Stožerni general Janko Bobetko ‘otac’ je Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. „On je naš Patton, naš Eisenhower“, istaknuo je ministar obrane Damir Krstičević na okruglom stolu “Sjećanje na stožernoga generala Janka Bobetka” organiziranom u povodu obilježavanja 16. godišnjice smrti velikog hrvatskog generala.
Bobetko je rođen na današnji dan, 10. siječnja, 1919. godine u mjestu Crnac pored Siska u obitelji Ivana i Kate Bobetko kao jedan od četvorice sinova. Gimnaziju je završio u Sisku, a potom je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu.
Nakon što su mu ustaše 1941. godine ubile oca i tri brata pridružio se prvom sisačkom partizanskom odredu, osnovanom 22. lipnja 1941. godine u šumi Žabno pored Siska. Kod Špišić Bukovice kraj Virovitice bio je teško ranjen, ali je preživio i postao časnik JNA. A nakon početka Domovinskog rata stavio se na raspolaganje mladoj hrvatskoj vojsci u stvaranju.
“Nemam se čega sramiti, to više što sam uvijek bio na hrvatskoj strani”, govorio je kasnije.
U travnju 1992. predsjednik dr. Franjo Tuđman dodijelio mu je čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzeo je zapovjedništvo na Južnom bojištu. Uspješno je vodio akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu. Nakon toga je postao načelnik Glavnog stožera OS RH i na tom mjestu zamijenio generala Antona Tusa. Vodio je operacije Maslenica i Medački džep.
Haaški sud ga je optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.
Bio je supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.
Janko Bobetko se 2000. godine povukao iz javnog života. Umro je 29. travnja 2003. godine u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.