Sve te naše vrle firme, veliki biznisi ljudi iz prvih crkvenih redova nisu bili u stanju obnoviti vodotoranj, ako već ga nije Hrvatska država obnovila, bar su mogli oni koji su se nakrali na ovom napaćenom narodu koji su nam uništili domovinu gore od pomahnitalih četnika
Deseci tisuća ljudi, kolone sjećanja, svijeće, političari, Borovo zenge koračaju gradom i…naravno ništa.
Onih koji traže svoje najmilije sve manje i manje, ne zato što više ne žele dolaziti već jer su pomrli od tuge, i na njihovim grobovima sada svijetle svijeće.
Koliko je u koloni sjećanja bilo iskrenih koji su došli zbog pijeteta, a koliko ih je došlo da obave svoju radnu dužnost i naplate dnevnicu?
Prošlo je karavana je otišla…
I dalje će se skupljati novac za obnovu vodotornja jer on je simbol Vukovara, a za simbole država nema novaca već se za simbole skuplja milostinja, kao da smo prosjaci, svi koji su ginuli za ovu državu da ju imamo slobodnu i sretnu na to smo spali.
Sve te naše vrle firme, veliki biznisi ljudi iz prvih crkvenih redova nisu bili u stanju obnoviti vodotoranj, ako već ga nije Hrvatska država obnovila, bar su mogli oni koji su se nakrali na ovom napaćenom narodu koji su nam uništili domovinu gore od pomahnitalih četnika. Bar iz neke kurtoazije mogli su to obnoviti.
Zar je Agrokoru toliko bitan svaki centimetar zemlje da je kukuruz posađen par metara od spomenika na Ovčari, zar nije iz nekog pijeteta tamo malo urediti park za sve one duše nesretnika. Nije jer ni on niti ljudi iz prvih redova u crkvi i tako nemaju srca.
I na ulazu u punionicu Jamnice od rata, koji je davno završio, stoji ratna ruševina kao dokaz kakvo srce imaju naši majstori privatizacije.
Veliki rodoljubi
Njihovo rodoljublje je veliko, ulažu u nama neprijateljske krajeve tako da mogu njihovu radnu snagu eksplaatirati, a naši radnici se sada kada su stari i izmučeni mogu bezbrižno izležavati na Zavodu za zapošljavanje bez ikakvih briga. Istovremeno dok kamioni sa hrvatskim keksima dolaze iz mrske nam Republike Srpske, a iz Srbije da ne nabrajamo jer lista nema kraja.
Vole našu domovinu naši poduzetnici, zapravo obožavaju je, koliko god da naša polja rode šećerne repe šećerom se slade neki drugi stranci, za nas je dobar i šećer iz šećerne trske dovezene brodom.
U narodu se kaže iz PM, a to nije oznaka države.
Kukavice smo,nemamo hrabrosti reći dosta. Uništavaju nam budućnost naše djece, našu su već uništili. Neki krajevi naše domovine nikad neće biti ni blizu onog što su nekad bili.
Dušebrižnici sada jadikuju jer mladi odlaze, kao brinu se, NE NE BRINU SE oni za mlade, oni se samo brinu za sebe, trebaju im ovce za šišanje, ako se zbilja brinemo za mlade pomozimo im da odu iz ove kaljuže jer ako ima dno dna onda smo upravo tu.
Europa je lijepo mjesto za življenje, odite i stvorite si novi dom negdje drugdje, jer ovdje za vas više nema mjesta, vaše kolone koje odlaze iste su one kolone koje gledate na televiziji iz Vukovara, a strašni krvnici sada nisu četnici, sada pored kolona stoje tajkuni, župnici pedofili, stečajni suci, stečajni upravitelji ,ovrhovoditelji , javni bilježnici, sinkopa suci, policajci dileri, policajci pljačkaši, policajci svodnici, bivši premijeri robijaši, gradonačelnici pod istragama, korumpirani doktori .I vi sada odlazite kao što su otišli Vukovarci, među vama su i policajci koji nemaju jakne jer su dobili posao po ljeti, i roditelji koji skupljaju novac za život svoje djece,…
Mi i dalje šutimo
Izdali smo Vukovar i Vukovarce, jer ovo nije država dostojna njihove žrtve,stvorili smo državu koja im je sada krvnik.
Izdali smo sve one koji su bilo gdje bilo kada dali i minutu svog vremena za slobodu naše Domovine, jer ne podižemo svoj glas.
A znate što je najgore? Sljedeće godine biti će sve isto, ako ne i gore.
Obilježit ćemo tragičnu obljetnicu, državni vrh (ko god bio na vlasti) će se naslikavati na najvećem stratištu hrvatskog naroda u modernoj povijesti. I ponovo obećavati da će sve napraviti da revitaliziraju ponosni Grad na Dunavu.
Istodobno još više naših sunarodnjaka napustiti će Lijepu Našu i zaputiti se “trbuhom za kruhom” diljem Europe i Svijeta. Susjedna nam Srbija i dalje će slati poruke o Domovinskom ratu u kojima će sve svoditi na, jel, “nesretni građanski rat”, a mi ćemo slati uzaludne protestne diplomatske depeše. Kao da će se na njih “komšije” uopće obazirati.
A Vukovar će opet ostati sam, okružen grobljima i sjećanjima.
