Prvi korak je uspostavljeanje 'primirja' u 'ratu' oko hrane. Prestanite biti onaj koji nagurava hranu i počnite uključivati svoju djecu u učenje o prehrani i u planiranje obroka. Tako ćete uspostaviti temelje za doživotne dobre navike ishrane
Ima roditelja koji će učiniti sve moguće i nemoguće kako bi privoljeli svoju djecu da jedu kako treba. Ti su vam trikovi više manje poznati, jer su ih i vaši roditelji, možda, primjenjivali i na vama: “Pojedi to, to je dobro za tebe! Nema kolača dok ne pojedeš ručak! Kako se možeš brčkati i razbacivati s tom hranom u vrijeme kad toliko mnogo djece gladuje u Africi…”
Možda ovakve strategije povremeno i uspiju, međutim, uglavnom one stvaraju atmosferu nezadovoljstva oko stola u kuhinji. Najnoviji savjet liječnika i dijetetičara upućen roditeljima glasi: smirite se i opustite se. Roditelji ne moraju motriti i visiti nad svakim zalogajem koje proguta njihovo dijete. Roditelji se ne moraju uspaničariti, ako im njihov klinac kaže: “Ne mogu više” – prije nego je pojeo i pola obroka sa svog tanjura. Za roditelje je bolje da uspostave temeljna pravila za dobru ishranu u kući, nego da reagiraju na svaku smicalicu i izmotavanje svoje djece.
Prvi korak je uspostaviti “primirje” u “ratu” oko hrane. Prestanite biti onaj koji nagurava hranu i počnite uključivati svoju djecu u učenje o prehrani i u planiranje obroka. Na taj ćete način uspostaviti temelje za doživotne dobre navike ishrane.
Ispravna prehrana i debljina
Najbolje vrijeme za započinjanje podučavanja djece o prehrani je osjetljiva dob od 2 godine. Čak i u toj ranoj dobi djecu se može podučiti da će ono što jedu danas, utjecati na njihov rast i razvoj. Kako djeca postaju starija, shvatit će da dobra i ispravna ishrana može spriječiti prekomjernu tjelesnu težinu, visoki krvni tlak, oboljenja srca, šećernu bolest itd. Djeca tinejdžerske dobi u stanju su, ponekad, i prestrašiti svoje roditelje s raznoraznim drastičnim dijetama koje su, eventualno, u modi (najčešće kod djevojčica). Međutim, ako su roditelji dovoljno strpljivi i ako dadu djeci pozitivne informacije o prehrani, djeca će prerasti te hirove svoje dobi.
Bilo je vrijeme kad su svi vjerovali uzrečici: “Debela beba je zdrava beba”. Čak i danas ima roditelja koji sjaje od sreće gledajući u svoje debelo malo dijete i pritom ponosno izjavljuju: “Ono je velik proždrljivac”. Međutim, zabrinjava činjenica da debeli mališan vrlo često postaje debelo predškolsko dijete, a nakon toga i nesretan debeli mladić ili djevojka. Neki istraživači ukazuju na rane godine formiranja djeteta kao na vrijeme kad kontrola tjelesne težine prvi put izmiče iz ruku.
Nemojte podmićivati djecu s raznim obećanjima, jer se na taj način uspostavljaju loši prehrambeni običaji, npr. praveći od kolača zabranjenu hranu. U redu je, kao neku nagradu, počastiti i povesti dijete na sladoled ili kolače, ali roditelji ne bi smjeli uskratiti kolače kako bi kaznili dijete zbog lošeg vladanja.
Upotrebljavati slatkiše kao izraz provođenja vlasti, jedna je od najčešćih grešaka roditelja. Natrpavati dijete s povrćem kojeg ne voli (joj, opet taj poriluk!) i još mu to servirati zajedno s različitim prijetnjama, druga je greška i najbolji način da se izazove ljutnja i pokvari svačiji apetit.
Podučavajte svoje dijete
Kad kuhinjski stol postane bojište – roditelji će najbolje učiniti ako pokušaju svladati se. Prisilno hranjenje može kod djeteta izazvati ogorčenje, uvredu, poremetnje probavnog sustava i negativnu sliku o samom sebi. “Djeci treba dopustiti da jedu ono što žele – unutar razumnih granica”, misli dr. Albert Higgins, predsjednik američke Akademije obiteljskih liječnika. To ne znači da djeca trebaju jesti samo hot-dog, hamburgere, čipi-čips ili čokolade, ali također ne treba ih prisiljavati da počiste svoj tanjur – smatra dr. Higgins.
Jedan od načina da se razmaženom i izbirljivom djetetu ponovo pobudi interes za različite vrste hrane je da ga se povede sa sobom u trgovinu. Ako dijete pomogne u odabiru prehrambenih artikala, možda će kod kuće biti lakša situacija s konzumiranjem.
Nadalje, uputno je stvoriti ugodnu opću atmosferu za jelom. Tako, na primjer, kad god je to moguće, obitelj treba jesti zajedno, barem recimo večeru. Dobro je imati večeru približno u isto vrijeme svaki dan. Takvi zajednički obroci mogu poslužiti kao vrijeme za otvorenu i mirnu komunikaciju medu članovima obitelji, a ne za međusobna optuživanja i jadanja.
Roditelji trebaju ohrabrivati djecu na slobodan razgovor i u tome im davati podršku. Za početak servirajte djetetu manju količinu hrane. Nije preporučljivo pohvaljivati i nagrađivati dijete zato što jede mnogo. To ga može naviknuti da jede samo kako bi vas zadovoljilo. Međutim, vi želite da ono – zadovolji sebe.
Moguća pomoćna rješenja…
Ako dijete…:
– stalno “napada” i “pljačka” zdjelu ili kutiju s kolačima – sakrijte ih ili umjesto
kolača stavite u posudu sušeno voće, lješnjake, bademe i sl.;
– stalno ostavlja polovicu onoga što je na tanjuru – servirajte mu obrok upola
manji i nakon toga mu ponudite malo za “repete”;
– soli hranu prije nego ju je uopće probalo – sakrijte soljenku;
– želi grickati razne stvari po čitav dan – pronađite neke aktivnosti kako biste
svladali njegovu očitu dosadu;
– previše razigrano ili premoreno od igre ili škole ide jesti – odredite 10
minuta za čitanje, crtanje ili neke druge aktivnosti u kojima će se odmoriti i
“ispuhati” prije obroka;
– nije nikad gladno u vrijeme večere – pomaknite večeru za nešto kasnije
vrijeme i zabranite mu da išta jede prije tog obroka;
– prigovara i žali se na ono što su mu mama ili tata spakirali za gablec – dopustite djetetu da samo spakira svoj gablec, naravno uz vašu pomoć.
