Siromašni Hrvati među prvih pet zemalja u Europi po debljini!

0
175

Pretilost ili debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u tijelu s posljedičnim štetnim učinkom na zdravlje ljudskog organizma. Hrvati se, po tjelesnoj težini, ubrajaju u 'debele nacije', na 5. su mjestu u Europi - ispred njih su građani Malte, Grčke, Turske i Engleske. Za razvoj pretilosti veoma su važni psihološki faktori, utjecaj obitelji i okoline u kojoj živimo, te struktura ličnosti. Pretile osobe često se karakteriziraju kao osobe koje svoje emocionalne stresne događaje liječe hranom. Nasljeđe je također jedan od važnijih kofaktora u razvoju pretilosti

Pretilost ili debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u tijelu s posljedičnim štetnim učinkom na zdravlje ljudskog organizma. Hrvati se, po tjelesnoj težini, ubrajaju u ‘debele nacije’, na 5. su mjestu u Europi – ispred njih su građani Malte, Grčke, Turske i Engleske.

Za određivanje stanja uhranjenosti koristi se nekoliko jednostavnih i praktičnih metoda: određivanje indeksa tjelesne mase; mjerenje opsega struka;
mjerenje debljine kožnog nabora.

Indeks tjelesne mase (ITM) ili engleski body mass index (BMI) izračunava se dijeljenjem tjelesne težine izražene u kilogramima s kvadratom visine izražene u metrima. Na temelju dobivenog rezultata ispitanik se svrstava u određenu kategoriju.

Mjerenjem opsega struka određujemo raspored masnog tkiva u tijelu, te na temelju toga određujemo tip pretilosti. Naime, u praksi se razlikuju muški i ženski tipovi pretilosti. Kod muškog tipa pretilosti dolazi do nakupljanja masnog tkiva oko struka (oblik „jabuke“), dok kod ženskog tipa pretilosti masno tkivo se nakuplja ispod struka, u donjem dijelu trbuha, na stražnjici, kukovima i bedrima (oblik „kruške“). Opseg struka veći od 102 cm kod muškaraca, te veći od 88 cm kod žena – upućuje na pretilost. Opseg struka mjeri se u razini vrha zdjelične kosti.

Mjerenjem debljine kožnog nabora određujemo postotak tjelesne masti. Pomoću posebne sprave, tzv. kalipera, mjeri se debljina kožnog nabora na nekoliko mjesta na tijelu, te se izračunava postotak tjelesne masti. Postotak tjelesne masti veći od 25% kod muškaraca, te veći od 30% kod žena upućuje na pretilost.

Stupanj uhranjenosti

Kod djece i adolescenata stupanj uhranjenosti određuje se s obzirom na percentilne krivulje ITM-a po dobi i spolu. Prekomjernu tjelesnu težinu imaju djeca čiji je ITM između 85. i 95. percentile, a pretila su ona s ITM većim od 95 percentila za dob. Glavni su uzroci pretilosti prevelik unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a neiskorišten radom i fizičkom aktivnošću, skladišti u organizmu u obliku masnog tkiva.

No, u podlozi razvoja pretilosti ne leži samo ova jednostavna formula unosa i potrošnje, nego je pretilost rezultat djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, nasljedne, psihološke i socijalne uzroke. Rjeđi uzroci pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače, oštećenja središnjeg živčanog sustava i neki lijekovi (kortikosteroidi, antidepresivi).

Prema mišljenju psihologa, za razvoj pretilosti veoma su važni psihološki faktori, utjecaj obitelji i okoline u kojoj živimo, te struktura ličnosti. Pretile osobe često se karakteriziraju kao osobe koje svoje emocionalne stresne događaje liječe hranom, što dovodi do razvoja reaktivne pretilosti. Nasljeđe je također jedan od važnijih kofaktora u razvoju pretilosti – naime oko 80% pretilih osoba ima pozitivnu anamnezu o postojanju pretilosti u obitelji.

Takva pretilost nije rezultat samo nasljeđa, veći i naučenih obrazaca ponašanja od roditelja.
Težinu određuju živčani putevi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su: glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima debljine i, vjerojatno, dijabetesa.

Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice.

Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju.

Genetski faktori

Genetski faktori utječu na metabolizam masti i reguliraju hormone koji utječu na apetit i vjerojatno imaju neku ulogu u 70% slučajeva gojaznosti. Veliki broj genetskih varijacija utječe na podložnost gojaznosti. Nasljedni faktori mogu uključivati način distribucije masnoće, brzinu metabolizma, energetske reakcije na pretjerano jedenje, omiljenu hranu itd. Oni su direktno odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti. Premda genetske abnormalnosti utječu na lakše ili teže mršavljenje, dominantnost gojaznosti zadnjih 20 godina u dramatičnom je porastu, dok se geni tako brzo nisu mogli promijeniti.

Metabolizam čovjeka razvio se tako da može konzervirati energiju i pohraniti masnoće u periodima gladovanja. Gojaznost se najčešće javlja kod ljudi normalne fiziologije koji žive u industrijaliziranim zemljama s obiljem hrane, pa nije problem potrošiti premalo energije za sagorijevanje viška kalorija.

Prema jednoj teoriji, šećerna bolest tipa 2 i pretilost, koja je obično popratna pojava ovog poremećaja, potječu od genetskih radnji koje su nekoć bile neophodne za opstanak. Neki stručnjaci tvrde da postoji tzv. “štedljiv” gen koji regulira protok hormona radi prilagodbe sezonskim promjenama.

Kod nekih nomadskih naroda hormoni se oslobađaju tijekom sezona u kojima su količine hrane bile oduvijek male, što je rezultiralo otpornošću na inzulin i učinkovito pohranjivanje masti. Ovaj je proces obratan u sezonama kada je hrane u izobilju. Kako je hrana s visokim sadržajem ugljikohidrata i masti suvremenom industrijalizacijom postala raspoloživa tijekom cijele godine, ovaj gen više ne služi svojoj svrsi, nego postaje štetan, jer se masti prvobitno pohranjivane za periode gladovanja, ne troše.

Ova teorija mogla bi objasniti veliku učestalost šećerne bolesti tipa 2, gojaznost među domorodačkim američkim plemenima s nomadskom povijesti, kao i zapadnjačke prehrambene navike. Tradicionalna hrana s niskim sadržajem masnoća i visokim sadržajem vlakana (kukuruz, grah i žir) kojom se nomadski narod hranio vjerojatno je štitila ovu genetski osjetljivu populaciju od čestih slučajeva gojaznosti i dijabetesa tipa 2, što danas više nije slučaj.

Neke genetske mutacije koje su se donedavno dovodile u vezu sa specifičnim slučajevima gojaznosti uključuju onu koja, vjerojatno, povećava broj i veličinu masnih stanica i povezuje se s masivnom gojaznosti. Drugi gen se zove receptor melanokortina 4 i ima glavnu ulogu u prekidanju potrebe za jedenjem, a kojega u nekim obiteljima sa slučajevima gojaznosti nema.(Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Stil života i navike

Jedan od čimbenika za razvoj pretilosti i porasta broja debelih ljudi je smanjena tjelesna aktivnost vezana uz pretežno sjedalački način života. Promjene životnih navika koje su se dogodile u posljednjih nekoliko desetljeća utjecale su na porast broja pretilih ljudi. Smanjena tjelesna aktivnost uz pretjerani unos visokokalorične rafinirane i masne hrane, prekomjerno konzumiranje alkohola i stres, povećavaju rizik za razvoj debljine i s njom pridruženih bolesti. Naime, prema statističkim podacima, fizički je neaktivno čak 83 % muškaraca i 95% žena u Hrvatskoj.

Udruga za prevenciju prekomjerne težine donijele je listu najčešćih razloga koji pogoduju nastanku prekomjerne tjelesne težine, a to su: genetska predispozicija, usporen metabolizam i loša probava, nepravilne prehrambene navike, nedovoljna ili nikakva tjelesna aktivnost, preobilni obroci i brzo konzumiranje hrane, pogrešno vrijeme obroka (kasno navečer), preskakanje obroka (osobito doručka), dugi sati bez jela – načelo „gladovanja i prejedanja“, nepridržavanje pravila pet manjih obroka tijekom dana, nedovoljan unos voća i povrća u svakodnevnoj prehrani, nedovoljan unos tekućine (vode) u organizam, nekontroliran unos šećera i slatkiša, unos kalorijski bogate, a nutritivno siromašne hrane (grickalice, slatkiši) unos alkohola, gaziranih i zaslađenih pića, veliki unos soli u organizam, nedovoljno sna, lijekovi koji izazivaju debljanje (antidepresivi), zadržana prekomjerna tjelesna težina dobivena tijekom trudnoće i stres.

Djeca i debljina

Masne se stanice množe tijekom dva perioda rasta i razvoja: rane mladosti i adolescencije. Prekomjerno jedenje u tim razdobljima povećava njihov broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni s viškom tih stanica. Svakako da izvjesnu ulogu igra i utjecaj roditelja: ako je roditelj trogodišnjeg djeteta gojazan i dijete (premda mršavo) ima 30%-tnu šansu postati jednog dana istim.

Nakon adolescencije povećava se masa masnih stanica, a ne njihov broj, pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu masnih stanica, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima koji su u djetinjstvu, kada su se stanice množile, bili debeli.

Svakako izbjegavajte davati djeci velike količine slatkiša, čokolade i bombona, a prvenstveno izbjegavajte zaslađene sokove i gazirana pića, te grickalice. Djeca se od ranih dana, ukoliko su zdrava i nemaju zdravstvenih prepreka, trebaju baviti fizičkom aktivnošću, sportom koji ona odaberu, no, nemojte siliti dijete u sport ili aktivnost koju ono ne želi ili mu/joj na toj aktivnosti nije lijepo i ugodno.

Prevencija pretilosti
Pravilna prehrana i fizička aktivnost, sukladno zdravstvenim mogućnostima, najbolja su prevencija prekomjerne težine!  Najbitnije i u čemu treba voditi računa u cilju smanjenja tjelesne težine i održavanja idealne tjelesne težine je pravilna prehrana koja će uz programiranu tjelesnu aktivnost osigurati ravnomjerno mršavljenje. Pod pojmom pravilne prehrane podrazumjeva se uravnotežen unos ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kao i vitamina i minerala, redovito uzimanje obroka, umjerenost i raznolikost hrane, izbjegavanje prejedanja i uzimanje više manjih obroka tijekom dana.

Preporuka liječnika je jesti puno voća i povrća, proizvoda od žitarica, hranu s malo masnoće i bez šećera, jesti nemasno meso (piletina bez kožice, puretina, meso kunića) i ribu, obavezno doručkovati, izbjegavati preskakanje obroka i prejedanje, jesti najmanje tri puta na dan u manjim obrocima, primjenjivati zdravije načine pripremanja hrane, kao što je kuhanje na paru ili na lešo, piti najmanje 6-8 čaša vode na dan, punomasne mliječne proizvode zamijeniti onima s manje masnoće, smanjiti unos soli i šećera u hrani, izbjegavati životinjsku mast, koristiti biljna ulja (suncokretovo, maslinovo, repino) u pripremanju hrane, izbjegavati grickalice, slatkiše, brzu hranu (fast-food), gazirana i alkoholna pića.

Uslijed kontuiniranog porasta tjelesne težine građana Hrvatske, a u svrhu prevencije pretilosti i promjene prehrambenih navika i stila življenja na razini države donešen je Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006.-2012. godine. Cilj plana je promicanje zdravih stilova života; pravilna prehrana, tjelovježba i suzbijanje prekomjerne tjelesne težine i pretilosti kod djece.