Iako je na spomen obilježju Vukašinu Šoškočaninu kao datum smrti zabilježen 15. svibnja 1991. godine, o okolnostima njegove smrti, kao i o trenutku u kojem se to dogodilo, do danas nije posve razriješeno. No, jedno je sigurno: upravo je 11. lipnja 1991. godine, Dunav na obalu izbacio njegov leš…
Vukašin Šoškočanin bio je vođa srpske pobune u Borovu Selu kada je nemilosrdno pobijeno 12 hrvatskih redarstvenika. Preživjeli policajci i sami su potvrdili kako je Vukašin tada bio glavna i odgovorna osoba koja je poticala masakr, a na neki način i započela rat u Hrvatskoj.
Mada se vjeruje da je Vukašin poginuo u borbama za moć, novac i slavu u Slavoniji i Baranji, postoji ozbiljna teorija da je Šoškočanin 15. svibnja 1991., oko 10.30 sati vraćajući se iz posjeta izbjegličkom kampu u Vojvodini, utopio u Dunavu u brodolomu. Milan Paroški javno je ispitivao službeni uzrok smrti i tvrdio da je Jugoslavenska riječna flotila ili Služba državne sigurnosti, odgovoran za Vukašinovu smrt. Paroški je također ustvrdio da je Vukašin bio “izvrstan plivač”.
Upravo ovim podatkom poslužio se i hrvatski predsjednik Zoran Milanović kada je kritizirajući premijera koji je razmišljao o uklanjanju mauzoleja ovom ratnom zločincu kazao kako je vjerojatnije “da će osnovati još jedno povjerenstvo koje će utvrditi kako se i mauzolej neplivača Šoškočanina može koristiti u komemorativne svrhe, nego što će ga ukloniti”.
Iako se oko mauzoleja Vukašinu Šoškočaninu već godinama lome koplja, on i danas prkosno stoji u Borovu Selu. Na njemu ćiriličnim slovima piše da je kao “komandant obrane Borova Sela tragično preminuo u talasima Dunava”, a u nastavku je uklesan citat “I sada gledam Borovo moje rođeno selo, braću, sestre i srpske borce moje, bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko, i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.”