Uz staro meso širom otvorena vrata i Monsantovim proizvodima

0
299

Uz već godinama prisutne skandale vezane uz prodaju godinama starog smrtznutog mesa iz EU, Vlada je odlukom od odobrenju GMO proizvoda širom otvorila vrata najtežim oboljenjima koje sa sobom donose biotehnološke korporacije poput Monsanta koji proizvodnjom genski modificiranog sjemenja, sjemenja terminator i životinjskih hormona, među kojima se goveđi hormon rasta somatotropina (skraćeno rBST) veže uz nastanak raka dojke(dokazana je korelacija kod žena u premenopauzi), prostate, pluća i debelog crijeva, otvorila nove sjajne perpektive za Hrvatsku. Godine 2007. francuski je sud oglobio Monsanto s 15 000 eura zbog obmanjivanja javnosti o utjecaju njegovog herbicida Roundupa na okoliš. Bivši predsjednik Monsantove podružnice u Francuskoj proglašen je krivim za lažno oglašavanje kojim se Roundup prikazuje kao biorazgradiv i kojim se tvrdi da je nakon upotrebe Roundupa tlo nezagađeno. Aktivisti za zaštitu okoliša i za prava potrošača pokrenuli su parnicu 2001. godine na temelju toga što je u Europskoj uniji glifosat, glavni sastojak Roundupa, klasificiran kao “opasan za okoliš” i “toksičan za vodene organizme”

Mogu li hrvatske vlasti zaustaviti neminovno širenje Monsantovih proizvoda koji su se nakon stoljeća najgorih afera s kemijskim I biološkim zagađivanjem u SAD-u, Velikoj Britaniji I Aziji, uspjeli raširilti i Eurpskom unijom zahvaljujući strahovito moćnim američkim lobijima i podmićivanjima europskih državnih dužnosnika, izazivajući svojim genski modificiranim proizvodima najteža onkološka oboljenja?

Teško. Zna li se da već deset godina Hrvatska nema nadzor ni nad zaraženim zamrznutim starim mesom i salmonelom zaražnim jajima koji su više puta otkriveni na policama, odlukom o odobrenju GMO proizvoda za očekivati je potpuni gubitak kontrole nad hranom koju jedemo, a koja je i tako u najvećem postotku najniže razine.

Loading...

Podsjetimo, sve otkrivene afere sa starim mesom trajale bi par dana, inepekcije bi izašle na teren, a nakon toga bi se državne i medijske istrage zaustavile. Svojedobno je otpušteni radnik mesnice Fiolić Tomislav Mikec kojega je moćni mesar povezan s najvišim političkim strukturama udario u vrat nakon što nije htio potpisati sporazumni otkaz svjedočio kako je na Fiolićevoj farmi u Vukovini zakapao životinjske leševe, bočice lijekova i herbicide što je i snimio na mobitel. Kako je kazao, u devet godina rada, samo je nekoliko puta vidio da je došao kamion koji je strvine vozio u kafileriju u Sesvetski Kraljevac. Medijima, odnosno Prijateljima životinja je ustupio snimak na kojemu se vidi kako zakapaju tele u rupu u zemlji, dok su papiri i dio lijekova koje su iznijeli iz Planinske zakopani kod hangara. Kad je Fiolić kupio zgradu, radnici su šest dana čistili dok “sve nije bilo čisto kao suza”. Za Fiolićeve ubijene i zakopane životinje rekao je da “kao dijete sa sela koje se nagledalo boleština, nikada nije vidio životinje u takvom stanju kao kod Fiolića, životinje koje su se pjenile na usta, a utroba im je bila potpuno trula”. No, priča moćnog mesara brzo je zaboravljena.

Također, mnogi će se sjetiti i tragedije kada je dječak iz Bregane umro od posljedica konzumiranja jaja zaraženih salmonelom. Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo je opsežnu akciju inspekcijskog nadzora prehrambenih proizvoda u koji su, dakako, bili uključeni i oni mesni. Tom prilikom otkriveno je više od 42 tone neispravnog mesa.

Inspekcijski nadzor obuhvatio je deset distributivnih centara odakle se neupakiranim mesom opskrbljuju najveći trgovački lanci u Hrvatskoj (Kaufland, Spar, Lidl, Metro, Plodine, Konzum, ondašnja Billa, Petason, PPK Karkovac i Pivac,) a nepravilnosti su utvrđene – u svih deset. Pronađeno je 42,7 tona mesa koje je bilo pred istekom roka trajanja ili je bilo zamrznuto netom pred isteka tog roka, a nije imalo ni propisane dokumente o sljedivosti

Tada je minisatr poljoprivrede Tolušić izjavio: “Zastrašujuće je da smo u deset od deset centara u kojima smo bili našli neispravno meso. Moramo se svi zajedno pitati što smo radili posljednjih godina. Radi se o mesu za koje ne znamo kako je došlo na tržište, a ima slučajeva prepakiravanja mesa kojem istječe rok danas ili je istekao, a onda se zamrzava, prepakirava i dodaje rok trajanja od dvije godine.

Da se u Hrvatskoj prodaje meso zamrznuto deset i više godina – svjedočio je svoedobno i Stjepan Bilić, direktor konditorske tvrtke Kondina, dugogodišnji direktor HUP-ova sektora poljoprivrede i prehrambene industrije. Njegovu priču je potvrdio veterinarski inspektor koji je želio ostati anoniman, izjavivši da se hrana koja bi na Zapadu morala biti uništena, uvozi i prodaje u Hrvatskoj. Dio proizvođača i trgovaca prodaje meso zamrznuto prije više godina, ali nije navedena godina pakiranja pa se prodaje po cijeni kao da je zamrznuto jučer. Što je još skandaloznije, drugi dio proizvođača kupuje staro, jeftino zamrznuto meso, raspakirava ga i prodaje kao svježe po cijeni kao da je životinja jučer zaklana.Treće, staro zamrznuto meso često se odmrzava te koristi za proizvodnju kobasica, hrenovki, pašteta i ostalih mesnih prerađevina. Zbog toga potrošač nikada ne može biti siguran što jede, odnosno kada je životinja zapravo zaklana, a kada obrađena. Nitko od proizvođača nije dužan, prema hrvatskim zakonima, ali i zakonima Europske Unije, navesti godinu klanja, pakiranja i zamrzavanja. Jedino što moraju navesti je preporučeni rok trajanja.

No, staro meso, zaražena jaja, kobasice i hrenovke koje se rade od mesnih ostataka skupljenih lopatom po podu klaonica skupa s prljavštinom, štakorskim izmetom i pljuvačkom nisu jedini problem u Hrvatskoj. Odlukom da se Hrvatska “mora pridržavati EU direktive” o uvozu GMO prehrane koju su podržali HDZ i SDP , svi osim Mire Bulja iz Mosta i Ivana Penara iz Živog zida izveden je doslovno posljednji udar na zdravlje građana. Biotehnološke korporacije među kojima je najmonstruoznija Monsanto tako će nakon širenja EU-om, koji se dugo odupirao njihovom smrtonosnom sjemenju i hormonima – imati slobodan ulaz u Hrvatsku.

A priča o američkoj korporaciji Monsanto koja globalno dominira svojim GMO sjemenjem, pesticidima i hormonima što izazivaju najgore onkološke bolesti jedna je od najmučnijih priča na svijetu.

Povijest Monsanta

Povijest Monsanta povijest je proizvodnje najgorih kemijskih otrova korištenih i u Vijetnamskom ratu, biotehnoloških manipulacija biljnim kulturama i životinjskim hormonima, kemijskog zagađivanja gradova, okoliša i rijeka koja su tijekom 20. stoljeća dovela do nebrojenih sudskih tužbi zbog izazivanja najtežih onkoloških oboljenja. To je povijest korupcije i podmićivanja političara, sudova i država, prodavanja umjetnog sjemenja siromašnim zemljama i uništavanja stotina tisuća farmera diljem svijeta koja će na koncu dovesti i do globalnog pokreta „Marš protiv Monsanta“ koji danas okuplja više milijuna ljudi.

Korporaciju je osnovao 1901. u St. Louisu John Francis Queeny. S licencijom za korištenje njemačkog patenta na saharin na teritoriju SAD-a, Monsantov je prvi proizvod bilo ovo umjetno sladilo, a prodavao ga je Coca-Coli. Godine 1919. Monsanto je ušao na tržište Europe, gdje je s partnerom iz Walesa proizvodio vanilin, salicilnu kiselinu, aspirin, a kasnije i neke od kemikalija potrebnih za proizvodnju gume. Ovaj je pogon prodan i zatvoren godine 2010. U svojoj trećoj dekadi, godine 1920., Monsanto je proširio proizvodnju na osnovne industrijske kemikalije kao što je sumporna kiselina.

Četrdesetih je godina Monsanto postao vodeći proizvođač plastike, uključujući polistiren i umjetna vlakna i do danas je jedna od deset najvećih kemijskih kompanija u SAD-u. Drugi su važni Monsantovi proizvodi pesticid i insekticid DDT (diklordifeniltrikloretan), te herbicid 2,4,5-T (triklorfenoksioctena kiselina) i Agent Orange, koji se za vrijeme vijetnamskog rata koristio kao defolijant i bojni otrov (kasnije je otkriveno da je tijekom proizvodnje kontaminiran veoma kancegorenim dioksinom), umjetno sladilo aspartam (označen E-brojem E 951, poznat i pod imenom NutraSweet), goveđi hormon rasta somatotropin, te poliklorobifenili. U istom desetljeću Monsanto je vodio projekt Dayton, a kasnije je sudjelovao i u projektu Manhattan, čiji je cilj bio razvoj prvog nuklearnog oružja te, nakon 1947., u radu Komisije za atomsku anergiju SAD-a.

Monsanto je počeo proizvoditi DDT godine 1944., kada je bio jedan od njegovih 15 proizvođača. Insekticid DDT bio je veoma dobro prihvaćen u borbi protiv komaraca koji prenose malariju, a uporebu istog u SAD-u zabranio je Kongres SAD-a godine 1972., zahvaljujući u velikoj mjeri naporima aktivista za zaštitu okoliša i poticajima Rachel Carson i njezine knjige Tiho proljeće, objavljene 1962., kojom je javnost informirana o nuspojavama vezanima uz upotrebu DDT-a. Pred kraj desetljeća, godine 1949., Monsanto je preuzeo tvrtku American Viscose od engleske obitelji Courtauld.

Suradnja s Bayerom

Godine 1954., Monsanto je ušao u partnerstvo s njemačkim kemijskim divom Bayerom, s kojim je osnovao Mobay i ušao na tržište poliuretana u SAD-a. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, Monsanto je postao jedan od najvažnijih proizvodača Agent Orangea za vojne operacije SAD-a u Vijetnamu. Agent Orange izazvao je velike štete okolišu, te goleme zdravstvene probleme tamošnjem stanovništvu, gdje zbog njegovog korištenja, prema procjeni vijetnamske vlade, ozbiljnih zdravstvenih problema i danas ima barem 800 000 ljudi, i američkim vojnicima, od kojih danas njih oko 10 000 boluje od različitih oblika raka. Veterani vijetnamskoga rata i članovi njihovih obitelji u skupnoj su tužbi godine 1982. tužili Monsanto i čitav niz drugih kemijskih kompanija zbog nuspojava koje je izazvao defolijant i bojni otrov Agent Orange, što ga je u vijetnamskom ratu rabila američka vojska. Dvije godine kasnije veterani i kemijske kompanije nagodili su se. Sukladno nagodbi, veterani koji su bili izloženi djelovanju Agent Orangea dobit će 180 milijuna dolara od kemijskih kompanija. U to je vrijeme u proces bilo uključeno 15000 veterana i članova njihovih obitelji. Broj zahtjeva za odštetom naknadno se popeo na 250 000.

Grad Monsanto

Godine 1926., kada je o zaštiti okoliša većinom vodila brigu lokalna uprava, Monsanto je u saveznoj državi Illinoisu utemeljio grad Monsanto, kasnije primenovan u Sauget, kako bi u njemu smjestila svoja kemijska postrojenja pod liberalnijim zakonodavstvom i uz niže poreze. Godinama su Monsantova postrojenja u Saugetu bila najveći američki proizvođač polikloriranih bifenila. Premda su 1970-ih godina poliklorirani bifenili zabranjeni, voda gradske rijeke Dead Creeka i dalje je njima zagađena.

Između 1965. i 1972. godine Monsanto je obilježila afera kada je platio ugovornim partnerima da nezakonito odlože tisuće tona vrlo toksičnog otpada na odlagališta u Velikoj Britaniji, znajući da kemikalije u njemu mogu štetno djelovati i na živi svijet u prirodi i na ljude. Agencija za okoliš pri Ministarstvu okoline, hrane i ruralnih pitanja Ujedinjenoga Kraljevstva objavila je da se pokazalo kako kemikalije onečišćuju podzemne vode i atmosferu i 30 godina nakon odlaganja.

U prilogu objavljenom 27. siječnja The New York Times izvjestio je da je samo tijekom 1969. godine Monsanto odložio 45 tona polikloriranih bifenila u potok Snow Creek, pritok rijeke Choccolocco Creek koja pitkom vodom opskrbljuje velik dio tog područja. Monsanto je također zakopao milijune kilograma polikloriranih bifenila u otvorene jame odagališta otpada smještenoga na brežuljcima iznad postrojenja i u okolici. I u kamenolom blizu sela Groesfaena u Walesu do 1977. godine Monsantovi su djelatnici odložili tisuće tona toksičnog otpada koji je sadražavao poliklorirane bifenile.

Godine 2002. američki dnevni list The Washington Post prenio je na naslovnoj stranici prilog o zagađenju okoliša u gradu Annistonu u saveznoj državi Alabami, što ga je u nasljeđe ostavio Monsanto. Tamošnji zakon dopušta proizvodnju polikloriranih bifenila, kemikalije koja se prije četrdeset godina koristila kao uobičajen električni izolator. Pribavljeni su dokumenti koji su pokazivali da je tamošnje Monsantovo postrojenje više od 40 godina u lokalne potoke svjesno odlagalo živu I otpad koji je sadržavao poliklorirane bifenile. U kolovozu 2003. godine Solutia I Monsanto pristali su platiti 700 milijuna dolara kako bi se nagodili s preko 20 000 žitelja Annistona povezanih s posljedicama zagađenja polikloriranim bifenilima. U nekadašnjemu rudniku vapnenca Brofiscin Quarry, blizu Cardiffa, 2003. godine, pak, došlo je do erupcije para – isparine su se proširile po okolini, a lokalno stanovništvo nije znalo da je u rudniku pohranjen toksični otpad. Vlada Velike Britanije izvijestila je da 67 kemikalija, uključujući derivate Agent Orangea, dioksine i poliklorirane bifenile, koje proizvodi isključivo Monsanto, istječe iz jednog neobloženog poroznog kanala rudnika bez odobrenja za prihvat kemijskog otpada. Na vidjelo je izašlo da su podzemne vode zagađivane od 1970. godine. Vlada je primila kritike zbog neobjavljivanja informacija o opsegu i pravoj prirodi zagađenja.

Terminator

Što se tiče proizvodnje hrane 1998. Monsantov direktor za odnose s javnošću Phil Angell ovako je objasnio politiku korporacije: „Monsanto ne treba kontrolirati sigurnost biotehnološki proizvedene hrane. Naš je interes u tomu da je prodamo što više možemo. Osiguravanje njezine sigurnosti posao je Agencije za hranu i lijekove.“

Mnoge vrste sjemena koje proizvodi Monsanto posebno su genski modificirane kako bi bile otporne na Monsantove poljoprivredne kemikalije, kao što je herbicid Roundup. U studiji koju je objavio znanstveni časopis International Journal of Biological Sciences, istraživači su statistički obradili podatke koje su dobili od Monsanta i zaključili da su genetski modificirane sorte kukuruza uzrokovale hepatorenalni sindrom. Naveli su da je tomu uzrok prisustvo novih pesticida zajedno s umetnutim genima, iako nisu isključili mogućnost da je tomu razlog mutacija tijekom transformacije.

Monsanto je izazvao prijepore širom SAD-a i predstavljanjem rekombinantnog goveđeg hormona rasta somatotropina (skraćeno rBST). Riječ je o sintetičkom hormonu koji se injekcijom daje kravama radi povećanja proizvodnje mlijeka. U krvnom optoku krave rekombinantni goveđi hormon rasta stimulira inzulinu sličan čimbenik rasta-1 (kratica: IGF-1).Iako se IGF-1 prirodno nalazi u majčinom mlijeku, koje služi prehrani dojenčeta, on ima štetno djelovanje kod odraslih i ne-dojenčadi, kod kojih ubrzava razvoj raka. Ovaj biološki aktivni hormon povezan je s rakom dojke (dokazana je korelacija kod žena u premenopauzi), rakom prostate, rakom pluća I rakom debelog crijeva.

U lipnju 2007. godine Monsanto je preuzeo kompaniju Delta and Pine Lan koja je patentirala tehnologiju proizvodnje sjemena nazvanu Terminator. Ovom tehnologijom, koja se ne koristi u komercijalne svrhe, uzgajaju se biljke čije je sjeme sterilno, tako da nakon sadnje ne cvatu niti daju ploda. Time se sprečava širenje sjemena po okolišu, a kupci koji sade ovu vrstu sjemena za svaku novu sjetvu moraju ponovo kupovati sjeme. Posljednjih godina u stalnom je porastu širok opozicijski pokret organizacija za zaštitu okoliša i udruženja farmera zbog bojazni da bi sjeme proizvedeno ovom tehnologijom moglo povećati ovisnost farmera o proizvođačima sjemena.

Iako se 1999. korporacija obvezala da neće komercijalizirati tehnologiju proizvodnje sjemena Terminator, potpredsjednik Delte Harry Collins u listopadu 2000. godine izjavio je u novinskom intervjuu: „Nastavljamo raditi na Terminatoru. Nikad zapravo nismo niti usporili. Mi imamo cilj, idemo prema njegovoj komercijalizaciji. Nikad zapravo nismo niti odustali“.

Herbicidi i operacije po svijetu

Osim toga ova je korporacija i najveći proizvođač glifosatnih herbicida zahvaljujući svojem brandu Roundup. Izvještaj objavljen u lipnju 2011. godine povezao je glifosate s urođenim malformacijama kod žaba i pilića koji su bili izloženi znatno razrjeđenijim otopinama nego što su one koje se koriste u poljoprivredi i vrtlarstvu. Korporacija se globalno proslavila i po sudjelovanju u razglašenim sudskim parnicama, i kao tužitelj i kao optuženik. Bio je tuženik u mnogim skupnim tužbama, u kojima su globe i odštete iznosile stotine milijuna dolara, uglavnom u vezi s narušavanjem zdravlja uzrokovanim njegovim proizvodima. Monsanto se također često utjecao sudu da zaštiti svoje patente, posebice na području biotehnoligije.

Godine 2004. najveća svjetska agrokemijska korporacija, švicarska grupa Syngenta, podigla je u SAD-u tužbu kojom tereti Monsanto da se koristi nasilnim metodama sa svrhom monopoliziranja tržišta. Međusobno su po nekoliko tužbi podigli i Monsanto i Syngenta.

U siječnju 2005. Monsanto je pristao platiti 1,5 milijuna dolara kazne zbog davanja mita indonezijskom dužnosniku, priznavši da je 2002. godine njegov viši menadžer naputio indonezijsku konzultantsku tvrtku da dade 50 000 dolara mita viskopozicioniranom dužnosniku indonezijskog ministarstva za zaštitu okoliša, u nastojanju da se izbjegne provođenje postupka procjene utjecaja na okoliš nad Monsantovim genski modificiranim pamukom.

Monsanto je naložio tvrtki da izdatak za mito lažno prikaže kao naknadu za konzultantske usluge. Monsanto je također priznao da je davao mito stanovitom broju drugih visokopozicioniranih indonezijskih dužnosnika u razdoblju između 1997. i 2002. godine. Monsanto se po istoj osnovi suočio s i kaznenim prijavama i s privatnim tužbama u SAD-u, te je pristao platiti milijun dolara Ministarstvu pravosuđa SAD-a i 500 000 dolara Povjerenstvu za vrijednosne papire i burzu SAD-a kako bi se optužba za davanje mita i drugi povezani prekršaji riješili nagodbom. Tako su godine 2005. Ministarstvo pravosuđa SAD-a i Monsanto postigli su dogovor o povlačenju tužbe, pri čemu je Monsanto priznao da je prekršio Foreign Corrupt Practices Act i unosio lažne stavke u svoje poslovne knjige i dokumentaciju. Godine 2008. Okružni sud u Columbiji obustavio je sudski postupak protiv Monsanta bez mogućnosti vraćanja predmeta u ponovni postupak (na što Ministarstvo pravosuđa SAD-a nije uložilo prigovor), čime je ukazao na to da je Monsanto uspio u potpunosti ispuniti uvjete dogovora.

Godine 2006. vlada države Andhra Pradesh, pak,podigla je tužbu protiv Monsanta i njegove indijske podružnice jer nisu poštovali odredbu koja je nalagala da kompanija ne traži naplatu po jedinstvenoj cijeni većoj od 750 rupija za pakiranje od 450 g Bt sjemena pamuka, zataživši i da Monsanto oštećenim farmerima isplati naknadu od otprilike milijun dolara. Monsantova je povijest u Indiji kontroverzna, počevši od optužbe da Monsanto koristi gene terminatore u svojem sjemenu kako bi iduća generacija sjemena bila sterilna, što je potaknulo prosvjede protiv korporacije. Indijski poljoprivrednici koji bi genski modificirane varijetete sjemena koji sadrže gen terminator križali s lokalnim vrstama s jedne bi strane dobili sterilno sjeme, a s druge bi strane njihovo djelovanje bilo nezakonito “sjemenarsko piratstvo”. Osim toga Monsantovo genetički modificirano sjeme pamuka bilo je razlog niza reakcija indijskih nevladinih organizacija zbog svoje visoke cijene: godine 2009., visoke cijeneBt sjemena pamuka dovele su poljoprivrednike na rub propasti zbog smanjenja prinosa usljed suše.

Indijska savezna država Andhra Pradesh isprva je ustala protiv transgeničnog pamuka koji sadržava gen iz patogene bakterije pesticidnih svojstava Bacillus thuringiensis (Bt); ipak, budući da je bio veoma popularan među poljoprivrednicima, pokušali su kontrolirati njegovu cijenu. Godine 2005., nakon što je povjerenstvo indijske agencije za odobravanje genskog inženjerstva obznanilo istražni iskaz, ministar poljoprivrede zabranio je Monsantu prodaju sjemena pamuka u državi Andhra Pradesh. Zabrana je kasnije ukinuta.

U ožujku 2010. Monsantovi čelnici priznaju da su kukci razvili otpornost na njihov Bt pamuk koji se uzgajao u Gujaratu, na zapadu Indije. Kompanija je poljoprivrednicima preporučila da prijeđu na uzgoj druge generacije njihovog transgeničnog Bt pamuka, Bolguard II, koji ima dva gena za otpornost, a ne samo jedan, kako bi smanjili potreba za insekticidima. No taj je savjet naišao na žestoke kritike, a indijska ga je vlada protumačila kao lukavu poslovnu strategiju.

Indijska podružnica Monsanta koristila se i dječjim radom u proizvodnji sjemena pamuka. Posao je uključivao rukovanje otrovnim pesticidima, insekticidima i akaricidima kao što je endosulfan, a djeca su dobivala manje od 20 rupija na dan.Ipak, korporacija se bez obzira na sve skandale pohvalila da je jedan od njihovih najvećih uspjeha genetički modificirana soja (Roundup Ready soja) koja se uzgaja i prodaje u Argentini, Južnoafričkoj Republici i širom SAD-a. Tvrdi se da je upotreba sjemena ove biljke povećala proizvodnju soje za 75% i povećala prinose za 173% u pet godina, stvarajući znatan profit farmerima. Vijest je bila dobra za farmere koji su u genski modificiranoj soji vidjeli profitabilan usjev s dobrim predispozicijama da bude izvozna stočna hrana. Zato su se argentinski farmeri oslanjali na GMO soju kao svoj jedini proizvod. Godine 2004. postavilo se pitanje o stvarnim prednostima ovih usjeva: znastvenici su tvrdili da su posljedice uzgajanja takve soje u Argentini uključivale masovni egzodus sitnih poljoprivrednika sa sela, jer više nisu mogli zarađivati za život (budući da si nisu mogli priuštiti kupovinu genski modificiranog sjemena soje) ili su otjerani sa svoje zemlje.

Monsanto u Francuskoj

Godine 2007. francuski je sud oglobio Monsanto s 15000 eura zbog obmanjivanja javnosti o utjecaju njegovog herbicida Roundupa na okoliš. Bivši predsjednik Monsantove podružnice u Francuskoj proglašen je krivim za lažno oglašavanje kojim se Roundup prikazuje kao biorazgradiv i kojim se tvrdi da je nakon upotrebe Roundupa tlo nezagađeno. Aktivisti za zaštitu okoliša i za prava potrošača pokrenuli su parnicu 2001. godine na temelju toga što je u Europskoj uniji glifosat, glavni sastojak Roundupa, klasificiran kao “opasan za okoliš” i “toksičan za vodene organizme”. Distributer Monsantovih proizvoda u Francuskoj također je oglobljen s 15000 eura.

Odlukom američkog saveznog suda u studenom 2010. godine, također, nakon što je utvrđeno da je Agencija za hranu i lijekove 2005. godine protuzakonito odobrila Monsantovu genetički modificiranu sortu šećerne repe Roundup Ready, zabranjeno je zasađivanje i prodaja te sorte, a njezini nasadi trebali su biti uništeni. U veljači 2011. godine, međutim, američki je prizivni sud opozvao odluku da se usjevi trebaju uništiti.

U Europskoj uniji

U početku je korporacija nailazila na na velik otpor Europske unije prema njihovoj geneski modificiranoj hrani. Zakonodavstvo EU 2003. godine nalagalo je svim biotehnološkim kompanijama stroga pravila o etiketiranju, mogućnost praćenja i procjenu rizika genski modificirane hrane. Odredbe iz 2004. odredila su postupke praćenja i etiketiranja genski modificiranih organizama i svih proizvoda proizvedenih uz korištenje genski modificiranih organizama. Zakonodavstvo o obveznom etiketiranju prošireno je na svu hranu i sastojke hrane što je teško naštetilo Monsantu, čiji su čelnici držali da „etiketiranje hrane kao genki modificirane stigmatizira hranu i obmanjuje potrošače“.

Uopće ne sumnjamo da Hrvatska s ovakvom Vladom koja nije u stanju štiti ni vlastite građane niti osnovne nacionalne interese, korumpiranim sudstvom i podložnosti EU nema šanse u srazu sa zahtjevima EU birokracije i američkih korporacija. Veliki državnici znali su zaštiti svoje države. Hrvatska ih naprosto nema. A i slavonske ravnice davno su poluprazne. Zato je tu staro meso, a sada i Monsanto.