Prije tridesetjednu godinu, 27. svibnja 1992., na brdu Lisnik poginulo je sedmero pripadnika “Gavrana” te jedan pripadnik 115. brigade HV. Taj dan smatra se jednim od najtragičnijih za “Gavrane”, 4. bojnu 1. gardijske brigade “Tigrova”…
Neprijateljski napad na Lisnik, kao i na okolna brda Oštri gradac i Križevo brdo započeo je u ranim jutarnjim satima. Prilikom intenzivnih napada na Lisnik ranjen je zapovjednik satnije Drago Prša kojemu je u pomoć pritekao Smajo Čelik, bolničar saniteta “Gavrana”. Međutim, prilikom probijanja do prše, Čelik je i sam ranjen. Odlučan da se spasi, daje si morfij i pod jakom neprijateljskom uspijeva se izvući s Lisnika.
Ranjenog zapovjednika Pršu u konačnici uspješno izvlače Vinko Paulić i Željko Frigan, no odmah nakon toga Milan Rupčić vezom javlja da je teško ranjen te da je od njih četvorice u rovu jedini ostao živ. Pod jakom topničkom vatrom suborci su izvukli i njega i spasili mu život.
Sanitet 4. bojne “Tigrova” imao je pune ruke posla. Ranjenike su prebacivali u bolnicu dok se do poginulih nikako nije moglo jer agresor nije prestajao napadati. Tijela poginulih izvučena su tek 29. svibnja iako su i tada na Lisnik padale granate.
Život su toga dana izgubili “Tigrovi” Muhamed Ahmetović, Janez Cizl, Slobodan Gavrić, Ivica Gršić, Nenad Klaić, Ljudevit Ljubičić, Zoran Petrović te pripadnik 115. imotske brigade Hrvatske vojske Milan Mustapić.
Svega se prisjetio sudionik događaja Borislav Znaor:
“Kao pripadnik Imotske 115. brigade, teško sam ranjen i zatrpan mrtvim tijelima poginulih branitelja. Zahvaljujući bojniku Peji Karačiću iz “Tigrova” i mom suborcu Tončiju Ćapinu, koji su me izvlačili spašen mi je život. Ne mogu zaboraviti taj krvavi dan 27. svibnja 1992. godine. Teško je to nositi u sebi, puno puta, dođe mi ta slika, mrtva tijela suboraca, pod kojima sam bio zatrpan”, rekao je za Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat.