Prehrambena industrija je ipak samo 'industrija' i zato treba dvaput promisliti prije no što se uhvatimo u zamku svemoćnih reklama koje glase otprilike ovako: 'Ako volim sebe onda ću jesti samo margarin određenog proizvođača...'
Prehrambena industrija je ipak samo „industrija“ i zato treba dvaput promisliti prije no što se uhvatimo u zamku svemoćnih reklama koje glase otprilike ovako: „Ako volim sebe onda ću jesti margarin određenog proizvođača, moje srce i zdravlje uopće će se popraviti čim ga namažem na kruh, a ako se hranim i jednim i drugim margarinom bit ću, naravno, i pametniji.“
To jednostavno nije istina, jer margarini sadrže hidrogeniziranu biljnu mast i transmasti koje su štetne. Upravo zahvaljujući njima, u organizmu se stvaraju upalni procesi koji onda dovode do gastritisa, neurodermitisa, artritisa i drugih „itisa“. Našem organizmu slične se stvari događaju i kad pri kuhanju koristimo industrijska rafinarana ulja, u čijoj se proizvodnji koriste jako štetna otapala – heksani. Oni, pak, oštećuju našu veliku žljezdu s vanjskim i unutarnjim lučenjem – gušteraču. Ako oštetimo gušteraču, nastradat će i naša štitnjača, a velika je šansa da dobijemo i dijabetes…
Kad maslinovo ulje postaje štetno?
Spomenute transmasti stvorit ćemo i pregrijavanjem maslinovog ulja. Čim temperatura tog savršenoga ulja, na čijim su temeljima zasnovane i mediteranska prehrana i dijeta, prijeđe osamdesetak stupnjeva, ono više nije zdravo i postaje – štetno. „Lijek“ ili protuotrov za transmasti su omega 3 višestruko nezasićene masne kiseline, gama linolenska višestruko nezasićena masna kiselina, ali njih treba u organizam unositi iz hladno prešanih ulja.
Prehrambena industrija u svoje „zdrave“ maragarine i rafinirana ulja dodaje nešto omege 3, ali to onda liči na gašenje požara kojeg smo sami (unosom transmasti) izazvali. Zato nam za zdravo kuhanje preostaje samo skupi – kokosov maslac – koji, doduše, sadrži samo mononezasićene masne kiseline, te repičino ulje. Naravno samo ono hladno prešano, koje sadrži kompleks nezasićenih masnih kiselina omega 3 – 6 – 9, ako je je moguće u omjeru 1 : 1: 1.
Slobodni radikali i stara vučedolska kultura
Nakon svega navedenog, postavlja se pitanje – kako u organizam unijeti dovoljno višestruko nezasićenih masnih kiselina, kako spriječiti upale, popraviti kvalitetu kože i kose… Odgovor je opet – hladno prešana ulja, ali ne sva! Iako laneno ulje obiluje omegama , ono brzo oksidira i dok stigne u Vaše ruke, bez obzira na to držite li ga u hladnjaku ili ne, ono je užeglo i bogato štetnim slobodnim radikalima.
Isto se događa i s lanenim brašnom, a neki od trgovačkih lanaca prodaju i mljeveno laneno sjeme, ali je u tom obliku ono štetno. Na neki način, to su prije nekoliko tisuća godina znali i pripadnici vučedolske kulture. Naime, na području današnjeg Vukovara pronađeni su ostaci zdrobljenih lanenih sjemenki, ali u medu. Eto, tako je ta stara kultura izbjegavala štetni utjecaj okisidacije nestabilnog lana.
Znate li da se laneno ulje nikad prije u povjesti nije redovno koristilo za ljudsku ishranu, osim kad zbog revolucija i ratova nije bilo dostupno drugo prehrambeno ulje? Doktorica Budvig zastupala je korištenje lanenog ulja isključivo u pakiranjima od 30 ml, bez prisustva kisika. Prostor između ulja i čepa bio je ispunjen plemenitim plinom argonom i nakon otvaranja bočice ostala su samo tri dana da se njen sadržaj potroši. Osim toga, uz tako sačuvano laneno ulje, koristio se i mladi kravlji sir, i ako je bio rađen od mlijeka koje su davale krave koje su slobodno pasle na pašnjacima, sadržavao je i do jedan postotak konjugirane linolne višestruko nezasićene masne kiseline, tzv. omege 5 (CLA je jedan od najvažnijih antioksidanasa).
Kod nas se laneno ulje prodaje u bocama od najmanje 2,5 dl s rokom trajanja od godinu dana. Takvo je, na primjer, u Francuskoj – zabranjeno. Stoga ga neki proizvođači pokušavaju zaštititi, prije svega, sintetičkim E vitaminom, ali ni to nije dobro. Jednostavno, svi sintetički vitamini, pogotovo E vitamin, koji se taloži u masnom tkivu, nije prirodan i tijelo ga ne prepoznaje. Uopće, priča o sintetičkim vitaminima je opet priča o tome kako se čovjek igra Boga, pa si u pokušaju da imitira prirodu, radi veliku štetu. Čuvajte se zato „zdravih“ kapsula sa sintetičkim vitaminima i mineralima!
Još jedan trik prehrambene industrije su „zdrave žitarice“ – musli. Doručak bi bio dobar samo onda kada bi sadržavao malo pšeničnih zrna koja taman da su i integralna, zakiseljuju organizam i bez obzira na sve reklame nemaju dobar glikemijski indeks. U musliju je i puno šećera i glukoznog sirupa, a pahuljice zobi nemaju opnu – posiju. Ona je, pak, jako dobar i jeftin izvor razvikanog beta-glucana i selena.
Čuvajte se patvorenog meda
Ove godine šećer je jeftin i u nedostatku prirodne paše, puno pčelara je šećernim sirupom prihranjivalo pčele. Dio tog šećera sigurno će završiti i u medu. Osim toga, jedna velika tvrtka koja se bavi otkupom pčelarskih proizvoda, tim istim tim pčelarima prodaje i glukozni sirup za prihranu pčela.
Stoga, čuvajte se pčelara koji ljudima alergičnim na cvjetni prah nude po dvije, tri žlice tog cvjetnog praha. Zapravo, ako alergičar ovu dozu ikako preživi, onda je stvarno i ozdravio. Propolis isto tako nije za alergičare i nije lijek za sve …
I na kraju – čuvajte se… nije sve o čemu se puno priča i „zdravo“!