BIVŠI LOGORAŠ SREO SVOG MUČITELJA KOJI SAD RADI KAO POLICAJAC! ‘Zaustavio me i zatražio prometnu i vozačku dozvolu. Nisam mogao vjerovati’

Hrvatski branitelj Zvonko Dumendžić koji se kao pripadnik 109. vinkovačke brigade borio u Vukovaru sa 17. na 18. studen 1991. godine bio je zarobljen i odveden u logor u kojem je proveo devet mjeseci.

Zvonko Dumendžić za Dnevno.hr podijelio je svoja negativna iskustva, nakon što je 2019. godine podnio prijavu protiv osobe koja ga je fizički i psihički zlostavljala u logoru Begejcima, nakon što se s njom slučajno susreo u Vukovaru kako obnaša dužnost MUP-a.

Za ratne zločine počinjene u logorima Begejci, Stajićevo i Sremska Mitrovica tretira se i D. E. mještanin Berka.


“D. E. je tukao i mene. Sjećam se da je bio pun mržnje. Bilo je mržnje i kod mene, ali je vremenom nestala. Priznajem, zbog svega što su mi učinili mrzio sam sve Srbe, ali uz pomoć jednog svećenika ona je nestala. Suočio sam se sam sa sobom i sa činjenicom da su me zlostavljali neljudi, a ne jedna nacija. Svejedno,  smatram da te osobe od kojih mnoge još žive u Hrvatskoj moraju odgovarati, najprije pred Bogom, a onda i pred narodom”, rekao je Dumendžić.

No, od Dumendžića doznajemo o jednom pripadniku srpske vojske koji ga je u Begejcima u dva navrata teško pretukao, a kojeg je 2007. godine sreo u Vukovaru. Opisao je svoje iskustvo kada ga je na Sajmištu kod trgovine Velepromet zaustavio policajac i zatražio prometnu i vozačku dozvolu:



“Nisam mogao vjerovati svojim očima… Bio je to on. Policajac. Hrvatski policajac. Pitao sam ga ‘jel znaš tko sam? Sjeti se Begejaca! Sjeti se kako si mi slomio rame! Visjela mi je ruka!’ On je ustuknuo korak unazad, a ja sam bijesan izašao odbijajući mu dati dokumente. Otišao sam na policiju i rekao im da im je kolega četnik i da mene sigurno neće legitimirati”.

Zvonko Dumendžić kaže kako je doživio stres na koji je samo želio zaboraviti. Ipak, svog je mučitelja počeo redovito susretati u gradu, a 2019. godine ga je odlučio prijaviti DORH-u.

“Ništa se ne događa… On je i dalje djelatnik policije, jedina kazna mu je što više nije operativac, već su ga stavili na čuvanje nekog objekta”, kaže Dumendžić.

Razočaran je iskustvom koje je imao jer ga podsjeća na traume koje je prošao: “Dolazio je u logor u Begejcima kombijem. Predstavio nam se imenom i prezimenom, a na sebi je imao plavu, maskirnu odoru i beretku sa srpskom trobojnicom i kokardom. Ista je obilježja imao i na rukavu. Došao je u štalu i tukao me rukama, nogama, bacao o zid… Kada mu to nije bio dovoljno, izveo me i stavio na ‘magarca’ za drva. Polomio me. Drugi put je došao s  ‘inspektorima’ koji su od nas izvlačili priznanja za izmišljene zločine.

Meni su svašta natovarili… Da sam silovao djevojčicu, digao u zrak vozilo sa više od deset vojnika, da sam strijeljao čovjeka iz Valjeva. On i ti ‘inspektori’ prisilno su htjeli da priznam ono što nisam učinio. On me je tad toliko tukao palicom da sam krvario na sve strane. Tek tada je prestao. Eto, taj isti čovjek me zaustavio kao hrvatski policajac i zatražio dokumente”, kaže Dumendžić.

Davši izjavu DORH-u, Zvonko Dumendžić je dobio potvrdu za podnošenje kaznene prijave, ali pravdu još uvijek čeka.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI