Kada se govori o smanjenom volumenu crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji, i/ili smanjenoj količini hemoglobina (protein koji nosi kisik u eritrocitima), govori se o - anemiji. Kao posljedica anemije smanjena je sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija - tkivna hipoksija. Među tri glavna uzroka anemije spadaju: prekomjeran gubitak krvi, prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica i nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica
Anemija je stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji, i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama). Kao posljedica toga smanjena je sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija – tkivna hipoksija. Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa. Među tri glavna uzroka anemije spadaju: prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) i nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).
Anemija se kod mnogih ljudi javlja nezapaženo, a njeni simptomi mogu biti prilično nejasni i neprimjetni. Pacijenti koji boluju od anemije, najčešće se žale na opći osjećaj slabosti i nelagode. Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj se krvni tlak zamjetno povećava, uzrokujući palpitacije i znojenje. Ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti do zatajenja srca.
Vrste anemije
- Anemija zbog gubitka krvi i željeza tzv. sideropenična anemija;
- Anemija zbog pojačane razgradnje eritrocita tzv. hemolitička anemija;
- Anemija zbog poremečenog sazrijevanja eritrocita tzv. megaloblastična anemija;
- Anemija zbog oštečenja matičnih stanica koštane srži tzv. aplastična anemija;
- Popratne i ostale rijetke anemije;
- Anemije nepoznatog ili višestrukog mehanizma nastajanja: anemija zbog infiltracije koštane srži, anemija kronične bolesti, anemija zbog nutritivnih manjaka, sideroblastična anemija.
Dvije najčešće anemije su: sideropenična anemija (nastala zbog nedostatka željeza) i anemija kronične bolesti (javlja se zajedno s određenim bolestima, zaraznim i nezaraznim, malignim ili traumama).
Sideropenična anemija
Anemija zbog manjka željeza vrlo je česta u ljudskoj populaciji, osobito kod žena reproduktivne dobi. Prema nekim pokazateljima, 1/3 do čak 1/5 zdravih žena reproduktivne dobi ima smanjene zalihe željeza, dok ih 10% ima anemiju uzrokovanu manjkom željeza.
Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga: kroničnog krvarenja, nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito kod dojenčadi i djece, poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava, pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti.
Klinička slika anemije uključuje slijedeće simptome: slabost, pojačani umor, otežana koncentracija, bljedoća kože i sluznice, zaduh u naporu, vrtoglavica, zujanje u ušima. Često se javljaju glavobolja i iritabilno ponašanje. Ako je anemija teža uključuju se kompenzatorni mehanizmi kardiovaskularnog sustava, te zbog potrebe isporučivanja kisika tijelu srce ubrzano kuca, što bolesnici mogu osjećati kao lupanje srca, osobito u naporu. U slučaju da takvo stanje pojačanog rada srca potraje može doći do zatajenja srca.
Oni bolesnici koji od prije imaju srčanih problema u smislu bolesti srčanih krvnih žila mogu osjetiti bol u prsištu pri naporu koje do tada nisu imali ili se oni mogu intenzivirati. Specifični znakovi koje vežemo uz sideropeničnu anemiju su pojava promijenjenih noktiju – u smislu gubitka prirodnog konveksiteta (zakrivljenosti) noktiju (koilonihija) – zatim se može javiti potreba za konzumiranjem materijala koji nisu hrana (zemlja, papir, trava, kosa), no to nije specifično isključivo za sideropeniju. Također može doći do pojave sindroma nemirnih nogu (engl. restless legs syndrome).
Uzroci sideropenične anemije
Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga:
- kroničnog krvarenja;
- nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito kod dojenčadi i djece;
- poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava;
- pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti.
Kod žena generativne dobi pojačano krvarenje tijekom menstrualnog ciklusa je najčešći uzrok sideropenije, dok je kod muškaraca, te žena u postmenopauzi, uzrok sideropenije najčešće krvarenje iz probavnog trakta.
Željezo iz hrane se apsorbira u početnom dijelu tankog crijeva, duodenumu. Razne bolesti koje zahvaćaju sluznicu tog dijela crijeva utječu na smanjeno prihvaćanje željeza i mogu dovesti do sideropenične anemije. Također, operacijski zahvati kojima se odstranjuje ili zaobilazi duodenum, uzrokuju smanjenu apsorpciju željeza, kao što je subtotalna gastrektomija. Sideropeniju je i u takvih bolesnika moguće liječiti peroralnim pripravcima željeza budući da se oni u njih dobro apsorbiraju.
Smanjeni unos željeza prehranom kao uzrok sideropenije čest je samo kod dojenčadi i djece. Njihove su potrebe zbog rasta velike – mlijeko predstavlja slab izvor željeza, a kod starijih je, osim slabijeg unosa željeza prehranom, često važan faktor i postojanje infekcije parazitima, te krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Važno je naglastiti da su ugrožena skupina svakako trudnice i dojilje: prosječno se u trudnoći 900 mg željeza prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg mjesečno.
Najbolji indikator zaliha željeza u tijelu je koncentracija feritina – ukoliko je ona manja od 10 ug/l sa sigurnošću se može tvrditi da je riječ o sideropeničnoj anemiji, dok su vrijednosti između 10 i 20 ug/L – indikativne.
U slučaju kada postoji pridružena kronična bolest, razina feritina može biti povišena što može otežati interpretaciju nalaza. Ukoliko liječnik posumnja da je uzrok sideropenične anemije kronično krvarenje, dužan je učiniti sve kako bi otkrio uzrok krvarenja. Kako je krvarenje iz probavnog trakta najčešći uzrok, svakako bi trebalo učiniti endoskopski pregled želuca i debelog crijeva.
Dijagnostika sideropenične anemije
Nakon postavljanja kliničke sumnje da je riječ o anemiji, potrebno je učiniti laboratorijsku obradu. Krvna slika u slučaju anemije pokazat će smanjeni ukupni broj eritrocita, smanjenu količinu hemoglobina, bit će smanjen MCV (srednji volumen eritrocita), dok će ukupan broj retikulocita biti normalan ili smanjen.
U svrhu postavljanja sigurne dijagnoze sideropenične anemije potrebno je odrediti serumsko željezo, te odrediti postoje li zalihe željeza u organizmu. Za sideropeničnu anemiju karakterističan je nalaz niskog serumskog željeza, povećana je vrijednost transferina (TIBC) kao i transferinskih receptora.
U slučaju sideropenične anemije s vremenom se razvija niz simptoma među kojima su najčešći: umor, omaglica, glavobolja, trnci i preosjetljivost raznih dijelova tijela, lupanje srca, nedostatak zraka, smetnje gutanja, bljedilo, promjene na noktima, u kutovima usana, u usnoj šupljini i drugo.
Tu su i nespecifični simptomi: blijeda koža i sluznice, zatvor, pospanost, tinitus (šum u ušima), palpitacije (lupanje srca), bljeskovi i druge smetnje vida, umor i malaksalost, depresija, nedostatak daha, mišićno podrhtavanje i trnci u rukama i nogama, izostanak ili kašnjenje menstruacije, jake i obilne menstruacije, gubitak kose, a kod djece – usporen razvoj.
Liječenje sideropenične anemije
Sidropenična anemija se liječi nadoknadom željeza, uobičajenom dnevnom dozom od 150 do 200 mg. Obično je potrebno 2 do 4 mjeseca terapije kako bi se ispravila anemija, a kako je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju je potrebno nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon normalizacije krvne slike. Preporuča se tablete željeza uzimati sat vremena prije jela, istodobno s vitaminom C.
Primjena parenteralnog željeza opravdana je u slučajevima malapsorpcije kada nema odgovora na peroralnu (na usta) terapiju, u slučajevima nepodnošenja peroralnih pripravaka, te kada nismo sigurni u suradnju bolesnika, odnosno kada sumnjamo da ne uzima propisanu terapiju.
Preparati željeza postoje u obliku sulfata, fumarata, polimatoznog kompleksa. Bitno je uzimati preparate željeza 3 x dnevno, uz obroke, s tim da treća doza bude pred spavanje, jer se crvena krvna zrnca sintetiziraju noću. Ponoviti krvnu sliku za dva mjeseca, te nastaviti terapiju najmanje 2 do 3 mjeseca nakon normalizacije krvne slike.
Prehrana bogata željezom
Prehrana bogata željezom nalazi se u brojnim namirnicama – zeleno lisnato povrće i njihovi sokovi, soja, mrkva, cikla, grožđe, crni ribiz, borovnice, šljive, marelice, maline i kupine, banane (sadrže neophodne sastojke: željezo, vitamin B 12 i folnu kiselinu), jabuke, jagode, grožđice, rajčica, sjemenke suncokreta, žutanjak, grah, grašak, sezamove sjemenke, neljuštene žitarice, kukuruzno brašno, što tamniji integralni kruh, tamniji med, šumski, livadni, kesten ili kadulja, crveno meso i jetrica.
Treba naglasiti da je od izuzetne važnosti da redovito, uz navedenu prehranu ili pak preparate kojima nadoknađujete manjak željeza, konzumirate vitamin C jer pomaže apsorpciju željeza!
Također morate prestati konzumirati alkohol i duhan, te crni čaj i kavu, jer kofein, tanini, te nikotin, ometaju resorpciju željeza iz hrane u krv…
Željezo u hrani
Koliko željeza sadrže određene namirnice po kilogramu težine? Evo odgovora:
- kupus 1,6 mg; špinat 33 mg; grah 15 mg; krumpir 14 mg; rajčice 3 mg; jabuke 1,5 mg; maslac od kikirikija 6 mg; grožđice 20 mg; kruh od cjelovitog pšeničnog zrna 43 mg; jaja 20 mg; konzervirana tuna 13 mg; piletina 11 mg; biftek 28 mg.
