OSTEOPOROZA – bolest koštanog tkiva, kada kosti postanu krhke i lomljive

0
140

Osteoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Spada u jednu od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene

Kost (latinski osse, ossis) ili koštano tkivo jest vezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Kosti svojom čvrstoćom i izdržljivošću omogućuju uspravan stav, štite unutarnje organe od vanjske traume, okružuju i zaštićuju u svojoj unutrašnjosti delikatnu koštanu srž te služe kao izvor i spremište kalcija, fosfata i bikarbonata, neizostavnih sudionika metaboličkih procesa u organizmu. Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur a zajedno s mišićima kosti čine sustav organa za kretanje. Između epifize i dijafize kosti nalaze se zone rasta. Na tim zonama kost raste u dužinu dok okoštavanjem dijafize raste u širinu. Kost u dužinu raste do između 16. i 23. godine, a poslije toga samo u širinu, okoštavanjem (npr. kosti lubanje i lica). Građa kostiju vrlo se često u udžbenicima anatomije uspoređuje sa arhitektonikom mosta. Istina je zapravo da je most „dizajniran“ po savršenoj arhitektonici kostiju. Osnovu koštane građe čini mreža veziva – kolagenih vlakana u kojoj se nalaze kristali minerala građeni prije svega od kalcija i fosfora. Osnovni dijelovi kosti su čvrsti vanjski dio (korteks), a unutrašnjost čine spongioza i koštana srž. Spužvasta kost građena je od koštanih gredica čiji položaj prati smjer djelovanja sile na kost. Takva građa čini kost laganom, elastičnom i čvrstom strukturom koja podupire tijelo i omogućuje kretanje. Gubitak koštane mase i poremećaj mikrostrukture očituje se slabljenjem ponajprije spužvaste kosti (kralješci) koja postaje rahla i šupljikava. Kalcij je najvažniji mineral za zdravlje kostiju i zubi. Osim što daje čvrstoću kostima, nužan je za niz funkcija u tijelu, prije svega pravilan rad srca, mišića i živaca, te za nesmetan proces zgrušavanja krvi.

Loading...

Koštano tkivo kontinuirano se izgrađuje i razgrađuje tijekom cijelog života te se u roku od deset godina obnovi cijeli skelet. U mladosti procesi izgradnje prevladavaju nad procesima razgradnje. Kost stvaraju osteoblasti, koji nastaju specijalizacijom mezenhimskih stanica. Osteoblasti odlažu međustaničnu tvar, osteoid, koju isprva čine mekana osnovna tvar i kolagena vlakanca. Iz osteoblasta se razvijaju osteociti, koštane stanice. Osteoklasti, stanice koje razgrađuju kost, sudjeluju pri svakoj pregradnji kosti. Osteoblasti i osteoklasti pod utjecajem su parathormona (PTH), kalcitonina, estrogena, vitamina D, citokina i drugih čimbenika poput prostaglandina. Parathormon (PTH) koji luče paratireoidne žlijezde ključni je hormon u procesu koštane pregradnje, odnosno u regulaciji koncentracije kalcija u krvi. Pri sniženju razine kalcija, povećava se izlučivanje i aktivnost PTH-a koji aktivira osteoklaste. Rezultat je resorpcija kosti i oslobađanje kalcija u krv. Uz to, parathormon aktivira D vitamin, a u određenim okolnostima potiče i izgradnju kosti, te se u liječenju osteoporoze koristi kao anabolik. Osim PTH-a, u regulaciji koštane pregradnje sudjeluju kalcitonin koji luči štitnjača, te spolni hormoni (estrogeni i testosteron). Estrogeni imaju iznimno povoljan, antiresorptivni te diskretan anabolički učinak na koštano tkivo. Djeluju direkno na koštane stanice preko estrogenih receptora, ali i posredno preko čimbenika rasta. Povećavaju reapsorpciju kalcija u crijevu i bubregu, podižu koncentraciju D vitamina, koče osteoklaste, smanjuju nepovoljne učinke citokina te štite osteoblaste. Učinak testosterona na kost je posredan, s obzirom na to da se on pomoću enzima aromataze pretvara u estrogen. Dobro je poznata “zaštitna” uloga estrogena u očuvanju zdrave kosti, kao i nepovoljan učinak rane menopauze, odnosno manjka spolnih hormona, što uzrokuje progresivan gubitak koštane mase. Cjelokupna koštana masa u oba se spola postiže sredinom 20-ih godina. Preduvjet za postizanje odgovarajuće koštane mase jest unos dovoljne količine kalcija već u najranijem djetinjstvu. Nakon 35. godine počinje postupno smanjenje gustoće kosti, stopom od 0,3 do 0,5 posto godišnje. Početkom menopauze u žena gubitak gustoće kostiju ubrzava se kroz pet do sedam godina na 3 do 5 % godišnje.

Meka i čvrsta tvar

Kosti se sastoje od meke i od čvrste tvari. Meku tvar sačinjavaju voda, proteini kao što je kolagen te same koštane stanice. Čvrstu tvar najvećim dijelom čini mineral hidroksiapatit, kojemu je glavni sastojak kalcij. Koncentracija kalcija pod nadzorom je dvaju važnih hormona koji djelovanjem na koštane stanice utječu na njegovu koncentraciju u krvotoku: kalcitonina, hormona štitnjače koji snižava koncentraciju kalcija u krvi i pospješuje njegovo odlaganje u kosti te parathormona, hormona paratiroidnih žlijezda koji povećava izlučivanje kalcija iz kostiju u krvotok. Osim ta dva hormona, značajnu ulogu na mijenu tvari u kostima imaju i spolni hormoni. Kosti imaju više uloga u ljudskom tijelu: daju oblik tijelu, pružaju mu zaštitu, omogućuju nam kretanje, imaju važnu metaboličku ulogu te su neophodne za proizvodnju krvnih stanica budući da se u njima nalazi krvotvorni organ – koštana srž. Osim toga, kosti djeluju i kao skladište u koje se odlažu brojne štetne tvari, štiteći nas na taj način od njihovog toksičnog djelovanja.

Velika opterećenja

Koštani sustav je stalno izložen jako velikim opterećenjima. Kako bi to sve mogao izdržati, tijekom života se mora često pregrađivati i obnavljati. Tu zadaću izvršavaju osteoblasti i osteoklasti, stanice koje razgrađuju stare i oštećene dijelove kosti i izgrađuju novu kost. Taj proces preoblikovanja kostiju je uvjetovan interakcijom hormona i mehaničkih podražaja i upravo je njihova ravnoteža bitna za normalno funkcioniranje kosti. Kod djece se cijeli koštani sustav zamjeni za oko pet godina, dok odraslima za taj proces treba duplo više vremena. Opterećenje ima jako bitnu ulogu u brzini pregradnje kostiju. Tako sportaši koji mišičnim radom jače opterećuju svoj skeletni sustav stalno izazivaju podražaj na kosti i tako potiču njihovu pregradnju. Zbog toga je tjelesna aktivnost jedan od glavnih i najučinkovitijih načina prevencije osteoporoze. U reproduktivno doba kada imaju normalnu količinu estrogena u krvi, žene su zaštićene od propadanja koštane mase. To se drastično mijenja nakon menopauze i naglog pada koncentracije estrogena. Tada počinje postupno i neizbježno smanjivanje koštane mase. Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i tako ubrzano dovesti do patološkog smanjenja koštane mase koji nazivamo osteoporoza. Izrazito bitnu ulogu u čvrstoći i kvaliteti kosti ima mineral kalcij. On zajedno s fosforom čini soli koje zajedno s kolagenom čine osnovu koštanog tkiva. Zbog toga bilo koji poremećaj koji smanji količinu slobodnog kalcija u krvi potiče razvoj osteoporoze. Najčešće je glavni krivac za takvo stanje neadekvatna količina kalcija u prehrani, zatim poremećaji apsorpcije kalcija kod raznih bolesti probavnog sustava, te endokrine bolesti koje mogu poremetiti stanje kalcija u organizmu (bolesti štitnjače i doštitne žlijezde, stres, dijabetes, pojačano lučenje kortizola…). Vitamin D je neophodan za apsorpciju kalcija u tankom crijevu i njegov manjak izravno utječe na količinu kalcija u kostima. Stvara se u koži prilikom izlaganja sunčevim zrakama, pa zbog toga nedovoljno izlaganje suncu smanjuje apsorpciju kalcija i tako potiče demineralizaciju kostiju.

Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjenje koštane mase, poremećaj njezine strukture te posljedično nedostatna mineralizacija kosti što konačno rezultira smanjenjem njezine čvrstoće i elastičnosti te povećanom mogućnošću i učestalošću prijeloma. Kukovi, kralješci i donji dio podlaktice najčešća su mjesta prijeloma. Kod oboljelih od osteoporoze karakteristični su, osim prijeloma kosti pri padu, kompresivni prijelomi kralješaka. Dolazi do ‘mrvljenja’ oslabljenih kosti kralješnice uslijed nemogućnosti da podnesu težinu tijela.Takvi prijelomi uzrokuju dugotrajnu i jaku bol u donjem dijelu leđa, gubitak visine i pogrbljenost te kao i ostali, posljedičnu deformaciju i invaliditet.

Postmenopauzalna osteoporoza u žena daleko je najčešći oblik te bolesti. Nastaje zbog smanjenja lučenja ženskih spolnih hormona, estrogena, iz jajnika, koji s godinama prirodno gube svoje dotadašnje funkcije. Estrogeni svojim djelovanjem potiču izgradnju kosti, a kako se njihovo lučenje nakon menopauze smanjuje, omjer pregradnje kosti pomiče se na stranu razgradnje, što rezultira osteoporozom. Senilni oblik osteoporoze označuje smanjenje koštane mase u starijoj populaciji. Primjećuje se podjednako u oba spola nakon 70. godine života. Najčešći uzrok su nedovoljan unos ili nemogućnost iskorištavanja kalcija iz hrane, manjak vitamina D zbog nedostatnog boravka na suncu te smanjena aktivnost stanica koje izgrađuju kost. Ostali oblici osteoporoze nazivaju se sekundarnim jer neko drugo patološko stanje (dugotrajna bolest, primjena lijekova, način života) izravno mijenja ravnotežu remodeliranja kosti prema razgradnji i tako dovodi do smanjenja koštane mase. Budući da su simptomi osteoporoze neprimjetni sve do pojave prvog prijeloma, a dijagnosticiranje bolesti je jednostavno, brzo i precizno, treba obratiti pažnju i upoznati se s rizicima razvoja osteoporoze kako bi se na vrijeme pristupilo prevenciji odnosno liječenju. Faktori rizika za osteoporozu: ženski spol, starija životna dob (iznad 65), loše životne navike (prehrana siromašna kalcijem, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, konzumacija alkohola i kave, nedostatan boravak na suncu), kronične bolesti (šećerna bolest, anoreksija, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, multipli mijelom, hipertireoza, upalna bolest crijeva, kronična bolest bubrega, reumatoidni artritis, stanje nakon transplantacije organa), primjena nekih lijekova (oralni glukokortikoidi, hormoni štitnjače, antiepileptici, heparin, sedativi, anksiolitici, hipnotici, diuretici). (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

MN: Prevencija osteoporoze

Tjelesna aktivnost i dovoljan unos kalcija prehranom prirodno potiču izgradnju koštane tvari čineći tako osnovu prevencije nastanka osteoporoze. Unos kalcija i vježbanje najučinkovije djeluju na povećanje koštane mase upravo prije nastanka bolesti. Jednom kad je razgradnja kosti dostigla izgradnju i kad se bolest počela razvijati u punom mahu preventivne mjere u kombinaciji s lijekovima mogu samo usporiti daljnje smanjivanje koštane mase.

Vježbanjem, kosti izlažemo većem mehaničkom opterećenju i jačim silama nego što je to u stanju mirovanja. Kao i svaki drugi organ, kost se nastoji kompenzacijskim mehanizmima oduprijeti novonastalim uvjetima. Povećavajući koštanu masu, kost raspodjeljuje opterećenje na veću količinu kosti te tako anulira nepoželjan utjecaj sile. Osim jačanja kosti, tjelesna aktivnost jača muskulaturu i poboljšava koordinaciju te povoljno djeluje na smanjenje mogućnosti gubljenja ravnoteže i padova. To je posebice važno kod starijih ljudi koji su zbog nekih drugih pridruženih zdravstvenih stanja (oslabljen vid, vrtoglavice, demencija) njima skloniji. Važno je naglasiti da tjelesna aktivnost mora biti kontinuirana i prilagođena psihofizičkim mogućnostima pojedine osobe.

Liječenje osteoporoze

Nakon što se osteoporoza razvila potrebno je uz tjelesnu aktivnost, kalcij i vitamin D ukloniti ostale moguće faktore rizika i početi sa liječenjem lijekovima. Ciljevi liječenja osteoporoze su: prevencija prijeloma, održanje i povećanje koštane mase, uklanjanje simptoma prijeloma i deformiteta kosti, unaprijeđenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti. Lijekovi za liječenje osteoporoze svrstani su u tri kategorije: lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti, lijekovi koji potiču izgradnju kosti te lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju razgradnju kosti.