O djeci koja su poginula ili su ubijena tijekom Domovinskog rata – nerado se priča.
Bolnu temu ne tako davno hrabro je otvorila je Ani Galović i to knjigom “Mama, ne vidim nebo” koja vrlo detaljno donosi sudbine djece stradale u ratu.
Izložba fotografija stradale djece
Iako je Galović knjigom izazvala veliku pozornost medija i javnosti, sa sjećanjem na male anđele ne misli stati. Jučer je upravo prema njenoj knjizi u Pastoralnom centru sv. Bono u Vukovaru koju je organizirao fra Ivica Jagodića i franjevci službeno otvoren stalni postav izložbe ilustracija i fotografija djece stradale za vrijeme bitke za Vukovar 1991. i vremenu okupacije 1992. godine
Na izložbi se uz brojne građane pojavio gradonačelnik Ivan Penava, a kao jedna od članova obitelji žrtava, u spomen na svoje dijete, došla i majka male Martine Štefančić ubijene u Borovu Selu, Rozika Fischer.
“Izložbu su otvorili članovi obitelji stradale djece kojima još jednom od srca i zauvijek zahvaljujem što su smogli snage doći i prvi puta se nakon 30. godina okupiti kako bismo odali poštovanje, najmanjima, a danas najvećima od nas. Danas smo svi zajedno stajali, svih nacionalnosti, svih vjeroispovijesti od Borova Sela, Vukovara, Virovitice, Petrovaca, Zagreba, Samobora, Sesveta, u mislima s Rijekom, Solinom u Republici Njemačkoj i Republici Srbiji kako bi još jednom posvjedočili svom besmislu rata koji ne bira svoje žrtve. Hvala svim majkama, očevima, stričevima, sestrama, braći, nećacima koji ste došli. Ne zamjerite mi i moje emocije…”, izjavila je Ani
Prve rezultate svog istraživanja, Galović je 2018. godine objavila na svojoj stranici Žute čizme kada je otvorila do tada Hrvatskoj posve nepoznatu priču upravo o Martini Štefančić zajedno sa svojom bakom.
Rezultat njezine mukotrpne istrage jest knjiga “Mama, ne vidim nebo” koja progovara o 34 djece ubijene u Vukovaru.