ČOVJEK KOJI JE ŠLJIVANČANINU OPSOVAO MATER OPET ODUŠEVIO! Poručio hrvatskim klincima: ‘Spreman sam već sutra ujutro opet ratovati za vas!’

Screenshot

Jedan od najlegendarnijih vukovarskih ratnika Ivan Anđelić – Doktor, nakon svih ovih godina pokazuje nezaustavljivu želju i energiju da zemlja za koju je ratovao bude na ponos mladim naraštajima te da se za nju bore jedinim učinkovitim oružjem: obrazovanjem.

Šljivančaninu opsovao “četničku mater”

“Doktor” se pokazao kao izuzetno živopisan sugovornik kakav je, kažu oni koji su gledali njegove inovativne načine ratovanja, bio i na bojišnicama. Bez dlake na jeziku, Ivan Anđelić svoju ispovijest često prekine smijehom, ali i pokojom psovkom. Jednom takvom, počastio je i samog Šljivančanina koji je čuo za čovjeka koji im je u stanju goloruk izazvati gubitke. Tako ga je 02.10.’91. kada je elitni srpski korpus u Vukovaru doživio gubitke, imenom i prezimenom Šljivančanin pozvao na predaju, kada je zagrmio preko motorole:

“Ivane Anđeliću Doktore, ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali na žalost, mnogi će platiti glavom!”, prijetio je Šljivančanin i najavljivao Ovčaru.

“Ja sam znao gdje je meni mjesto, uzeo sam moju motorolu i lijepo mu rekao: ‘Profesionalni vojniče, oficire, je*em ti mater četničku! Imate tri dućana u Borovom selu i da se mi vama predamo. Pakuj tu čergu i preko Dunava!’ Morao sam to reći jer on nije smio namirisati činjenicu da smo oslabljeni i desetkovani. Ma zamislite samo, u Vukovaru i okolici bilo je 80 000 četnika, na nas 2 000”, kazao nam je Doktor.



Doktor ratovanja imao je posebne metode

Njegovo junaštvo koje je često graničilo s ludošću, hvale i potvrđuju gotovo svi branitelji koji su se s njim sretali tih paklenih mjeseci u Vukovaru. Neobično je cijenjen i od postrojbe HOS:

“Kad sam ga prvi put vidio, nisam vjerovao da je to što gledam moguće. Tijekom bitke trčao je Sajmištem s minoba­cačem zamotanim u Večernji list, pa bi zastao da iz ruku ispali minu na njihovu stranu”, opisuje Damir Markuš jednu od Doktorovih inovativnih me­toda. Sjeća li se Doktor toga?

“Hahaha, kako ne… Pa, bilo mi je nezamislivo da ne koristimo minobacač jer nemamo postolje! U redu, s postoljem si precizniji, imaš vremena maknuti se radi detonacije i tako. Kad sam došao po taj minobacač, rekli su da ga ne mogu koristiti. Rekao sam “marš”, pokupio ga i ručno ispucao oko 4 000 komada granata. Imao sam posebnu metodu. Prije ispucavanja sam morao otvoriti usta da mi ne popucaju zubi, a u uši sam stavio dva metka od Magnuma, kalibra 45. Zanimljivo, nemam oštećen sluh nakon svega”, priča srčani Ivan Anđelić Doktor, ali mi ipak doznajemo da nije izašao bez oštećenja. Anđelić je čak tri puta ranjen. Prvi put u Vukovaru kada je trajno izgubio 70 % vida zbog ranjavanja u oko. Drugi put je prilikom ratovanja u Rami zadobio geler u vrat, a potom ga je na putu prema Šuici po nogama pokosio mitraljez.

“Jesam, prilično sam izranjavan, ali PTSP nemam ni u tragovima. Niti jedan posto. Ne znam kako, valjda je to stvar karaktera”, iskren je Doktor kojem nakon svega ne nedostaje srčanosti.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI