Za ‘bolest poljupca’ nisu krivi poljupci, već mali zarazni Epstein-Barrovi virusi!

0
392

Infektivna mononukleoza akutna je virusna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom, obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom. Naziva se još i 'bolest poljupca'

Infektivna mononukleoza virusna je bolest koja pogađa određene krvne stanice, nazvane B limfociti. To je akutna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom, obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom. Naziva se još i “bolest poljupca”.



Loading...

Virusi i obrana protiv njih

Virus je mali zarazni organizam – mnogo manji od gljivice ili bakterije – koji se jedino razmnožava u živoj stanici. Virus se pričvrsti uz stanicu, često na posebnu vrstu stanice. Kada se jednom nađe u stanici, virus otpušta svoj DNK ili RNK (koji sadrži informaciju potrebnu da se stvore nove virusne čestice) i preuzima nadzor nad nekim aspektima staničnog metabolizma. Sastavnice (dijelovi) virusa tada se izrađuju unutar stanice i moraju biti ispravno sastavljene da bi se virus mogao osloboditi i ostati zarazan. Što se događa sa stanicom ovisi o vrsti virusa.

Neki virusi ubiju stanice koje zaraze. Drugi promijene funkciju stanice tako da stanica izgubi nadzor nad normalnom staničnom diobom i postane maligna (zloćudna ili kancerogena). Neki se virusi ugrade kao dio ili kao potpuna genetska informacija u stanicu domaćinovog DNK, ali ostaju neaktivni (ili latentni) sve dok stanica nije poremećena na način koji virusu omogućava da se opet pojavi (aktivira).

Većina virusa ima domaćina kojemu daju prednost. Neki, kao virus influence (gripe), mogu zaraziti ljude i različite druge životinje. Međutim, neki sojevi influence su se prilagodili na takav način koji im omogućuje da zaraze jednu vrstu životinje učinkovitije nego druge. Većina virusa, koji se obično nalaze u ljudima, prenose se s osobe na osobu. Neki virusi, kao što su virus bjesnoće ili virusi encefalitisa, zaraze u prvom redu životinje, a ljude samo ponekad.

Tijelo ima brojne specifične i nespecifične obrane protiv virusa. Fizičke zapreke, kao što su koža i sluznice, sprječavaju lako ulaženje. Zaražene stanice također proizvode interferon, obitelj glikoproteina koji mogu nezaražene stanice učiniti otpornijima na infekciju mnogim virusima. Ako virus uđe u stanicu, različite vrste bijelih krvnih stanica, kao što su limfociti, mogu ga napasti i uništiti zaražene stanice.

Dvije glavne vrste limfocita su B limfociti i T limfociti. Kada su izloženi napadu virusa, broj T limfocita se poveća i sazriju ili u stanice pomoćnice koje pomažu B limfocitima koji stvaraju protutijela ili u citotoksične stanice (stanice ubojice), koje mogu napasti stanice zaražene specifičnim virusom. T limfociti proizvode i kemijske tvari (zvane citokini) koje ubrzavaju proces sazrijevanja. Citokini iz stanica pomoćnica mogu pomoći B limfocitima i njihovim izvedenicama, plazma stanicama, da proizvode protutijela koja imaju za metu specifične viruse i čine ih nezaraznima prije nego što mogu zaraziti drugu stanicu.

Epstein-Barrov virus (EBV)

Epstein-Barrov virus (EBV) širi se slinom zaražene osobe. Ljubljenje i kontakt s rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom, uobičajeni su načini širenja virusa. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni. EBV se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini do jedne godine poslije infekcije. Nakon prve infekcije, virus ostaje unutar domaćina doživotno, a povremeno se može reaktivirati i izlučivati iz grla i ždrijela. Širenje virusa je jače u bolesnika sa smanjenim imunitetom (osobe inficirane HIV virusom ili kod primalaca organa.

Čak 50 posto djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je infekcija gotovo bez simptoma. U adolescenata ili odraslih može biti gotovo bez simptoma ili prepoznata kao – infektivna mononukleoza. Iako su pogođeni i muškarci i žene, studije pokazuju da se bolest pojavljuje češće kod muškaraca.

U razvijenim zemljama, godine prvog izlaganja mogu biti odgođene do kasnijeg djetinjstva i mladenačke dobi kada je više vjerojatno da to rezultira simptomima. Zbog ovog razloga, više se pojavljuje kod učenika srednjih škola i studenata.

Simptomi

Simptomi se pojavljuju od četiri do šest tjedana nakon izlaganja i uključuju:

  • vrućicu

  • upalu ždrijela (faringitis)

  • oticanje limfnih žlijezda – limfadenopatiju (posebno u stražnjem dijelu vrata)

  • umor.


Simptomi infektivne mononukleoze su raznoliki, a zbog osjećaja slabosti, možete posumnjati kako se radi o gripi ili nekoj virozi. Nakon dva dana moći ćete primijetiti otečene i bolne žlijezde na vratu, pod pazuhom i u preponama. Većina bolesnika javlja se s umorom koji traje nekoliko dana. Obično se bolesnik javlja s umorom koji traje nekoliko dana, a iza toga slijedi vrućica (oko 39,5° C s najvišim vrijednostima poslijepodne ili navečer), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini) i povećani limfni čvorovi (obično simetrično s prednje i stražnje strane vrata). 

Kada je u pitanju infektivna mononukleoza povišena tjelesna temperatura može se penjati i do 39 stupnjeva, te ju može biti izrazito teško skinuti. Infektivna mononukleoza kod djece i infektivna mononukleoza kod odraslih se simptomatski ne razlikuje, osim što djeca u periodu infekcije mogu biti izrazito plačljiva i razdražljiva.

Makulopapularni osip

Ponekad su zahvaćeni jetra i slezena – povećani. Rijetko se mogu naći: makulopapularni osip, žutica, natečenost očnih kapaka i osip na nepsu. Simptomi počinju 30 do 50 dana nakon izlaganja. Mnogi ljudi (posebno mlađi i djeca) imaju samo blage simptome slične prehladi. Vjerojatnije je da starija djeca i mladi ljudi imaju simptome. Simptomi mogu potrajati od jednog do nekoliko tjedana. Bolest je vrlo rijetko fatalna. U perifernoj krvnoj slici prisutna je limfocitoza uz pojavu reaktivnih limfocita.

U ranoj dječjoj dobi bolest je obično asimptomatska ili prolazi kao respiratorni virusni infekt bez karakterističnih kliničkih simptoma, te se dokazuje serološki. Kod veće djece i mladih odraslih u oko polovice inficiranih pojavljuju se karakteristični klinički simptomi bolesti. Sličnu kliničku sliku mogu izazvati različiti etiološki agensi, kao što su Cytomegalovirus, humani herpesvirus 6, toksoplazmoza, akutni hepatitis, te toksoalergijske bolesti (serumska bolest i preosjetljivost na lijekove – npr. barbiturate i sulfonamide). Tada govorimo o sindromu infektivne mononukleoze, dok se o infektivnoj mononukleozi govori ako je dokazani uzročnik Epstein-Barrov virus.

Prava kombinacija simptoma može ukazivati na infektivnu mononukleozu, ali laboratorijski testovi su nužni za potvrdu. U većine bolesnika postoji povećan broj leukocita, bijelih krvnih stanica, uz povećan broj limfocita (obično su to atipični limfociti koji se morfološki razlikuju od uobičajenih).

Danas je dostupan test aglutinacije na papiru “monospot” test, koji pokazuje da li je pacijent inficiran. Pozitivan rezultat heterofilnih antitijela, Paul-Bunnell test, je dovoljan za dijagnosticiranje infektivne mononukleoze. Kad su monospot ili heterofilni testovi negativni, daljnje laboratorijsko testiranje može odrediti da li je bolesnik inficiran EBV-om ili se radi o bolesti sličnoj mononukleozi koja je uzrokovana citomegalovirusom, adenovirusom ili Toksoplazmom gondi. Općenito, dok laboratorijski testovi nisu uvijek 100 posto specifični, serološki testovi za EBV su pouzdani (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Liječenje

Glavno uporište liječenja je olakšati simptome. Upute za liječenje uključuju: odmor, uzimanje puno tekućine, u slučaju grlobolje, grgljajte sa slanom vodom, ili koristite pastile za grlo, tvrde bombone.
Možete uzeti paracetamol, acetilsalicilnu kiselinu, ibuprofen ili diklofenak za olakšavanje bolova i vrućice. Nemojte davati acetilsalicinu kiselinu djeci, jer može dovesti do teškog stanja koje se naziva Reyev sindrom, koji je ozbiljna bolest koja može dovesti do smrti. U većini slučajeva nije potrebno drugo liječenje osim odmora.

Izbjegavajte kontakt sa slinom osoba koje su preboljele mononukleozu i osobe koje su je nedavno preboljele. Držite igračke Vašeg djeteta čistima i izvan usta druge djece. Osobe s nedavnom EBV-infekcijom ne bi smjele donirati krv.