‘Tihi ubojica’ godinama miruje, a onda udara svom snagom!

0
257

Hipertenzija predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj moždanog udara, infarkta miokarda (srčanog udara), zatajenja srca, aneurizme arterija i nekih oblika kroničnog zatajenja bubrega. Čak je i umjereno povišenje krvnog tlaka povezano sa skraćenim očekivanim trajanjem života. Promjene u načinu života mogu pomoći

Hipertenzija je naziv za povišeni krvni tlak, ili arterijsku hipertenziju (ponegdje se naziva i hipertonija), kroničnu bolest pri kojoj je krvni tlak u arterijama povišen. Uslijed ovog povišenja, a kako bi se održao normalni protok krvi kroz krvne žile, potreban je snažniji rad srca. Prilikom mjerenja vrijednosti krvnog tlaka, mjere se sistolički i dijastolički tlak, a razlikuju se po tome, stišće li se srčani mišić stišće (kontrahira), što se naziva sistola, ili opušta između dvije kontrakcije, što se naziva dijastola. Normalne vrijednosti sistoličkog (gornjeg, tzv. srčanog) krvnog tlaka u mirovanju, nalaze se u rasponu od 100–140 mmHg, dok se vrijednosti dijastoličkog (donjeg) krvnog tlaka, kreću u rasponu od 60–90 mmHg. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojega su vrijednosti krvnog tlaka trajno na razini od/iznad 140/90 mmHg.

Pojam hipertenzija se najčešće koristi kada se govori o arterijskoj hipertenziji, stanju povišenog krvnog tlaka u arterijama sustavnog krvotoka, zbog učestalosti bolesti u populaciji, iako hipertenzija može označavati i npr. povišenje krvnog tlaka u plućnom krvotoku. Tada se takvo stanje naziva plućna hipertenzija ili u sustavu portalnog krvotoka, što se naziva portalna hipertenzija.

Loading...

Hipertenzija se dijeli na primarnu (esencijalnu) i sekundarnu hipertenziju. U “primarnu hipertenziju” spada oko 90–95 posto slučajeva, što znači da je do povišenja krvnog tlaka došlo bez jasne podležeće bolesti. Preostalih 5–10 posto slučajeva, koji nastaju kao posljedica bolesti bubrega, arterija, srca ili endokrinog sustava, smatraju se sekundarnom hipertenzijom.

Hipertenzija predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj moždanog udara, infarkta miokarda (srčanog udara), zatajenja srca, aneurizme arterija (npr. aneurizme aorte i nekih oblika kroničnog zatajenja bubrega.) Čak je i umjereno povišenje krvnog tlaka povezano sa skraćenim očekivanim trajanjem života. Promjene u načinu prehrane i načinu života mogu pomoći pri nadzoru nad vrijednostima krvnog tlaka i umanjiti opasnost od s njime povezanih komplikacija. Međutim, kod bolesnika kod kojih su navedene promjene neučinkovite ili nedovoljne, potrebno je liječenje lijekovima.

Dvije vrijednosti krvnog tlaka

Visoki krvni tlak (hipertenzija) je, općenito govoreći, stanje bez simptoma pri kojem nenormalno visoki tlak u arterijama povećava rizik nastanka problema kao što su moždani udar, aneurizma, zatajenje srca, srčani udar i oštećenje bubrega.

Za većinu ljudi riječ hipertenzija znači pretjeranu napetost, nervozu ili stres. U medicinskom smislu pojam hipertenzija označava stanje povišenog krvnog tlaka bez obzira na uzrok. Visoki krvni tlak naziva se i “tihi ubojica”, jer obično godinama ne uzrokuje probleme, sve dok ne izazove oštećenje važnih organa. Smatra se da se u Sjedinjenim Američkim Državama dijagnoza povišenog krvnog tlaka postavi samo u dvije od tri osobe. Od ukupnog broja dijagnosticiranih slučajeva povišenog krvnog tlaka, lijekovima se liječi oko 75 posto, a od liječenih samo se 45 posto liječi ispravno.

Pri mjerenju krvnog tlaka zapisuju se dvije vrijednosti. Gornja vrijednost predstavlja trenutak kada se srce stisne (sistola); dok se donja vrijednost javlja za vrijeme odmora (relaksacije) srca između dva udarca (dijastola). Krvni tlak se bilježi kao sistolički tlak kroz dijastolički tlak – na primjer 120/80 mm Hg (milimetara žive), što treba čitati kao “sto i dvadeset kroz osamdeset”. Dogovorno je određeno da se visokim krvnim tlakom smatra vrijednost sistoličkog tlaka u mirovanju od 140 mm Hg ili više, a dijastoličkog tlaka u mirovanju od 90 mm Hg ili više, ili kada su povišene vrijednosti i sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Kod visokog krvnog tlaka obično su povišene obje vrijednosti tlaka, i sistolička i dijastolička.

Pri izoliranoj sistoličkoj hipertenziji, sistolički tlak je 140 mm Hg ili više, a dijastolički tlak niži je od 90 mm Hg, to jest dijastolički se tlak nalazi unutar normalnih vrijednosti. Izolirana sistolička hipertenzija je češća u starijih. U gotovo se svih ljudi krvni tlak povisuje sa starenjem, i to sistolički tlak sve do 80 godina, a dijastolički se povisuje sve do 55. ili 60. godine života. Nakon toga tlak zadržava tu vrijednost ili, čak, počinje padati.

Maligna hipertenzija je posebno ozbiljan oblik povišenog krvnog tlaka koja, ako se ne liječi, dovodi obično do smrti unutar 3 do 6 mjeseci. Na sreću, to je stanje rijetko, a javlja se samo u 1 od 200 osoba koje imaju povišeni krvni tlak, ali se sedam puta češće javlja u crnaca nego u bijelaca, češće u muškaraca nego u žena i češće u ljudi sa nižim, nego u onih s višim socijalno ekononomskim statusom. Maligna hipertenzija spada u skupinu hitnih medicinskih stanja.

Regulacija krvnog tlaka

Pad krvnog tlaka (1) izaziva lučenje renina koji je bubrežni enzim. Renin (2) nadalje, aktivira angiotenzin (3), hormon koji uzrokuje sužavanje (konstrikciju) mišićnog sloja malih krvnih arterija (arteriola), povećavajući tako krvni tlak. Angiotenzin je također otponac za otpuštanje hormona aldosterona iz nadbubrežne žlijezde (4), koji uzrokuje zadržavanje soli (natrij) i pospješuje izlučivanje kalija. Natrij zadržava vodu koja povećava volumen krvi i povisuje krvni tlak

Simpatički živčani sustav, koji je dio autonomnog živčanog sustava, privremeno podiže krvni tlak ako organizmu prijeti neka opasnost, što je obrambena reakcija tijela. Simpatički živčani sustav povećava također i snagu i brzinu srčanih otkucaja. Isto tako, suzuje većinu arteriola, ali širi žile u nekim dijelovima tijela gdje je potrebna dodatna količina krvi, npr. u skeletnim mišićima. Osim toga, simpatički živčani sustav smanjuje izlučivanje soli i vode putem bubrega i tako povećava tjelesni volumen krvi. Simpatički živčani sustav također otpušta hormone adrenalin i noradrenalin koji potiču (stimuliraju) srce i krvne žile.

Bubrezi kontroliraju krvni tlak na nekoliko načina. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi, bubrezi izlučuju veću količinu soli i vode, pa se volumen krvi smanjuje i krvni tlak se vraća na normalu. I obratno, ukoliko krvni tlak pada, bubrezi izlučuju manju količinu soli i vode pa se volumen krvi povećava i krvni se tlak vraća na normalu. Budući da su bubrezi važni u regulaciji i kontroli krvnog tlaka mnoge bubrežne bolesti ili nenormalnosti mogu dovesti do povišenog krvnog tlaka. Na primjer, suženje arterije koja opskrbljuje jedan od bubrega (stenoza renalne arterije) može prouzročiti hipertenziju. Različite vrste upale bubrega, te povreda jednog ili oba bubrega, mogu također izazvati povišenje krvnog tlaka.

Kada je krvni tlak povišen, bez obzira na uzrok, odmah se uključuju kompenzacijski mehanizmi da održe krvni tlak unutar normalnih granica. Primjerice, ako srce izbacuje veći volumen krvi zbog pojačanog rada, povisi se krvni tlak, a to uzrokuje širenje (dilataciju) krvnih žila pa bubrezi počnu izlučivati veću količinu soli i vode, uslijed čega se krvni tlak smanjuje. Ipak, arterioskleroza, koja je često nazočna u srednjoj i starijoj životnoj dobi, ne dopušta primjereno širenje krvnih žila, što smanjuje mogućnost vraćanja krvnog tlaka na normalu. Arteriosklerotske promjene u bubrezima mogu također ometati sposobnost bubrega da izlučuju sol i vodu, što će imati za posljedicu povišenje krvnog tlaka. (Izvor: www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Sumnja na hipertenziju

Hipertenzija se rijetko očituje simptomima, te se obično otkriva pomoću probira ili kad bolesnik zatraži pomoć zbog neke druge zdravstvene tegobe. Neki ljudi s povišenim krvnim tlakom opisuju glavobolju (osobito u području zatiljka i u jutarnjim satima), kao i omaglicu, vrtoglavicu, tinitus (zujanje ili šum u ušima), promjene vida ili sinkopu (iznenadnu nesvjesticu).

Prilikom tjelesnog pregleda, na hipertenziju se može posumnjati zbog nalaza hipertenzivne retinopatije otkrivene pregledom očnog fundusa odnosno očne pozadine pomoću oftalmoskopa. Izraženost promjena hipertenzivne retinopatije se stupnjuje od I. do IV., premda uz slabije razvijene promjene razlučivanje ovih stupnjeva može biti otežano. Oftalmoskopski nalaz također može ukazivati na duljinu trajanja hipertenzije u bolesnika.

Kako smanjiti rizik hipertenzije

  • jedite barem 2-3 serviranja mliječnih proizvoda sa sniženim udjelom masti

  • jedite 8-10 serviranja voća i povrća

  • prestanite pušiti

  • ograničite unos alkohola

  • ograničite unos soli i procesiranih proizvoda

  • ograničite unos suhomesnatih proizvoda

  • izbjegavajte proizvode koji sadrže aditiv MSG (natrijev glutamat)

  • smanjite tjelesnu masu ako ste pretili

  • budite tjelesno aktivni

  • održite adekvatne unose kalcija, magnezija i kalija

  • smanjite unos masti