Tihi ubojica koji godinama ne uzrokuje simptome

0
337

Visoki krvni tlak (hipertenzija) je stanje bez simptoma pri kojem nenormalno visoki tlak u arterijama povećava rizik nastanka problema, kao što su moždani udar, aneurizma, zatajenje srca, srčani udar i oštećenje bubrega. Za većinu ljudi riječ hipertenzija znači pretjeranu napetost, nervozu ili stres

Krvni tlak je određen količinom krvi koju pumpa srce, te veličinom i stanjem arterija. Mnogi drugi faktori mogu utjecati na krvni tlak, uključujući volumen tekućine u tijelu, sadržaj soli u tijelu, stanje bubrega, živčanog sustava, krvnih žila, te razine različitih hormona u tijelu.

Uzrok “esencijalne” hipertenzije ne može se ustanoviti. Ona može biti uzrokovana genetskim faktorima i faktorima okoliša, kao što su unos soli ili drugi. Esencijalna hipertenzija obuhvaća preko 95 posto svih hipertenzija. Visoki krvni tlak (hipertenzija) je stanje bez simptoma pri kojem nenormalno visoki tlak u arterijama povećava rizik nastanka problema, kao što su moždani udar, aneurizma, zatajenje srca, srčani udar i oštećenje bubrega. Za većinu ljudi riječ hipertenzija znači pretjeranu napetost, nervozu ili stres. U medicinskom smislu, pojam hipertenzija označava stanje povišenog krvnog tlaka bez obzira na uzrok. Visoki krvni tlak naziva se i “tihi ubojica”, jer obično godinama ne uzrokuje simptome, sve dok ne izazove oštećenje važnih organa.

Loading...

Krvni tlak je vrlo promjenljiv. Razlikuje se od čovjeka do čovjeka, a varira čak i u raznim dijelovima tijela; na primjer, u donjim ekstremitetima je viši nego u gornjim. Zbog praktičnosti, liječnici ga obično mjere na nadlaktici, na jednoj od velikih arterija. Mjere se dva tipa tlaka, sistolički (maksimalni) i dijastolički (minimalni). Sistolički tlak je tlak u trenutku kada se srce stegne pri ispumpavanju krvi; dijastolički tlak je tlak u trenutku kada se srce opušta da bi omogućilo dotok krvi. Stoga je sistolička vrijednost, koja predstavlja trenutak najvećeg tlaka, uvijek viša od dijastoličke vrijednosti.

Kad govore o krvnom tlaku pacijenta, liječnici obično kažu, na primjer, “120 kroz 80”. To znači da je vrijednost sistoličkog tlaka 120, a dijastoličkog 80. To su otprilike i normalne vrijednosti za zdravu, mlađu, odraslu osobu. Ima li neka osoba visok krvni tlak ili nema ovisi, uglavnom, o liječničkoj ocjeni svakog pojedinog slučaja. Liječnik opravdano smatra da, na primjer, starija osoba s vrijednostima 140/90 ima normalan tlak, budući da tlak s godinama raste.

No, ako ste tjelesno i duševno razmjerno mirni, a vrijednost prijeđe 150/100, vjerojatno imate razloga da budete zabrinuti. Čak i kad je visoka samo jedna od dvije vrijednosti (to se posebno odnosi na dijastoličku vrijednost), liječnik će vam reći da imate – malo povišen tlak.

Regulacija krvnog tlaka

Pad krvnog tlaka (1) izaziva lučenje renina to je bubrežni enzim.

Renin (2) nadalje, aktivira angiotenzin (3), hormon koji uzrokuje sužavanje (konstrikciju) mišićnog sloja malih krvnih arterija (arteriola), povećavajući tako krvni tlak.

Angiotenzin je također otponac za otpuštanje hormona aldosterona iz nadbubrežne žlijezde (4), koji uzrokuje zadržavanje soli (natrij) i pospješuje izlučivanje kalija. Natrij zadržava vodu, koja povećava volumen krvi i povisuje krvni tlak.

Simpatički živčani sustav, koji je dio autonomnog živčanog sustava, privremeno podiže krvni tlak ako organizmu prijeti neka opasnost, što je obrambena reakcija tijela. Simpatički živčani sustav povećava također i snagu i brzinu srčanih otkucaja. Isto tako, suzuje većinu arteriola, ali širi žile u nekim dijelovima tijela gdje je potrebna dodatna količina krvi, npr. u skeletnim mišićima. Osim toga, simpatički živčani sustav smanjuje izlučivanje soli i vode putem bubrega i tako povećava tjelesni volumen krvi. Simpatički živčani sustav također otpušta hormone adrenalin i noradrenalin koji potiču (stimuliraju) srce i krvne žile.

Bubrezi kontroliraju krvni tlak na nekoliko načina. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi, bubrezi izlučuju veću količinu soli i vode, pa se volumen krvi smanjuje i krvni tlak se vraća na normalu. I obratno, ukoliko krvni tlak pada, bubrezi izlučuju manju količinu soli i vode pa se volumen krvi povećava i krvni se tlak vraća na normalu. Bubrezi mogu povisiti krvni tlak i tako da luče enzim koji se zove renin, koji potiče stvaranje hormona koji se zove angiotenzin, a potom taj utječe na oslobađanje hormona koji se zove aldosteron.

Budući da su bubrezi važni u regulaciji i kontroli krvnog tlaka mnoge bubrežne bolesti ili nenormalnosti mogu dovesti do povišenog krvnog tlaka. Na primjer, suženje arterije koja opskrbljuje jedan od bubrega (stenoza renalne arterije) može prouzročiti hipertenziju. Različite vrste upale bubrega, te povreda jednog ili oba bubrega, mogu također izazvati povišenje krvnog tlaka.

Kada je krvni tlak povišen, bez obzira na uzrok, odmah se uključuju kompenzacijski mehanizmi da održe krvni tlak unutar normalnih granica. Primjerice, ako srce izbacuje veći volumen krvi zbog pojačanog rada, povisi se krvni tlak, a to uzrokuje širenje (dilataciju) krvnih žila pa bubrezi počnu izlučivati veću količinu soli i vode, uslijed čega se krvni tlak smanjuje.

Ipak, arterioskleroza, koja je često nazočna u srednjoj i starijoj životnoj dobi, ne dopušta primjereno širenje krvnih žila, što smanjuje mogućnost vraćanja krvnog tlaka na normalu. Arteriosklerotske promjene u bubrezima mogu također ometati sposobnost bubrega da izlučuju sol i vodu, što će imati za posljedicu povišenje krvnog tlaka. (Preuzeto od: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-srca-i-krvnih-zila/visoki-krvni-tlak)

‘Hipertenzija bijelog mantila’

U oko 90 posto ljudi koji imaju povišen krvni tlak, uzrok je nepoznat. To se stanja tada naziva esencijalna ili primarna hipertenzija. Esencijalna hipertenzija ima vjerojatno više uzroka. Mnoge promjene na srcu i krvnim žilama vjerojatno doprinose povećanju krvnog tlaka. Ukoliko je uzrok poznat, stanje se naziva sekundarna hipertenzija.

U 5 do 10 posto ljudi s povišenim krvnim tlakom, uzrok su bubrežne bolesti. U 1 do 2 posto uzrok je neki hormonski poremećaj ili uzimanje određenih lijekova, kao što su oralni kontraceptivi (tablete protiv začeća). Rijetki uzrok povišenog krvnog tlaka je feokromocitom. To je tumor nadbubrežne žlijezde koji luči hormone adrenalin i noradrenalin.

Debljina (gojaznost), pretežito sjedeći način života, stres, prekomjerno uživanje alkohola ili konzumiranje pretjerano slane hrane, mogu imati značajnu ulogu u nastanku povišenog krvnog tlaka, posebno u osoba s nasljednom sklonošću. Stres uzrokuje privremeno povišenje krvnog tlaka, jer se obično krvni tlak vraća na normalu čim prestane stres. To objašnjava još jednu pojavu koja se zove “hipertenzija bijelog mantila”.

Navedeni se naziv odnosi na pojavu da se povišeni krvni tlak (hipertenzija) uvijek registrira prilikom mjerenja u liječničkoj ordinaciji, dok mjerenja izvan ordinacije pokazuju normalne vrijednosti. Takav povremeno povišeni krvni tlak može izazvati oštećenja organa koja su onda uzrokom trajnog povišenja krvnog tlaka, pa i u vremenu kada stres više nije prisutan. Ova teorija da se povremeno povišenje krvnog tlaka može pretvoriti u trajno povišenje krvnog tlaka, nije dokazana.

Simptomi visokog krvnog tlaka

Hipertenzija je gotovo uvijek bolest bez simptoma; hipertoničar (osoba a povišenim krvnim tlakom) se može dobro osjećati, a da nema ni najmanjeg znaka unutarnje bolesti. Simptomi, kao što su glavobolja, lupanje srca i općenito loše osjećanje, obično se javljaju tek onda kad je tlak već opasno visok.

Stoga je opasno čekati pojavu simptoma, pa se tek tada liječiti. Vjerojatnije je da će te simptome osjećati osobe s malignom hipertenzijom. Budite uvijek svjesni mogućnosti pojave visokog krvnog tlaka, naročito ako ste prešli 40 godina, ako u obiteljskoj anamnezi postoji hipertenzija ili ako ste predebeli.

Dijagnoza

Krvni tlak se mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala 5 minuta. Vrijednosti tlaka od 140/90 mm Hg ili više smatraju se povišenima, ali dijagnoza se ne smije postaviti samo na temelju jednog mjerenja. Katkada i više mjerenja nije dovoljno da bi se postavila dijagnoza hipertenzije. Ukoliko početno mjerenje pokazuje visoke vrijednosti krvnog tlaka, mjerenje treba ponoviti isti dan, a zatim dvaput dnevno u naredna dva dana kako bi se sigurno utvrdilo da je krvni tlak trajno povišen. Očitane vrijednosti ne samo da potvrđuju postojanje visokog krvnog tlaka, nego pomoću njih treba odrediti i stupanj hipertenzije – klasifikacija krvnog tlaka.

Nakon postavljanja dijagnoze povišenog krvnog tlaka, potrebno je odrediti i učinak povišenog krvnog tlaka na važne organe: posebno na krvne žile, srce, mozak i bubrege. Mrežnica (retina – opna osjetljiva na svjetlo na unutarnjoj površini očne pozadine) je jedino mjesto gdje liječnik može izravno vidjeti učinke visokog krvnog tlaka na male krvne žile – arteriole.

Postoji opravdano mišljenje da su promjene na mrežnici slične promjenama na krvnim žilama bilo gdje u tijelu, na primjer u bubrezima. Za pregled mrežnice liječnici upotrebljavaju oftalmoskop (instrument koji omogućuje pogled u unutrašnjost oka). Određujući stupanj oštećenja mrežnice (retinopatija) liječnik može klasificirati visoki krvni tlak prema težini.

Srce i bubrezi

Promjene na srcu, posebno proširenje srca nastalo uslijed pojačanog rada pri visokom krvnom tlaku, mogu se otkriti elektrokardiogramom i rendgenskom snimkom prsnog koša. U ranim se stadijima te promjene mogu otkriti pomoću ehokardiografije (ultrazvuk srca). Nenormalni srčani ton, takozvani četvrti srčani ton, može se čuti stetoskopom i jedna je od najranijih promjena izazvanih visokim krvnim tlakom.

Rani znakovi oštećenja bubrega otkrivaju se prvenstveno analizom bolesnikove mokraće. Nalaz krvnih stanica i albumina (vrsta bjelančevine) u mokraći može, na primjer, ukazati na takva oštećenja. Liječnik treba uvijek tragati za uzrokom visokog krvnog tlaka, posebno u mlađih ljudi, premda se takav uzrok pronađe u manje od 10 posto ljudi s povišenim krvnim tlakom.

Što su vrijednosti krvnog tlaka više, a bolesnik mlađi, to upornije i opsežnije treba tragati za vjerojatnim uzrokom visokog tlaka. Dijagnostička obrada uključuje rendgensko i radionuklidno ispitivanje bubrega, rendgensku sliku srca i pluća, te testove krvi i mokraće na prisustvo određenih hormona. Kako bi otkrio bubrežni problem, liječnik prvo mora dobiti od bolesnika anamnestičke podatke o bolesti, a posebno o prijašnjim bubrežnim bolestima.

Za vrijeme fizikalnog pregleda bolesniku treba ispitati područje abdomena (trbuha), posebno osjetljivost iznad bubrega (lumbalna sukusija). Stetoskopom postavljenim na kožu trbuha treba tragati za šumovima (šum u trbuhu može nastati uslijed protoka krvi kroz suženu arteriju koja opskrbljuje bubreg). Uzorak mokraće može se poslati na laboratorijsku analizu, a potrebno je učiniti rendgensko ili ultrazvučno ispitivanje bubrežne prokrvljenosti, te, ukoliko je potrebno, i druge testove bubrežne funkcije.

Ukoliko se sumnja na feokromocitom traže se raspadni produkti adrenalina i noradrenalina u mokraći. Ti hormoni obično mogu izazvati kombinacije raznih tegoba, kao što su izrazita glavobolja, napadaji brzog i nepravilnog rada srca, pretjerano znojenje, drhtanje i bljedilo.

Drugi, rjeđi uzroci visokog krvnog tlaka, mogu se otkriti određenim rutinskim pretragama. Na primjer, određivanje kalija u serumu može pomoći u dijagnostici hiperaldosteronizma, a mjerenje krvnog tlaka na obje ruke može pomoći u otkrivanju koarktacije (izrazitog suženja) aorte. (izvor: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Liječenje

Prvenstveno, ukoliko pušite, obavezno prestanite pušiti! Načelno govoreći, svaka osoba s visokim krvnim tlakom može postići regulaciju svojeg tlaka upotrebom neke od više vrsta lijekova, ali liječenje svakog pojedinog bolesnika treba biti individualno. Liječenje je najučinkovitije kad postoji dobra suradnja između bolesnika i liječnika i kad zajedno planiraju liječenje.

Opasnosti od neliječenog povišenog krvnog tlaka

Ukoliko se ne liječi, i blaga hipertenzija će donekle skratiti životni vijek, a jaka će ga prilično skratiti. Najveća opasnost prijeti srcu i mozgu. Neliječena maligna hipertenzija je teška bolest i može završiti smrću nakon 6 do 8 mjeseci. Povišen tlak u sistemu optoka krvi prisiljava srce na veći rad da bi održalo kolanje krvi, a time se oštećuje unutarnja obloga koronarnih arterija. Na oštećenom mjestu se kroz mnogo godina stvara masno tkivo koje se zove aterom, pa može doći do suženja, čak i potpunog zatvaranja koronarnih arterija. Posljedica toga može biti koronarna tromboza.

Kongestivna dekompenzacija srca je također moguća posljedica; kod hipertoničara do zatajivanja srca dolazi šest puta češće nego kod osoba s normalnim krvnim tlakom. Osim toga, ukoliko imate visok krvni tlak, mogućnost da će Vas zadesiti moždani udar je četiri puta veća nego kod ljudi s normalnim tlakom. Kao i kod koronarne cirkulacije, povišen krvni tlak može dovesti do stvaranja ateroma u arteriji koja prokrvljava mozak. I bubrezi se mogu oštetiti, naročito kod nekih slučajeva maligne hipertenzije.

Oštećeni bubrezi dovode do daljnjeg povišenja krvnog tlaka, pa se tako stvara začarani krug. Mozak, oči i drugi organi mogu biti pogođeni oštećenjem svojih krvnih žila. Hipertenzija u trudnoći se mora uvijek liječiti. Ukoliko se ne liječi, hipertenzija može smanjiti djelotvornost posteljice, tako da dijete ostaje bez odgovarajuće ishrane.

Pravilna prehrana i fizička aktivnost

Krvni tlak često se povećava kako se povećava tjelesna težina. Gubitak samo 10 kilograma može pomoći u smanjenju krvnog tlaka. Potrebno je smanjiti unos soli, a povećati unos vode. Postoje namirnice koje sadrže tzv. skrivene soli; ukoliko želite smanjiti unos soli izbjegavajte namirnice koje sadrže sodu bikarbonu, mononatrijev glutamat i prašak za pecivo, te pivo i dijetalne napitke.

Umjesto soli koristite začinske biljke koje će poboljšati okus hrane. Treba smanjiti i unos kofeinskih (liječnici preporučuju da se ne pije više od 200 miligrama dnevno – oko iznosa u dvije šalice kave) i alkoholnih napitaka. U svoj jelovnik trebate uključiti namirnice, saveznice u borbi protiv povišenog krvnog tlaka: peršin sadrži puno vitamina C koji dokazano proporcionalno smanjuje tlaka.

Osim peršina preporučuje se upotreba svježeg voća i povrća – celer sadrži pftalid, tvar koja daje aromu celeru, a uspješno snižava krvni tlak, češnjak se preporučuje u svim oblicima bilo svjež, kuhan ili u obliku kapsula jer dokazano smanjuje krvni tlak. Preporučuje se svakodnevna upotreba tri češnja češnjaka.

Riba bogata omega-3 masnim kiselinama (skuša, inćuni, sardine i tuna) bi se trebala naći barem dva puta tjedno na jelovniku, jer djeluju kao prirodni antikoagulansi koji sprječavaju nastajanje krvnih ugrušaka. Probiotici su bogati kalcijem i čuvaju zdravlje crijevne flore. Povoljno djeluju na krvni tlak, a najbolje ih je kombinirati s bananom koja je bogata kalijem, još jednim mineralom koji pomaže u održavanju ravnoteže krvnog tlaka. Kalij djeluje kao prirodan diuretik, inhibira određene enzime i hormone koji uzrokuju porast krvnog tlaka i opušta mišiće koji su u stijenkama krvnih žila i na taj način smanjuje krvni tlak.

Povećan unos kalija kroz prirodnu prehranu smanjuje potrebe za lijekovima kojima se snižava krvni tlak. Mnogo kalija imaju sušene marelice, krumpir kuhan u ljusci, narančin sok, cvjetača, rajčica, bundeva i – banana. Dan bi trebalo započeti s doručkom u kojem je banana, uz dodatak fermentiranog mliječnog proizvoda (kefir, jogurt) i na taj način možete pomoći svom organizmu u borbi protiv visokog krvnog tlaka.

Namirnice koje bi trebalo smanjiti ili ih izbaciti iz prehrane su: maslac i margarin, masna jela, punomasni mliječni proizvodi, pržena hrana, slane grickalice, gotove juhe, začini (kečap, soja sos, salatni preljevi), te suhomesnati proizvodi.

Svakodnevna tjelesna aktivnost primjerena Vašim godinama i Vašem zdravlju uvelike će doprinijeti snižavanju visokog krvnog tlaka i njegovu regulaciju, a tako i cjelokupnom boljem osjećaju. Već kratke šetnje i lagane vježbe u danu biti će doprinos Vašem zdravlju!