Identitet 59-godišnjeg državljanina Srbije koji je uhićen u ponedjeljak još nije otkriven, no sumnja se da je sudjelovao u jednom od najvećih zločina Domovinskog rata – onog u Voćinu i Humu u kojem su Beli orlovi i Voćinska četa izmasakrirali 48 hrvatskih civila.
Osumnjičenik je uhićen na makedonsko-grčkoj granici prilikom odlaska na ljetovanje sa obitelji, i poriče da je počinio bilo kakav zločin. Detalje pamti Danijel Medić koji je tada kao 6-godišnjak svjedočio mučkom ubijanju njegove obitelji i sumještana.
“Čuo sam za tu vijest… Ne znam što da kažem osim da mi je drago, ukoliko mu se dokaže krivnja… Vidim da se on sa svojom uputio na ljetovanje u Grčku, a mojih više nema”.
Danijel je, podsjetimo, do nedavno bio jedinstven primjer civilne žrtve rata, a zakonski je to mogao dokazati i ostvariti status tek Medvedovim zakonom oko kojeg su se posljednjih mjeseci lomila koplja, a kojim je Medić obuhvaćen. Pred njim je sada još dokazivanje invalidnosti izazvanoj teškim psihičkim traumama koje su mu tada nanijele četničke postrojbe. Naime, Danijel je kao mali dječak gledao jedno od najtežih krvoprolića, da bi ga četnici potom samog, bez ikoga odveli u logor.
Sve ovo započelo je 12. prosinca 1991., a kulminiralo je sljedećeg dana kada su Beli orlovi krenuli na krvavi pir.
“Toga dana čuli smo da su se zaredale detonacije koje su bile sve bliže i bliže. Sakrili smo se u podrum i tada smo čuli da nam netko provaljuje u kuću, začuli smo galamu i pucnjeve. Nakon toga su nam zapalili kuću, pa smo začuli smo korake ispred podruma, a onda i naređenje da svi izađemo vani. Odmah sam po glasu prepoznao ‘čika Branu’ s čijom sam se djecom redovito igrao. Izašli smo moj otac Branko, Marija Matanči, Stjepan Matanči, Franca Peršić, Stjepan Jurmanović i ja… Prvo što sam vidio na dvorištu bila je moja baka Jaga. Ležala je mrtva na dvorištu, prekrivena smrtonosnim ranama. Taj Brane (Branko Oliver) je bio glavni među tom paravojskom i bio je pripadnik ‘Voćinske čete’. Imao je civilnu odjeću i crni pištolj, tako ja pamtim. Tada me mome ocu iščupao iz ruku i poveo me izvan dvorišta. Zatim se okrenuo i ispucao mom ocu metak u glavu, a ja sam počeo bježati ulicom, prema centru Voćina”, opisao je užasne trenutke Danijel Medić.
Njega su nakon pripadnici srpske paravojske ščepali i strpali u autobus kojim je kroz Srbiju otpremljen u banjalučki logor u kojem je bio zatočen mjesec dana
“Pijana vojska je noćima haračila hodnicima i iživljavala se nad nama. Ćuškao me i vrijeđao tko je stigao. A onda je moja majka, koja je bila na privremenom radu u Švicarskoj, konačno doznala gdje sam. Došla je u Banja Luku, otkupila me za 4000 franaka i odvela me”.
Medić je kao 18-godišnjak pozvan na suđenje Branku Oliveru, ubojici njegova oca. Tada je, kaže, sve krenulo po zlu.
“Od prevrtljivih svjedoka iz Voćina kojima sam kao dijete pričao o onome što sam vidio, do Oliverovog odvjetnika koji je znao što radi, do konstatacije da sam ‘zbog godina u kojima sam vidio zločin’ nevjerodostojan svjedok. Čak sam poslan na psihijatrijsko vještačenje u Zagreb, gdje sam promatran sedam dana i gdje mi je odmah konstatiran PTSP. Vještaci su u neuropsihijatrijskom nalazu zaključili je da je moj iskaz u potpunosti vjerodostojan, bez obzira na protok godina, te da je sasvim normalno da sam jasno zapamtio samo centralni događaj, a to je osoba koja je počinila zlodjelo.”
Ipak, Branko Oliver nikada nije osuđen za ubijanje u Voćinu, a u Dardi je ostao živjeti sve do prije tri godine. Danijel Medić se nada da se ovoga puta sa osumnjičenikom uhićenim u Grčkoj – neće dogoditi isto.