Najčešće dijagnosticirano stanje u probavnom traktu

0
299

Sindrom iritabilnog crijeva je kronično stanje u probavnom traktu koje je karakterizirano bolovima u trbuhu i poremećaju u ritmu stolice. Uzrok je nepoznat, a patofiziologija nedovoljno jasna. Liječenje je simptomatsko, a sastoji se od primjene prehrambenih mjera i lijekova. Postoje brojne teorije o uzrocima tog stanja, no unatoč intenzivnim istraživanjima, niti jedna teorija nije kompletna

Sindrom iritabilnog crijeva je kronično stanje u probavnom traktu koje je karakterizirano bolovima u trbuhu i poremećaju u ritmu stolice. Predstavlja najčešće dijagnosticirano stanje u probavnom traktu u ordinacijama liječnika obiteljske medicine. Uzrok je nepoznat, a patofiziologija nedovoljno jasna. Dijagnoza je klinička. Liječenje je simptomatsko, a sastoji se od primjene prehrambenih mjera i lijekova.

Loading...

Uzroci nastanka sindroma

Postoje brojne teorije o uzrocima nastanka ovog stanja, no unatoč intenzivnim istraživanjima, niti jedna teorija nije kompletna.

Jedna teorija sugerira da sindrom nastaje zbog pojačanih, abnormalnih kontrakcija debelog i tankog crijeva. Zbog toga se često koristi sinonim za to stanje – „spastični kolon” (spazam = kontrakcija). Jake kontrakcije crijeva uzrok su grčeva u trbuhu, što navodi na racionalni stav da se u terapiji koriste spazmolitici i hrana s dosta ostataka u cilju reguliranja peristaltike. No, čini se da poremećaj motiliteta crijeva ne objašnjava kliničku sliku kod svih pacijenata i nejasno je, je li ona samo jedan od simptoma bolesti ili ipak njen glavni uzrok.

Razvoj sindroma iritabilnog crijeva može pratiti teže infekcije probavnog trakta, no većina pacijenata negira postojanje takve infekcije. Čini se da populacija koja traži medicinsku pomoć kod ovakvog stanja često pati od pojačane psihičke napetosti i stresa. Poznato je da napetost i stres mogu pogoršavati probavne tegobe, no teško je reći da su oni njen uzrok.

Intolerancija na određenu hranu često prati sindrom iritabilnog crijeva, što može sugerirati alergiju kao mogući uzrok njenog nastanka. Ovu teoriju je teško dokazati, no najracionalniji pristup je takozvana „eliminacijska dijeta”, kojom sistematski isključujemo iz prehrane određene skupine namirnica. Dijeta mora biti vođena u suradnji s liječnikom, jer često prijeti opasnost od nesistematičnog pristupa eliminaciji tako da se isključe važni nutritivni sastojci.

S druge strane poznato je da određene vrste hrane pogoršavaju simptome sindroma iritabilnog crijeva. To su mliječni proizvodi (laktoza), mahunarke, cvjetača i druge, čijom razgradnjom bakterije u debelom crijevu stvaraju velike količine plinova. Na kraju mnogi istraživači smatraju da se kod osoba s izraženim simptomima ovog sindroma radi o pojačanoj osjetljivosti crijeva na normalne živčane podražaje.

U prilog ovoj teoriji govori dobar terapijski odgovor, kod nekih pacijenata, na lijekove koji smanjuju živčane podražaje koji dolaze iz crijeva. (www.plivazdravlje.hr)

Simptomi sindroma

Sindrom iritabilnog crijeva najčešće se pojavljuje u pubertetu i u 20-im godinama života, uzrokujući pojavu naizmjeničnih simptoma u nepravilnim vremenskim razmacima. Pojava u kasnijoj životnoj dobi je manje uobičajena, ali ne i rijetka. Bolesnik se rijetko budi noću zbog simptoma. Stres ili unos hrane mogu potaknuti simptome.

Karakteristike sindroma iritabilnog crijeva su abdominalna bol koja je povezana ili nestaje defekacijom, promjene učestalosti ili konzistencije stolice, abdominalna distenzija, sluz u stolici, osjećaj nepotpunog pražnjenja nakon defekacije. Općenito se može kazati da svaki bolesnik ima različiti karakter i lokalizaciju bolova, percipitirajuće faktore i oblik defekacije.

Razlike ili odstupanja od uobičajenih simptoma mogu upućivati na interkurentnu psihološku bolest i trebaju se detaljno ispitati. Bolesnici sa sindromom iritabilnog crijeva mogu imati i ekstraintestinalne simptome (npr. fibromijalgija – često vanzglobno stanje nepoznate etiologije, karakterizirano dubokim bolovima, osjetljivošću i zakočenjem mišića, tetivnih pripoja i susjednih mekih tkiva, glavobolja, dispareunija – bolnost spolovila ili bol duboko u zdjelici tijekom snošaja, sindrom temporomandibularnog zgloba).

Izvor: https://www.slideshare.net/DominaPetri/celijakija

Dva najčešća klinička oblika sindroma  

Kod sindroma iritabilnog crijeva u kojem prevladava konstipacija (zatvor), većina bolesnika osjeća bol najmanje na jednom mjestu u crijevu, a periodi konstipacije izmjenjuju se s periodima normalne učestalosti stolice. Stolica obično sadrži bistru ili bijelu sluz. Bol ima karakter kolika, te dolazi na mahove ili je kontinuirana i tupa. Bol se može ublažiti pokretima crijeva. Hranjenje često potiče pojavu simptoma. Također se mogu pojaviti nadutost, vjetrovi, mučnina, dispepsija i žgaravica.

Kod sindroma iritabilnog crijeva u kojem prevladava proljev, karakteristike su nagli proljevi koji se javljaju odmah poslije buđenja ili za vrijeme ili neposredno nakon jela, posebno nakon brzog konzumiranja obroka. Noćni proljevi nisu uobičajeni. Uobičajena je bol, nadutost, hitan nagon na defekaciju i inkontinencija. Bezbolni proljev nije tipičan i trebao bi uputiti liječnika na razmatranje ostalih dijagnostičkih mogućnosti (npr. malapsorpciju, osmotski proljev).

Dva puta se češće dijagnosticira kod žena nego kod muškaraca u zapadnom svijetu, što se može objasniti činjenicom da su žene češće spremnije požaliti se liječniku kod pojave simptoma ovog stanja.  Ostali simptomi u probavnom traktu su nadimanje, podrigivanje, pojačani vjetrovi, rani osjećaj sitosti nakon jela, žgaravica zbog refluksa želučanog sadržaja u jednjak, mučnina.(www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Dijagnoza

Dijagnoza se temelji na karakterističnoj kliničkoj slici, vremenu i karakteru boli te isključivanjem ostalih bolesti fizikalnim pregledom i rutinskim pretragama. U posebnim slučajevima, kao što su starija dob, gubitak težine, rektalno krvarenje i povraćanje, dijagnostičko ispitivanje treba biti detaljnije. Bolesti koje se obično zamjenjuju sa sindromom iritabilnog crijeva  su intolerancija laktoze, divertikuloza, proljev izazvan lijekovima, bolesti bilijarnog trakta, zloporaba laksativa, parazitoze, bakterijski enteritis, eozinofilni gastritis ili enteritis, mikroskopski kolitis i rani stadij upalne bolesti crijeva.

Uzrok pojave proljeva također mogu biti hipertireoza, karcinoidni sindrom, medularni karcinom štitnjače i Zollinger–Ellisonov sindrom – sindrom uzrokuje tumor koji proizvodi gastrin a koji obično se nalazi u gušterači ili stijenci dvanaesnika. Rezultat je hipersekrecija želučane kiseline i peptičke ulceracije. Dijagnoza se postavlja mjerenjem razine gastrina u serumu. Liječi se inhibitorom protonske pumpe i kirurškim odstranjenjem…

Pojava upalnih bolesti crijeva kod mlađih i kod starijih osoba nalaže obavezne pretrage jedne i druge starosne skupine.  Kod bolesnika starijih od 60 godina treba uzeti u obzir ishemični kolitis. U bolesnika s konstipacijom i bez anatomskih promjena treba učiniti pretrage na hipotireozu i hiperparatireozu. Ukoliko simptomi ukazuju na malapsorpciju, tropsku bolest, celijakiju, Whippleovu bolest – rijetka bolest koja uglavnom zahvaća muškarce u dobi 30-60 godina.

Whippleovu bolest uzrokuje infekcija mikroorganizmom Tropheryma whippelii. Sluznica tankog crijeva je uvijek teško inficirana, ali se infekcija može širiti i na druge organe kao što su srce, pluća, mozak, zglobovi i oko. Simptomi Whippleove bolesti uključuju tamnjenje kože, upaljene i bolne zglobove i proljev. Loša apsorpcija uzrokuje gubitak težine i anemiju. Drugi česti simptomi su bol u trbuhu, kašalj i bol pri disanju uzrokovana upalom pleure (opne koje prekrivaju pluća).

Za svaku od navedenih dijagnoza potrebno je učiniti pretrage. Ukoliko se bolesnik žali na naprezanje prilikom defekacije kao uzrok konstipacije treba uzeti u obzir poremećaje eliminacije (npr. disinergija zdjeličnog dna).

Liječenje

Terapija je potporna i palijativna. Od presudne je važnosti pokazati suosjećajnost i usmjeriti bolesnika. Liječnik mora objasniti stanje koje je u podlozi bolesti i uvjerljivo objasniti da nije u pitanju nikakva fizička bolest. To zahtijeva objašnjenje normalnog rada crijeva i naglašenu osjetljivost crijeva na stres, hranu ili lijekove.

Ova objašnjenja čine osnovu za ponovno uspostavljanje normalnog rada crijeva i za primjenu individualne terapije. Bolesnicima treba pružiti učestalu i stalnu brigu. Tretman je obično dugotrajan i sastoji se od dijete, psihološke potpore, medikamenata, te je vrlo važno u takvim situacijama da postoji potpuno poverenje na relaciji liječnik-pacijent. Psihološka potpora je vrlo važan segment terapije.

Prvi korak je objasniti pacijentu kako prepoznati određene čimbenike koji pogoršavaju njegove simptome. To su najčešće „dijetne pogreške” i „stresne situacije”. Ako je uspostavljena suradnja s pacijentom, otvorena su vrata za sljedeći korak, a to je modifikacija dijete, kada sustavom „eliminacijske dijete” isključujemo određene namirnice iz jelovnika. Tu je vrlo korisno da pacijent vodi  dnevnik konzumiranja hrane.

Korisno je pokušati s hranom s dosta vlakana, odnosno komercijalnim dodacima prehrani u vidu metilceluloze ili psylluma koji se najčešće koriste u stanjima s predominantnim zatvorom. Individualna iskustva pacijenata govore u prilog povoljnih učinaka čaja od kamilice, takozvanih „zdravih” bakterija (Lactobacillus) u vidu probiotika te pepermintovog ulja. (www.plivazdravlje.hr)