Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci objavilo je da je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva podignuta optužnica protiv državljanina Srbije (65).
On je, naveli su iz riječkog DORH-a, 1995., kao zapovjednik tadašnjeg vojnog aerodroma u Udbini i brigade vojske srpske krajine, naredio zračni napad na Gospić u kojem su poginula tri civila: hrvatski policajac Joso Šarić (32), Antonija Pleša (18) i Božica Rukavina (14).
Otkrivamo kako je riječ o Ratku Dopuđi kojem ovo nije jedini “grijeh iz rata”. Osumnjičeni Dopuđa je prije dvije godine ispitan na saslušanju u zgradi Specijalnog suda u Beogradu jer ga se tereti da je kao pilot zrakoplova JNA sudjelovao i u raketiranju Banskih dvora 1991. On i još četvorica ispitani su na zamolbu Hrvatske da su kao bivši piloti JNA, na temelju kaznene prijave da su 1991. godine raketirali Banske dvore s ciljem ubojstva predsjednika Franje Tuđmana.
Što se tiče napada na Gospić, rakete koje su toga dana ispucane iz aviona, kod obitelji žrtava ostavile su neizbrisiv trag. Marija Rukavina do danas ne može zaboraviti dan kada je poginula njezina 14-godišnja kći Božica, dok je joj je tada 16-godišnji sin Tomislav teško ranjen pri čemu je izgubio oko, prerezana mu je arterija, a po licu je zadobio brojne opekotine.
“Djeca su od jutra bila u skloništu. Govorilo se da je Oluja gotova i djeca su sa susjedom Josom željela obići njegove roditelje. Čekali su ga u dvorištu dok je izlazio autom iz garaže. Začuli su se avioni i u sekundi izbacili bombe kraj zgrade….”, ispričala je očajna majka za 24 sata.
Njezin sin Tomislav također se prisjetio najgoreg trenutka u svom životu:
“Detonacija me odbacila u zgradu, a sestru kroz prozor u prizemni stan. Pao sam kroz rešetke u konobu. Oko mi je puklo od detonacije, a ni na drugo nisam ništa vidio. Rukama sam se nekako izvukao van i pipajući došao do našeg stana. Tata je otvorio vrata, a ja sam pao u nesvijest. Odjeću mi je raznijela eksplozija, a otac mi je ostacima trenirke podvezao arteriju.”
Tomislav smatra kako je pravedno da se procesuiraju krivci i da odgovaraju za to zlodjelo:
“Nakon toliko godina ne znači puno, ali neka se barem zna tko je to napravio. Poginula mi je sestra, susjedi, a ja sam invalid do kraja života”, zaključuje žrtva raketiranja Gospića.