‘FAJTER’ SVIH VREMENA! ‘NEĆU MIROVINU, NISAM ZATO RATOVAO’: Vukovarski heroj koji je odbio predsjedničku mirovinu

Jedan je od ratnih heroja koji su sudjelovali i 87-dnevnoj obrani grada Vukovara, Marko Babić, umro je na današnji dan 5. 7. 2007. godine u zagrebačkoj bolnici Rebro zbog moždanog udara.

Babić je rođen 16. veljače 1965. godine u Vukovaru kao najmlađi od troje braće. Nakon završetka osnovne i srednje škole neko vrijeme radi u Švicarskoj, a u Vukovar se vraća 1991. godine s početkom Domovinskog rata gdje se nalazio na Trpinjskoj cesti na kojoj je sudjelovao u uništenju brojnik tenkova JNA.

Nakon završetka rata odbio je predsjedničku mirovnu te zajedno s Eduardom Galićem i Dominikom Galićem producirao je dokumentarac „Heroji Vukovara“ kako bi širio istinu o događajima u bivšoj SFRJ tijekom devedesetih godina.


 

Nije dočekao početak emitiranja tih emisija. Pozlilo mu je na sprovodu jednog suborca i 05.07.2007. je umro u Kliničkoj bolnici Rebro.



“Opak borac. Držao je Trpinjsku cestu i organizirao akcije zajedno sa Blagom Zadrom. Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio”, posvjedočio nam je Markov suborac, bivši pripadnik “Žutih mrava”, Tomislav Orešković.

“Takvi se rađaju jednom u sto godina”

Posebno emotivno prisjetio ga se producent Dominik Galić koji ga je, snimajući Heroje Vukovara, promatrao i doživio iz nešto drugačije perspektive:

 

“I za života su ga ljudi doživljavali poput nedodirljivog idola, iako on nikada nije ostavljao takav dojam. Sjećam se prilikom snimanja serijala ljudi koji su pitali smiju li ga samo vidjeti, a mnogi su se s njim željeli fotografirati. Unatoč svemu, on je bio prilično prizemljen. Svoju ‘savitljivost’ i prilagodljivost pokazao je i na snimanju kada je apsolutno prihvaćao sugestije. No, onda kada je mislio da nešto odudara od istine ili da nešto mora biti izrečeno – bio je neumoljiv”, opisuje ga Galić i podsjeća:

“Takvi se rađaju jednom u sto godina. Nikada ne treba zaboraviti da je prvi stao pred tenkove”

 

 

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI