"Hrvatski visoki časnici naišli su iz JNA, dogurali s nepunih mjesec dana borbenog sektora do visokog čina, uhljebili stan kredit, automobil, imaju sve udove ali su 100% invalidi, toliko za utopit’ automobil, njegu i ostalo", piše Carmen Grčić Tomašić.
“Hijerarhija iz Domovinskog rata… Hrvatski visoki časnici nose više kilograma ordenja od meksičkih generala i većinski su poduzetnici… nijedna vojska svijeta to ne bilježi! Riješili su stan i kuću, skućili užu i širu obitelj, svi manje više diplomirani inženjeri i k tome i političari ili bliski političarima”, piše Carmen Grčić Tomašić za Gradski portal Đurđevac.
“Hrvatski visoki časnici naišli su iz JNA, dogurali s nepunih mjesec dana borbenog sektora do visokog čina, uhljebili stan kredit, automobil, imaju sve udove ali su 100% invalidi, toliko za utopit’ automobil, njegu i ostalo.
Hrvatski visoki časnici friški kadar koji nisu vidjeli borbenog sektora osim na video snimkama, sva prava ostvarena kao i prethodni…
Imaš situaciju kako je visoki časnik odlikovan za akciju za koju mu se naknadno sudi ali negira povezanost, oslobođen je krivnje ali mu ostaje odlikovanje za akciju za koju tvrdi kako ju nije ni primirisao. Ops.
I visoki časnici i dočasnici, ima ih ima ih i previše i onih nikad viđenih na bojištu i onih nikad ranjenih, ali ima ih i samoranjavanih.
I tako redom do časnika koji su čučali u rovu, koji su vodili svoje dečke, izginuli su, neki i preživjeli teško, je njih i vidjeti. I oni kao i dočasnici i vojnici koji nisu vidjeli neki čin ni s odlaskom u mirovinu, koji nemaju RVI jer si nisu sredili, morali su raditi jer ne bi imali od čega živjeti a onda sve je došlo na naplatu.
Maloljetni dragovoljci, ročnici, hrvatski branitelji, žene i muškarci, geler dečki i djevojke, bez kuće i stana, bez čina i RVI, bolesni, iscrpljeni, u kreditima, ovršeni. Patnja na licu ispisuje život, poneka suza klizne niz lice kad zauvijek zatvori oči suborac, umiru mladi, iza sebe ostavljaju dugove, djecu i poneki osmijeh.
Za njih naša Domovina mora naći rješenje, za svakog pojedinca jer ovi što su se za sebe pobrinuli nemaju obraz, nemaju srama.
Fanfulje koje su u kancelariji čistile puške imaju minimalno 20% i čime su one bile izloženijie pogibelji od ijednog civila koji je i u ratnoj zoni svaki dan odlazio na posao, radio u polju, odlazio u šumu, stvarao i radio?
Nepravde li, Bože koje li nepravde”
CARMEN GRČIĆ TOMAŠIĆ