HEROJ KOJEG NE SLAVIMO: Naklonimo se Jovanu, zastavniku JNA koji je Hrvatsku volio više od mnogih Hrvata

Nenad Sredojević

Ime Jovana Sredojevića ne može se naći u registru branitelja jer po slovu zakona status branitelja ne može dobiti. No, može dobiti nešto drugo. Poštovanje, spomen, perivoj, ulicu, članak u tiskovini... Sve ono na što je njegov sin odavno prestao čekati.

Jovan Sredojević bio je zastavnik JNA. Istovremeno, bio je otac, suprug i patriot lojalan Hrvatskoj. Upravo zbog ljubavi prema zemlji u kojoj živi, a i prema svom Dubrovniku, odlučio se na tajnu suradnju sa HV-om što ga je prije točno 25 godina stajalo života. Točnije, HV je u Jovanu prepoznao osobu od dovoljno povjerenja da mu prepusti tajne zadaće koje su u to vrijeme Hrvatskoj neizmjerno značile…

Jovan Sredojević ne samo da je davao važne informacije, nego je obavljao i druge bitne zadaće. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju gdje je službovao , s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila.

jovan
– Do Jove smo došli preko službe SIS-a. On je sav ozaren prihvatio suradnju s nama. Njegovi zadaci su se sastojali od toga da dojavljuje paljbene položaje i raspored postrojbi JNA, veličinu tih postrojbi i lokaciju, zatim planove do kojih može doći i slično – kazao je zapovjednik Dubrovnika, Nojko Marinović i s tugom opisao posljednje Jovanovo izvješće:

– Kad smo došli do spoznaje da se oko Sredojevića plete zamka, nismo mu više slali nikakve zahtjeve, nego smo mu poslali poruku: “Gotovo je, opasno je, prijeđi k nama.” Usmeno je odgovorio: “Znam što radim. Imam ovdje još puno toga za napraviti, kada dođe vrijeme, doći ću”. To je bilo njegovo zadnje izvješće – pamti zapovijednik Dubrovnika.

“Ubili su ga na mom pragu”

Nakon godinu i pol suradnje sa Hrvatskom vojskom, JNA ga je otkrila i likvidirala. Tome je svjedočila Kata Sibinjan na čijem je pragu Jovan ubijen:

“Toga dana, nakon što je kampanjolom dovezao hranu za selo, navratio je kod nas. Došao je k nama na ručak, pekla sam ribu, jer smo večer prije bacili mrežu. Poslije ručka je rekao: ‘Malo bih prilego na kauč, nisam spavao po noći.’ Jovo je pokraj sebe imao telefon, pušku, a pištolj je stavio pod jastuk, sve je imao uza se. Počela je padati kišica i ja sam otišla gore na kat. Kad li, netko kuca na vrata. On je skočio na noge i otvorio. Sišla sam. Vidjela sam Jovu kako s puškom u ruci stoji na vratima. Pred vratima je bio vojnik koji je otvorio vrata. Drugi vojnik, koji je bio sa strane i kojeg Jovo nije mogao vidjeti, pucao je u njega iz puške, čuo se rafal. Još jedan je bio s njima. Bili su poslani. Sve je to bilo uvježbano, znali su kako će. Ubili su ga na našem kućnom pragu”, kazuje Kata Sibinjan.

Tijelo Jovana Sredojevića ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata. Tek sljedećeg dana vojnici JNA došli su po truplo, prevezli ga u Trebinje i tamo pokopali. Jovan Sredojević imao je tada 44 godine…

JOVANOV SIN: Znao sam tko ga je ubio

Jovanov sin Nenad sve pamti. Imao je 13 godina kad su mu ubili oca. Jasno se sjeća kako je došavši s igre, zatekao punu kuću ljudi:

– Odmah sam znao da je ubijen. Znao sam i tko je to učinio jer sam znao da moj otac radi za hrvatsku stranu. Često sam ga i posjećivao i svaki vikend prelazio brodom civilne zaštite kod njega. Gledao sam kako obilazi ljude po selima i nosi im namirnice, kako traži poginule s Perasta, kako odlazi na tajne razgovore. Sve sam znao i točno sam znao zašto to čini. Jer, on je bio takav – čovjek mu je uvijek bio na prvom mjestu. Nikada nije dijelio ljude niti bio nacionalista i bio je potpuno apolitičan ali nije dao da mu netko uništava grad. Svima je htio pomoći, a s druge strane, nitko nije znao koliko mu je teško i koliko riskira. Mislim i da je točno znao kako mu se sprema likvidacija jer mi je tog vikenda po prvi put rekao da ne dolazim – riječi su Nenada Sredojevića koji i danas živi u Dubrovniku, a koji se u već nekoliko navrata požalio na ignorantski odnos spram njegovog oca. Ime Jovana Sredojevića ne može se naći u registru branitelja jer po slovu zakona status branitelja ne može dobiti.

No, može dobiti nešto drugo. Poštovanje, spomen, perivoj, ulicu, članak u tiskovini… Sve ono na što je njegov sin odavno prestao čekati.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI