U toku spavanja opća aktivnost je smanjena - izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpatikusa, te se mijenjaju biopotecijali mozga. Psihička aktivnost tijekom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova...
Spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (reducirane svijesti), koje se u životu čovjeka izmijenjuje sa stanjem budnosti. Stadiji spavanja i budnosti pravilno i ciklički se izmijenjuju, tj. predstavljaju jedan od značajnih bioloških ritmova. Općenito, spavanje se opisuje kao stanje relativnog mirovanja organizma, a fiziološki gledano, ono se određuje kao stanje smanjene integracijske funkcije živčanog sustava.
U toku spavanja opća aktivnost je smanjena, što znači da izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpatikusa, te se mijenjaju biopotecijali mozga. Psihička aktivnost tijekom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova.
Kvalitetan san usko je povezan sa zdravljem i funkcioniranjem cijelog organizma, jer većina hormona ima ritam dan – noć, a uz hormone je povezana i regulacija tlaka, šećera, raspoloženja, apetita.
Normalno stanje je uvijek se osjećati odmoreno nakon buđenja i zadržati taj osjećaj tijekom dana. Slijedeća stanja upućuju na poremećaj spavanja:
- buđenje s osjećajem umora nakon sedam ili osam sati spavanja;
- spontano padanje u san za vrijeme sastanaka i društvenih događanja;
- neugodan osjećaj gmizanja i trnci u nogama praćeni neodoljivom potrebom za pomicanjem nogu, pogotovo ako se javljaju nakon lijeganja u krevet;
- vrlo glasno hrkanje i nemiran san.
Broj sati sna i njegova kvaliteta
Ukoliko je bilo koje od tih stanja prisutno, možda se radi o poremećaju spavanja ili nekom medicinskom stanju povezanom s tim poremećajem, čije izlječenje čovjeku može zaista promijeniti život.
Za zdravlje čovjeka nije važan samo dostatan broj sati sna, jednako važna je i njegova kvaliteta. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Za vrijeme određenih faza i razdoblja ciklusa spavanja, luči se cijeli niz hormona i drugih tvari koje pomažu u regulaciji metabolizma i ostalih čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje. Promjena strukture sna, može dovesti do osjećaja umora i pospanosti, pa čak i povećati rizik od nastanka cijelog niza ozbiljnih medicinskih stanja.
Valja razlikovati probleme sa spavanjem, primarne poremećaje sna, te poremećaje sna koji su uzrokovani nekim medicinskim stanjem.
Nesanica je vrlo raširen problem i jedan od najčešćih poremećaja spavanja. Razlikujemo privremenu, ponavljajuću i stalnu nesanicu, a sve tri utječu na umanjivanje kvalitete života.
Nesanica je poremećaj spavanja. Nesanica uključuje teškoće kod usnivanja, spavanja ili ponovnog usnivanja nakon ranog buđenja. Može biti privremena ili kronična. Gotovo svatko ima povremene besane noći, možda zbog stresa, žgaravice ili pijenja previše kofeina ili alkohola. Nesanica je nedostatak sna koji se može pojavljivati redovno ili ponavljati se, često bez očitog razloga.
Koliko sna je dovoljno, diskutabilno je i nije jednoznačno određeno. Iako je 7 sati sna nekakav prosjek, nekim ljudima je dovoljno 4 ili 5 sati sna, dok drugi trebaju 9 ili 10 sati noćnog sna.
Najčešći simptomi nesanice su pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima, depresija i stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze. Često se događa da čovjek ne može navečer zaspati, a s druge ga strane san uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja, pa čak i za vrijeme vožnje automobila.
Nesanicu ubrajamo u poremećaje spavanja, koji se na osnovi pretpostavljenog uzroka poremećaja generalno dijele u četiri skupine. Tako poremećaji spavanja mogu biti:
- primarni;
- vezani uz neki psihički poremećaj ili bolest;
- uzrokovani općim medicinskim stanjem organizma;
- vezani uz psihoaktivne supstancije (najčešće droge ili lijekove).
Postoje dvije vrste primarnih poremećaja spavanja, a to su: disomnije (problemi vezani uz količinu i kvalitetu sna) – uključuju primarnu insomniju (nesanicu) i hipersomniju (pojačanu potrebu za snom), poremećaje ritma san – budnost (cirkadijanog ritma), narkolepsiju i parasomnije (problemi i događanja za vrijeme sna) – uključuju noćne more, noćne strahove i mjesečarenje.
Budnost vezana uz dob
Novorođenčad spava dnevno oko 16 sati, od čega se na REM spavanje (vrsta sna tijekom kojeg se sanja) odnosi 50 posto vremena. Oni imaju tzv. polifazno spavanje, a karakteriziraju ga kratka razdoblja spavanja koja se izmjenjuju s kratkim razdobljima budnosti. Takav obrazac uobičajeno traje prvih nekoliko mjeseci života, nakon čega dijete počinje spavati cijelu noć. Spavanje tijekom dana obično se nastavlja do dobi od četiri do šest godina. Maksimalna dubina sna uobičajeno se javlja tijekom predpuberteta, kad je djecu jako teško probuditi noću.
Adolescentima je dnevno potrebno oko deset sati sna, ali im se treća i četvrta faza sna skraćuje sukladno sazrijevanju, zbog čega su tijekom dana često pospani. Uz to, mogu pokazivati i “otklon u fazi spavanja”, tj. ne budu pospani sve do dva ili tri sata ujutro, a kad zaspu, prirodno se bude tek oko 12 sati. Obveze tijekom tjedna u ovoj dobi često dovode do blage deprivacije sna, koja se onda nadoknađuje vikendima.
Kasnije, u srednjoj i prema starijoj dobi, uobičajeno je da san postaje plići, isprekidan, te varira u duljini i vremenu početka u usporedbi s mlađom odraslom dobi. Vrijeme provedeno u prvoj i drugoj fazi sna, kao i vrijeme provedeno u budnosti, tijekom noći se produljuje. U srednjoj dobi povećava se i pospanost tijekom dana, ali i potreba za kratkim dnevnim snom, kao posljedica progresivna skraćenja duljine i kvalitete noćnog spavanja.
Starije osobe često funkcioniraju na način da ranije liježu i ranije ustaju, vrlo vjerojatno zbog faznog pomaka cirkadijanog sata koji je usko vezan uz melatonin (proizvod žlijezde u mozgu koja se zove epifiza). Čak i kad nemaju obveza tijekom jutra, starije osobe često se nastavljaju ustajati rano i na taj način se depriviraju snom, zbog čega su često pospane i moraju spavati tijekom dana (www.vasezdravlje.com)
Uzroci nesanice
Nesanica može biti uzrokovana cijelim nizom medicinskih stanja, bolovima, pa čak i nekim lijekovima, a loša higijena spavanja dodatno je otežava. Ako je neko medicinsko stanje uzrokovalo nesanicu, njezino je liječenje vezano, u prvom redu, uz liječenje tog stanja. Veza između različitih medicinskih stanja i poremećaja sna vrlo je složena i obostrana i nije u potpunosti jasno kako ti različiti čimbenici međusobno djeluju.
Međutim, postizanje što boljih terapijskih učinaka ovisi i o komponenti sna, o kojoj svakako treba voditi računa. Stoga je vrlo važno liječnika obavijestiti o poremećajima sna koji mogu otežati znakove primarne bolesti, kako bi ih on mogao uključiti u cjelokupni plan liječenja.
Nesanica i pospanost danju mogu biti posljedica kronične uporabe stimulativnih lijekova (npr. amfetamina, kafetin), hipnotika (npr. benzodiazepini), ostalih sedativa, antimetabolita u sklopu kemoterapije, antiepileptika (npr. fenitoin), oralnih kontraceptiva, metildope, propranolola, alkohola i preparata hormona štitnjače. Isto tako, nesanica se može razviti uslijed ustezanja depresora CNS-a (npr. barbiturata, opioida, sedativa), tricikličkih antidepresiva, inhibitora monoamino oksidaze ili droga (npr. marihuana, kokain, heroin, fenciklidin).
Hipnotici koji se učestalo propisuju mogu utjecati na REM fazu sna pa mogu dovesti do apatije te iritabilnosti. Naglo ukidanje hipnotika i sedativa može izazvati nervozu, tremor i epileptične napadaje. Mnogi psihoaktivni lijekovi mogu izazvati abnormalne pokrete noću.
Depresije su gotovo uvijek povezane s poremećajima sna. Ljudi koji pate od tjeskobe mogu imati poremećaje sna uzrokovane prisilnim mislima, nemogućnošću opuštanja, opsesivnim osjećajem brige i pretjeranom mentalnom aktivnošću. Bipolarni, panični i psihijatrijski poremećaji također su povezani s poremećajima sna.
Bol uzrokovana artritisom i drugim reumatskim bolestima, karcinomima i različitim neurološkim poremećajima, poput neuropatije uzrokovane dijabetesom, obično izaziva nesanicu. Želučani i crijevni poremećaji, kao što su refluks želučanog sadržaja i čir na želucu, te stenokardija uzrokovana bolešću srca, mogu izazvati bolove u prsima čija je posljedica buđenje po noći. Pored toga se za vrijeme određenih faza sna mogu pojaviti cluster glavobolje uzrokovane nedostatnim spavanjem.
Ostale bolesti koje često imaju noćne simptome i tako mogu uzrokovati nesanicu su učestali nagon na mokrenje uzrokovan povećanom prostatom, otežano disanje uslijed kongestivnog zatajivanja srca i emfizema, nepokretnost uzrokovana paralizom ili Parkinsonovom bolešću, povećana štitnjača, moždani udar, te alkoholizam.
Još jedan važan razlog zbog kojeg liječnika treba obavijestiti o poremećajima sna je taj, što ti poremećaji mogu biti uzrokovani ili otežani uzimanjem lijekova poput antidepresiva, lijekova za regulaciju povišenog krvnog tlaka, lijekova za regulaciju srčanog ritma, antibiotika, antihistaminika, bronhodilatatora, lijekova za stimulaciju središnjeg živčanog sustava, kortikosteroida, lijekova protiv zatvora, diuretika, nesteroidnih lijekova s protuuopalnim djelovanjem, i drugih (ww.plivazdravlje.hr)
Ipak, nesanica je najjasnije povezana sa smanjenjem količine izlučenog melatonina iz epifize (pinealne žlijezde u mozgu). Melatonin ima ključnu ulogu u regulaciji spavanja i cirkadijanog ritma. Proizvodnja melatonina započinje ubrzo nakon mraka (zatvaranja očiju), vrhunac postiže usred noći, a smanjuje se ujutro. Sam po sebi melatonin ne uspavljuje, nego signalizira noć (primjer: noćne životinje budne su iako je razina melatonina visoka).
Kod ljudi, lučenje melatonina ima funkciju “pripreme za spavanje” i to u smislu smanjivanja temperature, smanjivanja osjećaja budnosti, te odgađanja i smanjenja proizvodnje kortizola, čime djeluje na budnost, krvni tlak, razinu šećera u krvi, itd. Ujutro razina melatonina opada, označava završetak spavanja i počinje buđenje. Starenjem se smanjuje proizvodnja melatonina u pinealnoj žlijezdi, a to povezujemo s kalcifikacijom epifize i smanjenom aktivnošću suprahijazmatskih jezgara.
Nekoliko savjeta
– Pokušajte stvoriti mirnu i ugodnu atmosferu koja Vas opušta (ugasite televizor, radio, mobitel);
– Potražite pomoć u prirodi – postoje eterična ulja i biljke koje vam mogu pomoći da bolje spavate. Najpoznatija je svakako lavanda. Vrećice od sušene lavande pomažu opuštanju i dobrom snu i idealno mjesto gdje ih možete postaviti prije spavanje je – vaš krevet ili jastuk. Ugodan, opuštajuci miris koji otpušta sušena lavanda pomoći će vam da brže zaspite. Za dodatni efekt možete ukapati na jastuk nekoliko kapi eteričnog ulja od lavande. Osim lavande, često se koristi i valerijana, koja je poznato “prirodno sredstvo za smirenje”, pa će vam šalica ovog čaja pomoći da se opustite i umirite, te da brže utonete u san;
– Nemojte jesti teške i obilne obroke barem 2-3 sata prije spavanja, jer tada aktivirate Vaš organizam, koji tada radi (probavlja hranu) cijelu noć, te time ne spava;
– Nemojte piti čajeve koji Vas razbuđuju, stimuliraju, poput crnog ili zelenog čaja već čaj od kamilice, lavande, čaj od zobi, ružmarina, komorača ili neki drugi koji je vama posebno drag i opušta vas;
– Sa sportskim aktivnostima pokušajte završiti barem dva sata prije odlaska na spavanje, jer sport aktivira i budi cijelo tijelo.
