziva se ektopički ACTH. Često je povezan sa mikrocelularnim karcinomom pluća. U rijetkim slučajevima ektopički ACTH može nastati kod tumora timusa, adenokarcinoma pankreasa ili bronhialnih karcinoida.

Tireotropni hormon (TSH) – potiče lučenje hormona štitne žlijezde

Hormoni štitnjače u organizmu djeluju tako da povećavaju opću razinu metabolizma, što znači da će u slučaju viška hormona štitnjače potrošnja metabolizma biti povećana. Štitnjača utječe na pojačanje mentalnih procesa, ubrzanje rada srca, disanja i probave. Hormoni štitne žlijezde djeluju i na cjelokupni neuroendokrini sustav pa je utjecaj na ponašanje i opće raspoloženje velik. Poremećaj lučenja hormona štitnjače može se očitovati kao višak, ili manjak hormona. U slučaju suviška hormona – hipertireoze, dolazi do prejakog djelovanja na ciljna tkiva s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.

U slučaju manjka hormona štitnjače – hipotireoze, sva tkiva pate od nedostatka energije, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave. Ovaj poremećaj jedan je od najčešćih uzroka mentalne zaostalosti u djece jer je živčano tkivo to koje u slučaju manjka hormona tijekom razvoja najviše trpi.

Štitna žlijezda stvara i izlučuje u krv hormone tiroksin, trijodtironin i kalcitonin.

Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovu proizvodnju regulira hormon hipofize tireotropin (TSH). Ukoliko se smanji produkcija T3 i T4 hipofiza proizvodi veću količinu TSH nastojeći stimulirati štitnjaču na pojaćan rad. Ukoliko štitnjača to ne može učiniti, razina TSH sve više raste što može dovesti do gušavosti (povećanja štitnjače). Potrebno je naglasiti sa je za stavaranje tiroidnih hormona (T3 i T4 ) štitnjači potreban jod. To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za ‘hvatanje’ joda u krvi, kojeg kasnije ugrađuje u svoje hormone. U trenutku kada se hormoni štitnjače ‘potroše’, ostatni jod koji je sadržan u hormonima vraća se u štitnjaču i zatim ponovno upotrebljava za proizvodnju nove količine hormona štitnjače. Treći hormon koji nastaje u štitnjači je kalcitonin. Radi se o hormonu, koji se sastoji od niza 32 aminokiseline. Njegova uloga je smanjenje koncentracije kalcija u krvi tako što potiče njegovu ugradnju u kosti u vidu kalcijumfosfata. (Izvor: www.moja-stitnjaca.hr)

Glukagon i inzulin

Glukagon je hormon gušterače koji sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata. Po kemijskoj strukturi glukagon je polipeptid koji se sastoji od 29 aminokiselina. Znanstvenici Kimball i Murlin su 1923.g. prvi opisali glukagon. Glukagon se stvara u gušterači (alfa stanice Langerhansovih otočića), a izlučuje se u krvotok kada je niska razina glukoze u krvi (hipoglikemija). Glukagon održava razinu glukoze u krvi, vežući se na glukagonski receptor na hepatocitima, što uzrokuje da jetra otpušta u krv glukozu koja je u njenim stanicama pohranjena u obliku glikogena, u procesu koji se naziva glikogenoliza. Nakon što se isprazne zalihe glikogena, glukagon stimulira jetru da počne stvarati dodatne količine glukoze u procesu koji se naziva glukoneogeneza. Oba ova procesa sprečavaju razvoj hipoglikemije. Glukagon djeluje suprotno od inzulina, koji omogućuje ulaz glukoze u stanice. Glukagon potiče i na lučenje inzulina, kako bi glukoza u krvi mogla ući u stanice tkiva koje ne mogu uzimati glukozu bez djelovanja inzulina. Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas) a služi za regulaciju šećera u krvi te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. Transporter je koji omogućuje glukozi da iz krvi prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Glukoza je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ukoliko inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice. Ostali šećer se zadržava u krvi, što se može izmjeriti. Normalna koncentracija šećera u krvi natašte iznosi 3,75 – 6,0 mmol/L (67 – 108 mg%). Kao što je već pisano u ranijim brojevima kada dođe do poremećene regulacije inzulina u tijelu, razvija se dijabetes ili šećerna bolest (lat. diabetes mellitus). Kod šećerne bolesti tipa 1 tijelo ne proizvodi inzulin pa ga je neophodno nadomjestiti. Kod pacijenata šećerne bolesti tipa 2 može se razviti inzulinska rezistencija, tako da organizam nema dovoljnu količinu inzulina. Kada se kod takvih pacijenata više ne uspije održati normalna razina glukoze u krvi s tabletama (oralni hipoglikemici, oralni antidijabetici) također se započinje s inzulinskom terapijom.

Spolni hormoni

Spolni hormoni su ključni, kako u razvoju i spolnoj diferencijaciji spolnih organa, tako i u spolnoj diferencijaciji mozga. Pored utjecaja na razvoj muškog i ženskog tijela, važnu ulogu imaju i u aktiviranju seksualnog ponašanja.

Estrogeni se nalaze u tijelu muškarca i žena (kod žena u puno većoj količni). Kod muškarca estrogen regulira određene funkcije spolnog sustava važne za sazrijevanje sperme i smatra se da su važni za zdravi spolni nagon. No, kod žena je fiziološki učinak puno širi i veći. Estrogen ima višestruko djelovanje na tijelo. U prvom redu određuje ženski spol i upravlja spolnim životom žene. Osim što utječe na formiranje ženskih spolnih karakteristika, uključujući raspodjelu masti na tijelu u grudi i bokove i razvoj mliječnih žlijezdi, estrogen dominira prvim dijelom menstruacijskog ciklusa, što znači da svakog mjeseca regulira sazrijevanje folikula, odnosno ovulaciju, a time i rađanje potomstva. Estrogeni potiču formiranje sekundarnih spolnih značajki žene, stimuliraju rast spolnih organa, tijekom menstruacijskog ciklusa potiču rast žlijezda endometrija i vezivne strome u maternici, a u jajovodu povećavaju broj i aktivnost stanica sa treptljikama. U dojkama estrogeni potiču rast dojki i sustava za izlučivanje mlijeka (rast mliječnih žlijezda, vezivnog tkiva među njima i nakupljanje masti). Također, promjene u središnjem živčanom sustavu reguliraju estrogeni (zajedno sa progesteronom)tako što inhibiraju oslobađanje FSH (folikul stimulirajućeg hormona) i LH (luteinizirajući hormon) koji su bitni za regulaciju menstrualnog ciklusa, odnosno sazrijevanje jajašaca. Za lučenje FSH i LH potreban je GnRH (gonadotropin oslobađajući hormon) iz hipotalamusa. Estrogen utječe i na razinu izlučivanja GnRH. Promjene u ostalim sustavima i organima primjerice u kostima smanjuju koštanu resorpciju čime povećavaju stvaranje kosti. Estrogeni uzrokuju zadržavanje natrija i vode u organizmu, zbog kemijske sličnosti sa hormonima nabubrežne žlijezde.Estrogeni povećavaju HDL (lipoprotein visoke gustoće), trigliceride, smanjuju LDL (lipoprotein male gustoće). U probavnom sustavu estrogeni povećavaju količinu kolesterola u žuči, a smanjuju pokretljivost crijeva dok u jetri potiču sintezu proteina. U procesu koagulacije povisuje razinu faktora zgrušavanja (II, VII, IX, X), antitrombina III, plazminogena i povisuje adhezivnost trombocita. U koži, estrogeni povećavaju debljinu kože i čine ju glatkom. Kod sniženih razina ili pak manjka estrogena javljaju se problemi s regulacijom tjelesne temperature (napadaji vrućine), a prate ih nesanica, bolnost grudi, umor,otežano pamćenje, razdražljivost, plačljivost, tjeskoba, glavobolje, bolovi u zglobovima, grčevi u nogama, ukočenost, porast tjelesne težine, preraspodjela masnoća po tijelu, problemi sa svim sluznicama na tijelu, inkontinencija i česte urinarne infekcije, napuhnutost i gastrointestinalne smetnje te lupanje srca.

Progesteron

Progesteron pripada skupini steroidnih hormona, ženski je spolni hormon i zajedno s estrogenima sudjeluje u regulaciji menstrualnog ciklusa. Progesteron priprema tijelo žene za trudnoću i porođaj, pa dominira drugom polovicom menstruacijskog ciklusa kako bi stimulirao rast endometrija za prihvat jajašca ako je došlo do oplodnje, ali regulira i njegovo ljuštenje ako do trudnoće ne dođe. To mjesečno ljuštenje endometrija jest menstruacija, koja kao takva ima važnu ulogu u zaštiti od nastanka zloćudnih tvorbi endometrija. Progesteron također ima vrlo važnu ulogu u središnjemu živčanom sustavu i djeluje opuštajuće, čime se objašnjavaju promjene u raspoloženju, razdražljivost i depresivna stanja koja se javljaju već s prvim znacima smanjene proizvodnje progesterona i rada jajnika. Progesteron ima važnu ulogu u u regulaciji šećera u krvi, pridonosi zdravlju urinarnog trakta, utječe na zdravlje živčanog sustava i moždane funkcije, sudjeluje u očuvanju gustoće kostiju, regulira tekućine u tkivima i djeluje diuretički, osigurava zdrav san, važan je za očuvanje organizma u stresnim situacijama, djeluje sedativno i antidepresivno, a u trudnoći i analgetički. Sudjeluje u pretvaranju masti u energiju, regulira proizvodnju hormona štitnjače te jača imunosni sustav.

Testosteron

Testosteron je prvenstveno muški spolni hormon kojeg u muškarca luče testisi, u manjoj mjeri luči se i kod žena i u jajnicima i nadbubrežnim žlijezdama. Pojačano se javlja od puberteta do 18. godine. Glavni je muški spolni hormon te kod muškaraca i žena igra važniju ulogu u zdravlju. Također štiti protiv osteoporoze. U prosjeku, muško tijelo proizvede dvadeset do trideset više puta testosterona nego žensko.

Premda je testosteron spolni hormon i utječe na spolnost, to nije njegova jedina funkcija.

Testosteron je odgovoran za promjenu glasa i dubok glas u muškarca, kao i za tipičan raspored dlaka u muškarca, raspoređenih po cijelom tijelu, kao i za njihovo održavanje, a napose za rast brade. Testosteron je vrlo važan za izgradnju i održavanje zdravlja koštanih struktura jer pomaže pri proizvodnji crvenih krvnih stanica, a slijedom toga i pri prijenosu kisika krvlju. Testosteron je važan za formiranje i održavanje snažnih mišića a također vrlo je važan za održavanje duševne ravnoteže i sprječavanje negativnog raspoloženja. Testosteron je odgovoran i za sposobnost pamćenja, orijentacije, koordinacije i koncentracije. Regulira seksualni nagon i važan je za velik broj spolnih funkcija te je odgovoran za tjelesnu građu muškarca.