Koža pamti svaku opeklinu, još od djetinjstva!

0
150

Neugodne opekline od sunca, osim što vam mogu uništiti ljetovanje, mogu imati i dugoročne štetne posljedice za vašu kožu. Ovisno o duljini izlaganja suncu, UV indeksu i tipu kože, opekline od sunca mogu varirati od laganog crvenila do bolnih mjehura, oštećenja dubljih slojeva kože i živčanih završetaka

Neugodne opekline od sunca, osim što vam mogu uništiti ljetovanje, mogu imati i dugoročne štetne posljedice za vašu kožu. Dokazano je da naša koža pamti svaku opeklinu, još od djetinjstva.  Ovisno o duljini izlaganja suncu, UV indeksu i tipu kože, opekline od sunca mogu varirati od laganog crvenila do bolnih mjehura, oštećenja dubljih slojeva kože i živčanih završetaka.

 Sunčanica

Loading...

 Sunčanica nastaje kombinacijom pregrijavanja tijela i duljeg izlaganja nezaštićene glave, posebno potiljka, sunčevom zračenju. Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje u pojedinim slučajevima karakterizira koma s mogućim smrtnih ishodom. Sunčanica je direktna posljedica djelovanja topline na mozak i krvne žile u mozgu koje postaju propusne za tekućinu i uzrokuju oticanje moždanog tkiva i krvarenja unutar njega.

Simptomi sunčanice najčešće uključuju suhu kožu uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost, crvenilo lica. Ukoliko se osoba ne skloni sa sunca, ubrzo će osjetiti zujanje u ušima, probleme s vidom i malaksalost, a u teškim slučajevima nastupit će omamljenost, širenje zjenica i gubitak svijesti uz ubrzani puls i plitko, ubrzano disanje.

 Znakovi sunčanice su: suha koža, izrazito crvenilo lica, povišena tjelesna temperatura, smetenost, glavobolja, vrtoglavica, osjetljivost na svjetlo i mučnina

Dehidracija

Dehidracija je stanje koje se javlja kada čovjek izgubi više tekućine nego što ju je konzumirao, te tako poremeti osjetljivu ravnotežu minerala u tjelesnim tekućinama. Velika količina gubitka vode u organizmu može biti fatalna. Između 50 i 60 posto ukupne tjelesne težine, odlazi na vodu, a narušavanje te proporcije postaje ozbiljan zdravstveni problem. Dehidracija može biti popratna pojava niza oboljenja, ali može biti i samostalan problem.

Najbolji pokazatelj kvalitetne hidratacije ili pak manjka vode u organizmu je –  mokraća. Svijetla i bistra mokraća je znak dobre hidratacije, dok je tamna i mutna mokraća znak manjka vode u organizmu. Dehidracija može biti blaga, umjerena ili teška, a temelji se na tome koliko je tjelesne tekućine tijelo izgubilo. Uzroci dehidracije su nedovoljno konzumiranje tekućine, prevelik gubitak tekućine zbog povraćanja, proljeva, znojenja (vježbanja i rada u vrućim uvjetima), te učestalog mokrenja, primjerice kod dijabetičara.

Kod beba i male djece, dehidracija je česta pojava, a uzrokuju ju vrućina, povraćanje, proljev, bolest, nedobivanje dovoljne količine hrane i mlijeka, pojačano izlučivanje sline, plakanje, disanje s otvorenim ustima i pretjerano znojenje. Rano prepoznavanje simptoma dehidracije od izuzetne je važnosti kod beba i djece.

Simptomi dehidracije su: tamna i gušća mokraća, suha usta, suha koža, ljepljiva i gusta slina, crvenilo u licu, smanjena potreba za mokrenjem, malo ili nimalo suza tijekom plakanja, glavobolja, zatvor ili tvrda stolica, žeđ, pospanost i umor, tamni podočnjaci, slabiji puls, ubrzani rad srca, grčevi u rukama i nogama, smanjeno znojenje, mučnina, povraćanje.

Kod pojave teške dehidracije koja može dovesti do napadaja, kome, zatajenja organa i smrti potrebna je medicinska pomoć, a njezini simptomi su ekstremna žeđ, vrtoglavica, niski krvni tlak, zatvor koji traje nekoliko dana, groznica, nesvjestica i gubitak potrebe za mokrenjem.

Tijelo regulira temperaturu radom kardiovaskularnog sustava i znojenjem. Kako bi znojenje bilo efikasnije, za vrijeme visokih vrućina, kroz kožu protječe veća količina krvi. Dio tekućine iz krvi se izlučuje i hlapi, a nakon toga se ohlađena krv vraća u tijelo. U ovom mehanizmu je važno uočiti dvije stvari: kako više krvi odlazi u kožu na hlađenje, mogući su problemi s tlakom, jer  u ostatku organizma ostaje manjak krvi – i osim toga, bilo (puls) se ubrzava kako bi se što više krvi rashladilo i procirkuliralo tijelom. Koristeći krv kao rashladnu tekućinu, tijelo štiti najvažnije organe, prvenstveno mozak.

Ravnoteža između stvaranja i gubitka topline, s ciljem održavanja stalne temperature tijela, može biti poremećena zbog utjecaja visoke temperature okoline i povećane količine vlage u zraku. Poremećaju zdravstvenog stanja uslijed visokih temperatura okoline podložnija su djeca, starije osobe, oboljele osobe, kao i osobe koje su zbog prirode posla kojeg obavljaju izložene toplini i suncu (građevinari, profesionalni ribari). Hrvatski Crveni križ je  dao   savjete kako pomoći.

Postupak prve pomoći kod sunčanice

  • Smjestite osobu u hlad ili u hladniju prostoriju;
  • Rashlađujte osobu, stavite joj hladni oblog (mokru tkaninu) na glavu;
  • Dajte oboljeloj osobi vode ili prirodnog voćnog soka uz savjet da tekućinu uzima u manjim gutljajima;
  • Pratite znakove životnih funkcija (svijest i disanje), a u slučaju pogoršanja stanja pozovite hitnu medicinsku službu i primijenite potrebne postupke prve pomoći.

 Toplinska slabost (iscrpljenost) je poremećaj zdravstvenog stanja uzrokovan obilnim znojenjem i neodgovarajućom nadoknadom izgubljene vode i soli iz tijelu. Znakovi su: jaka oznojenost (blijeda, vlažna i ljepljiva koža), glavobolja, malaksalost, vrtoglavica i smetenost, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, normalna tjelesna temperatura, jaka žeđ, grčevi u rukama, nogama ili trbuhu, ubrzano disanje i rad srca, a moguć je i gubitak svijesti. Toplinska iscrpljenost je klinički sindrom slabosti, malaksalosti, mučnine, sinkope i drugih nespecifičnih simptoma izazvanih izlaganjem toplini, a koji nije opasan po život. Termoregulacija nije oštećena.

 Toplinski udar je najopasnije stanje koje nastaje kao posljedica izlaganja visokim temperaturama. To je stanje, zapravo, posljedica potpunog sloma prirodnih mehanizama koji su zaduženi za regulaciju tjelesne temperature. Kao posljedica tog sloma, tijelo nije u stanju ohladiti se, već nastaje ekstremno povišenje tjelesne temperature (od 42 do 44 °C). To je potencijalno smrtonosno stanje i zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju. Do toplinskog udara, osim izlaganjem jako visokim temperaturama okoliša, može doći i zbog svih drugih čimbenika koji otežavaju izdavanje tjelesne temperature, kao što su prekomjerna vlažnost zraka, intenzivna tjelesna aktivnost ili nepravilan rad znojnih žlijezda koji nastaje npr. kod dubljih opeklina kod kojih mogu biti oštećene žlijezde znojnice.

Postoje dva oblika toplinskog udara: klasični i izazvani naporom. Da bi se razvio klasični toplinski udar potrebna su 2–3 dana izlaganja vrućini. Nastaje tijekom ljetnih vrućina, tipično u starijih, slabo pokretnih osoba koje nemaju klima uređaj, a često im je pristup pićima ograničen.

Do toplinskog udara uslijed napora dolazi naglo u zdravih, aktivnih ljudi (npr. sportaša, vojnih novaka, tvorničkih radnika). Jaka iscrpljenost u vrućem okolišu uzrokuje iznenadno, masivno opterećenje toplinom koje tijelo ne može podnijeti. Dolazi do tzv. rabdomiolize.  Rabdomioliza (latinski Rhabdomyolysis) je naglo nastalo oštećenje (lysis) mišića (rhabdomyo) zbog oštećenja mišićnog tkiva. Oštećenje mišića može biti izazvano fizičkim (npr. povrede), kemijskim ili biološkim faktorima. Razaranje mišića dovodi do oslobađanja proizvoda nastalih u oštećenim mišićnim stanicama u krvotok. Neki od proizvoda, kao što je mioglobin (protein) štetni su za bubrege i mogu dovesti do akutne bubrežne insuficijencije, vjerojatnost razvoja zatajenja bubrega te koagulopatije.

 Simptomi koji upućuju na toplinski udar: povišena tjelesna temperatura – iznad 40°C, crvena, topla i suha koža (nema znojenja), jaka glavobolja, mučnina i vrtoglavica, smetenost, ubrzan, nježan puls; ubrzano, plitko disanje, gubitak svijesti te smanjena količina urina uz tamniju boju urina

Prva pomoć kod toplinske iscrpljenosti

  • Smjestite osobu u hlad ili u hladniju prostoriju;
  • Skinite odjeću s osobe;
  • Rashlađujte osobu, stavite joj hladni oblog (mokru tkaninu) na glavu;
  • Postavite osobu u ležeći položaj s podignutim nogama, savjetujte joj da miruje;
  • Nadoknadite izgubljenu tekućinu i sol (elektrolite) davanjem na usta – gotovih izotoničnih napitaka koji su dostupni u trgovini,  otopine prašaka koji sadrže potrebne soli i šećer, a mogu se kupiti u ljekarni,  otopine koje možete i sami pripremiti tako da u litru vode stavite pola čajne žlice soli    i šest čajnih žlica šećera;
  • Pratite znakove životnih funkcija (svijest i disanje), a u slučaju pogoršanja stanja pozovite hitnu medicinsku službu i primijenite potrebne postupke prve pomoći.

Toplinski grčevi: Na visokim temperaturama zbog intenzivnog znojenja iz organizma se gube tekućina i sol (elektoliti). To je posebno izraženo u osoba koje se jače znoje kao i u onih koje se bave sportom. Teži gubitak soli u mišićnim stanicama može uzrokovati bolne grčeve koji se najčešće javljaju u rukama, nogama ili u području trbuha.

Kako bi se spriječio nastanak grčeva, važno je unositi dovoljno tekućine i soli, što se postiže pravilnom prehranom i pijenjem vode i bezalkoholnih napitaka. Ukoliko dođe do grčeva, osoba treba prestati s fizičkom aktivnosti i uzeti što više tekućine sa soli (vrlo su korisni izotonični napitci!!!). Blaga masaža bolnih mišića također može pomoći da grčevi prije prestanu.

Fotodermatoze: Fotodermatoze označavaju oštećenja kože uzrokovane djelovanjem UV svjetla. Relativno su česte i  poznate alergije na određenu vrstu hrane ili neke lijekove, no postoje i alergije na sunce. Postoje određene reakcije kože koje nemaju veze ni sa kakvim vanjskim faktorima, bolestima ili losionima za sunčanje, a nazivamo ih intrinzičnim, tj. primarnim tipom fotodermatoza. Jednostavnije rečeno, ljudi s tim fotodermatozama razvijaju određen oblik osipa ili neku drugu kožnu promjenu isključivo nakon izlaganja suncu.

Pretpostavlja se da je u podlozi toga odgovor vlastitog imunološkog sustava koji neke komponente osunčane kože prepoznaje kao strane, te pokreće alergijsku reakciju u obliku osipa, plikova ili nekih drugih promjena. I dok su opeklinama sklonije osobe svjetlije puti, alergija na sunce ne bira – pogađa ljude svih tipova kože.

Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih fotodermatoza (primjer: solarni dermatitis) oštećenja kože nastaju samim djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza (fototoksične dermatoze) uz svjetlo, potrebno sudjelovanje fotosenzibilizirajućih tvari, koje se nalaze u kozmetičkim sredstvima ili u biljkama.

Fotoalergijske dermatoze predstavljaju promjene na koži u čijem nastanku uz fotosenzibilizator i UV svjetlo sudjeluju i imunološki mehanizmi. Fotoalergijske reakcije rijeđe su od fototoksičnih. Svjetlo aktivira fotosenzibilizator koji je u kožu ušao direktno iz gastrointestinalnog trakta ili parenteralno. Pod utjecajem svjetla, fotosenzibilizator se aktivira, spaja s proteinima kože nakon čega slijedi aktivacija imunoloških mehanizama i oštećenje kože.

Od fotosenzibilizatora koji se upotrebljavaju lokalno, navodimo: tetraklorsalicilamid, paraaminobenzojeva kiselina, heksaklorofen, bitionol, mošus (koji se nalazi u sapunima, kozmetičkim sredstvima, kremama za zaštitu od sunca, te u parfemima). Od lijekova koji se primjenjuju peroralno jaki fotosenzibilizatori su slijedeći: tetraciklini, sulfonamidi, sulfonilurea (antidijabetik), fenotijazin (psihofarmak), triprolidin (antihistaminik), klorotiazid (diuretik), ciklamat (zaslađivač). Izvor: plivazdravlje.hr

Tijekom izlaganja na suncu budite oprezni: Zaštite glavu šeširom, kapom, pokrivalom za glavu, zaštitite oči sunčanim načalama s provjerenom UV zaštitom, zaštitite kožu nanošenjem krema za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom, pijte puno tekućine, najbolje običnu vodu, izbjegavajte odlazak na plažu, sunčanje, šetnje, sportske aktivnosti na otvorenom  od 11 do 17 sati.

Poseban oprez s bebama i malom djecom!!!

Savjet pedijatara u slučajevima dehidracije beba i male djece od izuzetne je važnosti. Kod blage i umjerene dehidracije, beba treba nastaviti s uobičajenim ritmom dojenja i/ili hranjenja na bočicu, dok starija djeca moraju jesti hranu koja uključuje banane, rižu, žitarice, krumpir. Dijete mora piti dovoljno tekućine: vodu, limunadu, sok od naranče, bistru goveđu juhu, razrijeđeni sok.

U slučaju umjerene do jake dehidracije, pedijatar će propisati posebne tekućine za nadomještanje izgubljenih elektrolita i pomoć u hidrataciji organizma. Ukoliko se stanje djeteta ne poboljša i uočite da dijete djeluje dezorijentirano, ima temperaturu, crnu ili krvavu stolicu, bolove u predjelu trbuha, povraća ili ne može zadržati tekućinu, odmah potražite medicinsku pomoć.

 

SAVJETI ZA VRUĆE DANE

Pijte vodu i kada niste žedni!

Potrebno je piti 8 do 10 čaša vode na dan, bez obzira jeste li žedni ili ne;

  • Tijekom perioda fizičke aktivnosti ili iscrpljenosti, potrebno je piti dodatne količine vode. Ukoliko se jako znojite, sportska izotonična pića su dobar izbor;
  • Izbjegavajte pića koja sadržavaju kofein ili alkohol, jer ona izazivaju dehidraciju;
  • Kada je god moguće, budite fizički aktivni tijekom hladnijeg dijela dana;
  • Tijekom najtoplijeg dijela dana, između 11 i 16 sati, izbjegavajte boravak na otvorenom i bilo kakve fizičke aktivnosti;
  • Nosite prozračnu, udobnu odjeću i šešir širokog oboda;
  • Prilikom izlaganja suncu zaštitite se odjećom i koristite kreme sa zaštitnim faktorom iznad 15 SPF kako biste izbjegli nastanak opeklina na koži. Opekline umanjuju sposobnost rashlađivanja tijela;
  • Ukoliko prostorija u kojoj boravite nije klimatizirana, koristite ventilator i provodite vrijeme u najhladnijoj prostoriji;
  • Izbjegavajte korištenje pećnice i drugih kućanskih aparata koji stvaraju toplinu;
  • Jedite laganu hranu, uzimajte puno voća i povrća;
  • Jedite više manjih obroka tijekom dana.